Prošli je vikend obilježila životna ispovijest Milke Trifunović, udovice generala Vladimira Trifunovića, ličnost koju su raznim nazivima kitili hrvatski i srpski nezavisni interpreti ratnih sukoba na prostoru nekadašnje Jugoslavije.
Kad je u rujnu 1991. nakon sedmodnevnog sukoba s 50 puta brojčano jačim neprijateljem predao vojarnu kako bi spasio živote 220 ročnika, u Srbiji je proglašen izdajnikom. Ostavio je za sobom 200 tenkova, haubica i oklopnih vozila. Svojim je činom time ispao najveći "krivac" za raspad bivše države. Tijekom jalovih pokušaja obrane poginula je jedna osoba, druga je teško ranjena, zbog čega je u Hrvatskoj proglašen ratnim zločincem.
Udovica Milka, stara i bolesna žena, nikad nije dobila pravo na otkup stana u Zagrebu, u kojemu njezina obitelj živi više od 30 godina, uskraćeno joj je i pravo na hrvatsko državljanstvo.
Hrvatska je, kažu, obećana zemlja
Reporter Jutarnjeg Filip Pavić razgovarao je sa strancima kojima je Hrvatska - obećana zemlja. Došlo je u Hrvatsku 150 tisuća radnika izvana, među njima do 30 tisuća iz tih dalekoistočnih zemalja, ali ne samo oni, u Hrvatskoj je i solidan broj visokoobrazovanih digitalnih nomada iz svih zemalja EU.
- U Hrvatskoj sa šefom možeš normalno razgovarati, ali u Kataru ili Dubaiju, gdje sam godinama radio, šef te neće ni pogledati ako si radnik, neće s tobom razgovarati, ignorira te. To je jednostavno razlika u kulturi i ljudima - rekao je za Jutarnji Mohammed Khurshid, 31-godišnji Bangladešanin koji je u Zagreb došao raditi prije dvije godine iz Chittagonga, drugog po veličini grada u Bangladešu.
Istovremeno, iz Hrvatske je otkako smo ušli u EU otišlo 400 tisuća radno sposobnih Hrvata. Iako Bangladešanin Mohammed hvali domaće poslodavce, Zrinka Salopek, 35-godišnja magistra agronomije iz Zagreba, koja gotovo 10 godina živi i radi u Limericku, gradiću na zapadu Irske, kaže da je iz Hrvatske baš otišla zbog domaćih poslodavaca.
- U Irskoj šefovi više cijene radnika. Čovjek tu može od konobara doći do menadžera za nekoliko godina ako se trudi i spreman je raditi. U Hrvatskoj, nema šanse. Za rukovodeće poslove obično se već unaprijed zna tko će ih dobiti, nije važno koliko se trudiš i radiš - rekla je razočarano Salopek.
Kako je dječak iz SOS Dječjeg sela Ladimirevci postao doktorand
Objavili smo i priču o Ivanu Kovaču, dječaku koji je kao 9-godišnjak postao žitelj SOS Dječjeg sela Ladimirevci. Roditelji se za njega i njegovu sestru Mariju nisu mogli i nisu znali brinuti. Osim što su morali otići od roditelja, iz kuće u kojoj su se rodili, zamijenili su i podneblje. S Bilogore su se preselili u Slavoniju.
Međutim, Ivan ni u jednom trenutku nije pokleknuo zbog situacije u kojoj se našao, nego je u svemu tome vidio novu priliku i motivaciju da u životu postigne i izgradi sve ono što kao dijete nije imao. Zdrava i skladna obitelj bio je njegov prioritet, ali znao je da na tom putu mora izgraditi i sebe te tako stvoriti preduvjete da bi ostvario što želi.
I može reći da je u tome uspio. Jer Ivan Kovač, dječak iz SOS Dječjeg sela Ladimirevci, danas je magistar edukacije fizike i informatike, doktorand na doktorskom studiju iz fizike, ali i suprug svojoj voljenoj Gabrijeli, s kojom čeka rođenje njihova prvog djeteta.
U rujnu bi na svijet trebala stići djevojčica koja će uskoro postati sav njihov svijet.
Punih 20 godina traje ovaj put na kojem je Ivan svladavao brojne prepreke i izazove, koji ga nikad nisu pokolebali ili skrenuli sa staze koju si je zacrtao.
Horor priče sezonaca
Reporterka Jutarnjeg Višnja Gotal razgovarala je sezonskim radnicima koji rade u nemogućim uvjetima.
Nino i Ivana, cura i dečko, zajedno su iz Podgorice došli u Dramalj odraditi sezonu. Činilo im se to kao dobra ideja da nešto zarade pa zajedno nekamo otputuju. Recimo za advent. Oboje na početku dvadesetih, ona medicinska sestra, on trgovac, puni su entuzijazma potražili posao u Hrvatskoj, bolje se plaća nego na crnogorskom primorju. Oglasa je bilo puno, mogli su birati. I izabrali su hotel u Dramlju pored Crikvenice, gazda je na telefon bio ljubazan, ponudio im je plaću od 1200 eura po osobi, smještaj i tri obroka na dan. Radno vrijeme je osam sati, jedan slobodan dan u tjednu. On će biti konobar, ona šankerica.
Već kad su vidjeli hotel s dvije zvjezdice i sobu u kojoj će boraviti, entuzijazam im se opasno poljuljao.
- Hotel je bio star i zapušten, soba puna prašine, nekih bubica. Vonjalo je po ustajalosti. Htjela sam se istuširati, nije radio bojler, nismo imali tople vode. Drugi dan smo počeli raditi te saznali da se hotel još nije otvorio i treba ga detaljno očistiti. Naš je posao bilo raščišćavanje jako obraslog vrta, čupanje korova, kopanje zemlje za nove biljke... Zaposlili smo se kao konobar i šankerica, završili kao vrtlari. Vlasnik je gledao kako da nam uskrati sate, radili smo bez pauze da popijemo vode. Imali smo osjećaj da nas špijunira, vikao je na nas, govorio nam da smo lijeni Crnogorci - rekla je Ivana za Jutarnji.
Pad broja spermija
Istražili smo i zašto je znanstvenica Shanna Swan u podcastu Joea Rogana misli da je ljudski rod na rubu kolapsa. Nakon što ga je šokirala svojom izjavom, počeli su se je slušati i tradicionalni novinari. Prošli tjedan, 87-godišnja je reproduktivna epidemiologinja nakon desetljeća rada dobila veliki članak u Financial Timesu pod naslovom: "Globalni broj spermija opada. Ova znanstvenica zna zašto".
Broj spermija kod muškaraca u posljednjih se 50 godina prepolovio, navodi Shana Swan. Nakon 30 godina bavljenja temom krize muške plodnosti i analizom podataka nekoliko različitih istraživanja, zaključila je da većina mladih muškaraca danas, isto je na Borneu, u Nairobiju ili Imotskom, ima manje spermija od svojeg oca i djeda. Konkretno, 1973. prosječan je muškarac imao 104 milijun spermija u mililitru sjemena, danas ima 49 milijuna, kaže.
Totalni krah reforme spajanja općina
Ministarstvo financija, nakon 10 mjeseci od početka provođenja velike reforme spajanja općina i gradova, od predviđenih 100 milijuna kuna koji su bili namijenjeni kao financijski poticaj da se jedinice lokalne samouprave spoje ili ukinu, isplatilo je tek 10 posto sredstava - 10,5 milijuna kuna.
Interes za stvarno spajanje, odnosno ukidanje, i dalje ne postoji, pa se tako ni jedna jedinica lokalne samouprave od njih 556 nije javila na poziv za spajanje po B modelu, dok ih se 109 javilo za A model, gdje se spajaju funkcionalno. Velika većina njih već davno ima zajedničke službe, ustanove ili komunalne redare, pa su sad samo iskoristile priliku da im država pet godina isplaćuje poticaje za to što već odavno imaju.