Rijetko tko se barem jednom u životu nije zapitao hoće li imati novca za sve što nam donosi život, a ako se nismo zabrinuli za vlastitu, onda smo za financijsku budućnost naše djece. I baš kada smo odlučili štedjeti, nešto nam je iskrsnulo, našli smo opravdanje i odlučili pričekati početak iduće godine da startamo. Kasicu prasicu smo razbili u trenutcima kada nam je falio novac i nikad je nismo zamijenili drugom. Baš zbog takvih situacija najbolje je imati plan B, a rješenja mogu biti oročene dječje štednje i dobrovoljni mirovinski fondovi.
Da je planiranje financijske budućnosti važno zna Matea (35) iz Slavonije koja je sina Frana (6) dobila s 29 godina i od tada ga sama odgaja. Plan joj je bio Franu od rođenja izdvajati za štednju, ali je nakon dvije godine zbog situacije u kojoj se našla, morala potrošiti taj novac.
- U trudnoći sam dobila otkaz, a kako sama odgajam dijete bilo je komplicirano štedjeti od samoga početka. Tijekom godina sam imala dosta poteškoća u kojima sam zapravo trebala vagati što mi je važnije i nažalost štednja nije bila prioritet. Bilo mi je žao prekinuti štednju, ali sam čvrsto odlučila da ću je ponovo pokrenuti – prepričava Matea.
Godinu dana kasnije, prepričava nam, kad je Fran navršio tri godine, dobila je stalan posao. Digla je kredit za stan i odlučila ponovo pokrenuti štednju.
- Razlog zbog kojeg sam inzistirala na toj štednji je jer mislim da nemam puno toga ostaviti sinu, a sanjam o tome da mu mogu priuštiti sve. Štednju u banci oročila sam do sinove 18. godine, ali mislim da on i dalje neće biti dovoljno zreo da se potpuno osamostali. Stoga je moja želja da nekoliko godina duže ipak ne troši novac – objašnjava Matea.
Nije radila trajni nalog jer se, kaže, ne voli financijski obavezivati na nešto dugoročno. Mjesečno uplaćuje oko 40 eura, ali gleda da ispod 20 eura nikada ne ide. Ponekad uplati manje jer ima druge troškove, primjerice u rujnu će Frana opremati za školu i tada neće moći izdvojiti puno novca za štednju. Uz to, sin ima dvije kasice u koje ubacuje novac, svakih šest mjeseci prebroje zajedno sakupljeni iznos i odnose ga u banku.
- Fran ima dvije kasice u sobi, jedna je za kovanice, druga za papirnate. U kasicu stavljamo novac koji dobije za poklon, ostatak iz dućana i slično. Jako je uzbuđen kad brojimo njegovu štednju. Donese papire i vrećice, zapisuje koliko kojih kovanica ima i onda zajedno računamo ušteđevinu. Odnesemo novac u banku, a nakon toga idemo na sladoled. Jednom je prilikom skupio 1000 kuna i onda je cijelim putem pričao kako je tisuća zapravo teška jer je imao puno kovanica. Mislim da je štednja dobar način da dijete stekne dojam koliko je teško odvojiti nekakvu količinu novca – objašnjava Matea i dodaje da eure još nisu stigli brojati, ali da će mu vjerojatno još zanimljivije biti preračunavati koliko je uštedio.
U četiri godine štednje Fran je uspio skupiti nešto više od dvije tisuće eura, a majka se nada da će do svoje punoljetnosti imati barem 10 tisuća.
- Definitivno ne bi htjela da sin taj novac potroši na nešto prolazno. Bilo bi mi drago da pokrene nešto svoje ili da se školuje u inozemstvu, želim da to bude nešto dugoročno i od čega će imati koristi – govori Matea.
Fran je nedavno došao na ideju da kupi još jednu kasicu u kojoj će štedjeti za igračke i PlayStation, ali Matea mu je obećala da će to dobiti kada još malo poraste, tako da za novom kasicom ipak nema potrebe.
Učenje od malih nogu
Matea smatra da ovim koracima radi uslugu i Franu i sebi. Osim raznih financijskih benefita koje donosi štednja, ona djecu financijski opismenjuje. Od malih nogu se susreću s pojmovima koji će im u jednom trenutku života biti neizbježni.
Upravo u svrhu većeg stupnja financijske pismenosti građana pokrenut je i projekt „Know your money - Upoznaj svoj novac“ iza kojeg stoje Hanza Media, Raiffeisen mirovinski fondovi i Hrvatski ured za kreativnost i inovacije (HUKI).
Dječja štednja namijenjena je djeci do njihove 18. godine, najčešće donosi nešto veće prinose od klasične oročene štednje, a njena specifičnost u odnosu na druge modele štednje leži u mogućnostima raspolaganja ušteđevinom.
Najprisutnija vrsta dječje štednje koju danas nude banke je oročena dječja štednja u raznim valutama. Kod ugovaranja ove štednje sredstva se mogu uplaćivati jednokratno ili višekratnim uplatama tijekom trajanja oročenja.
Štednja se otvara u ime maloljetnog djeteta, uz jednog roditelja kao zakonskog zastupnika ili skrbnika bez prisutnosti maloljetnog djeteta, baš kako je to Matea napravila za Frana.
Uplate i bezgotovinske prijenose sredstava na račun maloljetnog djeteta, osim roditelja, mogu u pravilu obavljati i druge osobe, dok za raspolaganje tim sredstvima postoje određena ograničenja. Stjecanjem punoljetnosti dijete može samostalno raspolagati sredstvima na svom računu.
Štede od prvog dana
Svoju štednju ima i maleni Borna (5) koji još uvijek ne razumije konkretnu svrhu novca, ali su mu roditelji objasnili da svako put kad želi novu igračku, njegov plišani medvjedić bude tužan. Borni i njegovoj sestri Dorotei (1) štednju je otvorila mama Sandra (32) i to odmah nakon njihova rođenja. Motivi za otvaranjem štednje bili su osigurati djeci financijsku sigurnost kada se budu osamostaljivali.
Nisu se htjeli obvezati na trajni nalog, već to rade samostalno. Svakom djetetu roditelji mjesečno na račun uplaćuju 25 eura. Štednje će biti otvorene do 18. godine, a pretpostavke o tome gdje će djeca potrošiti novac još uvijek nemaju. Ako djeca nemaju specifične želje ili potrebe, novac kojeg dobiju za rođendane, blagdane ili posebne događaje roditelji, također stavljaju na štednju.
- Znali smo od samog početka da želimo štedjeti, to će dati osjećaj sigurnosti našoj djeci kada postanu punoljetna. Suprug i ja radimo tako da nam nije problem redovito uplaćivati, ali neke veće svote bi nam bile previše. Djeci nismo govorili za što štedimo, ali Borna već počinje razmišljati o odgovornom ponašanju i sam sugerira kad da novac stavimo na štednju – govori majka.
Osim što štede za djecu, ovaj bračni par uplaćuje i u dobrovoljni mirovinski fond.
- Radne navike smo suprug i ja stekli još kao tinejdžeri i navikli smo na konstantni priljev novca. Kad ste mladi onda imate drukčije prioritete i drukčije se ophodite prema novcu, a što smo stariji to više volimo imati financijsku sigurnost. Iako je daleko za razmišljati, u jednom nas je trenutku uplašilo stanje s mirovinama u Hrvatskoj, ne možemo pojmiti da nakon cijelog života, u penziji moramo živjeti od minimalnih primanja. Mirovinski fond nam omogućava da s malim mjesečnim iznosima osiguramo bezbrižnu starost – objašnjava Sandra.
100 eura svaki mjesec
U fond su počeli ulagati prije šest godina i svaki mjesec uplaćuju po 25 eura za svakoga. Dakle, ova obitelj mjesečno izdvaja 100 eura za štednje.
- Moram priznati da nam nekada fali tih 100 eura, ali najteže je krenuti. S vremenom naviknemo na to da taj novac ne smijemo dirati i onda više ni ne računamo na njega. Bilo je lakših i težih dana, ali stvarno smo svaki mjesec do sada uspjeli uplatiti na štednje i u fondove – tvrdi Sandra.
Kod ove vrste štednje isplate je moguće ostvariti tek nakon navršenih 55 godina života, odnosno 50 za osobe koje su se učlanile prije 1. siječnja 2019. godine. Ušteđeni novac se pritom pojedincu isplaćuje periodično i to u razdoblju od najmanje pet godina. Prilikom izlaska iz fonda moguće je dobiti i jednokratnu isplatu ušteđenih sredstava, ali samo do određenog iznosa koji propisuje zakon, odnosno do 30 posto iznosa na osobnom računu.
Činjenica da do svoje 50. godine života neće moći podići novac iz fonda Sandru i njenog supruga ne plaši.
- To mi je samo potvrda da će ovaj novac koji izdvajamo za starost biti tada i potrošen. Pretpostavljam da bi inače računali na njega u nekim nepredviđenim situacijama. Ovako je na sigurnom i znamo da ćemo ga dobiti u pravo vrijeme – govori optimistično Sandra.
Prema podacima s kraja siječnja 2023., imovina svih dobrovoljnih mirovinskih fondova u Republici Hrvatskoj iznosila je oko 1,08 milijardi eura, što je oko 1,6 posto BDP-a Hrvatske. Imovina obveznih mirovinskih fondova iznosila je oko 27 posto BDP-a Hrvatske. Razlika jest značajna, ali pozitivno je što sredstva u dobrovoljnim mirovinskim fondovima kontinuirano rastu.
Prednosti mirovinskog fonda
Hrvatski mirovinski sustav sastoji se od tri stupa. Prva dva su obvezna, dok treći predstavlja dobrovoljnu štednju. Prednost ulaganja u treći stup je taj što svaki štediša ima potpunu kontrolu nad uplatama, odnosno sam bira dinamiku, trajanje i visinu štednje.
Dobro je što u ovu vrstu fonda može uplaćivati svatko, neovisno o dobi, zaposlenju ili primanjima. Ako štediša uplaćuje neredovito ili prestane uplaćivati novac u fond, ne mora se brinuti jer se ništa neće dogoditi.
Novcem uplaćenim u fond upravlja društvo koje ta sredstva ulaže u razne oblike financijskih ulaganja, a sve s ciljem povećanja prinosa na ukupnu mirovinsku štednju. To su primjerice dionice ili obveznice.
U Republici Hrvatskoj ovaj oblik štednje ima i još jednu važnu prednost, a to je poticaj od države. Poticajna sredstva od države iznose 15 posto od ukupnog uplaćenog doprinosa svakog člana fonda u toj godini. Primjerice, ako ste tijekom godine uplatili 663,61 eura, država će vam uplatiti dodatnih 99,54 eura na taj iznos.
Prihvaćanje rizika
Mnogi očekuju da će dobrovoljni mirovinski fond ostvarivati stabilne prinose u svim vremenskim razdobljima, što nije realna procjena zbog različitih rizika koje sa sobom nosi bilo kakvo ulaganje. U kratkom roku, što je u perspektivi mirovinske štednje i period od godinu dana ili dvije, moguće je da prinosi mirovinskog fonda budu i negativni, što ovisi o tržišnim kretanjima pojedinih klasa imovine.
Pandemija, rat u Ukrajini te energetska kriza nedavni su događaji koji su negativno utjecali na poslovanje mirovinskih fondova s obzirom na povećanu neizvjesnost na tržištima pa i padom profitabilnosti poduzeća u određenim sektorima.
Dobrovoljna mirovinska štednja dugoročno je ulaganje te je i prinose potrebno promatrati u dugom roku. Naime, dobrovoljni mirovinski fondovi koji su poslovanje započeli početkom mirovinske reforme, ostvarili su prosječni godišnji prinos od oko 5 posto godišnje.
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Raiffeisen mirovinskih fondova.