S tzv. zero wasteom (nula otpada) i minimalizmom, dva pokreta koji u sve većoj mjeri oblikuju današnjicu, počela sam koketirati prije otprilike dvije i pol godine. Krenula sam minijaturnim koracima - osvijestila da ne trebam nužno "najmoderniju" majicu koja me gleda iz izloga te da u šoping mogu ponijeti i platnenu vrećicu od kuće. No, s vremenom su koraci postajali odvažniji (još uvijek sam u procesu), a pojavilo se i saznanje da se svaka zero waste i minimalistička promjena koje sam uvela savršeno slaže s jednom od mojih najvećih strasti - putovanjima.
Računica je bila savršeno jasna: manje šopinga i manje stvari (koje treba kupiti, popraviti, čistiti ili održavati) znači više vremena i više novca, a u mom slučaju i više putovanja.
No, prije nego što krenem u detalje, trebam naglasiti nekoliko ključnih stvari.
Prvo, savršenstva nema. Apsolutno je nemoguće osloboditi se proizvodnje otpada u stopostotnoj mjeri, no svaka i najmanja promjena nabolje je važna, koliko god se činila beznačajnom.
Drugo, u nastavku teksta prenosim svoje osobno iskustvo i detalje o vlastitim preferencijama u sadašnjem trenutku. Bez nekih stvari kojih sam se ja odrekla, netko drugi možda ne bi mogao zamisliti svoj život. Isto tako, motivi i nagrade za svakoga su drugačiji. Moji osobni su jednostavniji život, očuvanje prirode i štednja koja mi omogućava nova iskustva, prvenstveno u vidu dodatnog putovanja.
Treće, računice za svaku od navedenih kategorija su zaokružene, a temelje se na kombinaciji vlastite procjene s anketiranjem drugih osoba. Odnose se na jednu osobu i riječ je o procjeni potencijalne uštede u razdoblju od godine dana.
Četvrto, riječ je o procesu. Mogućnosti za uštedu ima bezbroj i konstantno razmišljam o njima. Shvaćam ih kao izazov. Primjerice, jedna od stvari na kojoj trenutno radim je smanjiti broj odlazaka na kavu.
1. KOZMETIKA I HIGIJENA
Uz kuhinju, kupaonica je obično najveće ishodište otpada koje pretpostavlja i poprilične troškove. Tijekom godina sam svoju kozmetičko-higijensku rutinu u potpunosti pojednostavila. Zasad mi apsolutno ništa ne nedostaje, štoviše. "Odrekla" sam se niza različitih proizvoda - ili sam ih u potpunosti prestala koristiti ili sam ih zamijenila zelenijim, što se tiče otpada, manje štetnim alternativama.
Jednostavno sam prestala kupovati proizvode u plastičnoj ambalaži - dezodorans, gel za tuširanje, šampon, regenerator, sredstvo za kupku, tekući sapun za ruke, depilacijska sredstva, tonik i druge pripravke za čišćenje i njegu lica. To sam zamijenila alternativama u "pločicama". U tom obliku danas koristim dezodorans - kupujem ga u gramima i traje nevjerojatno dugo, a pronašla sam i odgovarajuću kombinaciju šampona i regeneratora u jednom. Za sve ostalo oslanjam se na sapun u krutom obliku. Ne kupujem više ni klasične plastične britvice - uložila sam u nehrđajuću metalnu i epilator.
Uspješno se svladavam i od potrebe kupnje krema za lice i tijelo. Prije sam često ulagala u novootkrivene proizvode koji bi se brzo pokazali neodgovarajući. Koristim samo provjerenu kremu s kojom imam vrlo dobra iskustva te ulja, primjerice arganovo ili kokosovo. Na parfeme i inače nisam patila - ako ga već koristim, upotrebljavam također onaj u pločici.
Drastično sam smanjila i dekorativnu kozmetiku. Više ne koristim korektor, pudere, olovke za oči, sjenila, rumenila i slično. U biti, koristim samo maskaru i ruž za usne, s tim da se držim discipline i na tom području - koristim jedan ruž (omiljeni, koji kupim kad potrošim stari). Toga se pridržavam i kod laka za nokte. Klonim se kupnje papirnatih maramica (zašto ne koristiti "starinsku", platnenu?) i vlažnih maramica. Od ostalih alternativa, korisnom se pokazala i menstrualna čašica. Svojedobno sam izrađivala i svoju vlastitu pastu za zube (kokosovo ulje, soda bikarbona i nekoliko kapi eteričnog ulja metvice).
Minimalna ušteda: 1000 kuna
2. ČIŠĆENJE KUĆANSTVA
Nekada sam sredstva za čišćenje (i pranje odjeće) gomilala kao kolekcionar. Više ne. Trenutačno koristim samo tri proizvoda: sredstvo za pranje suđa i prašak za odjeću, a za sve ostalo kombinaciju octa i sode bikarbone. Oko ovog potonjeg bila sam izrazito skeptična zbog mirisa, no pokazalo se da sam bila potpuno u krivu - ishlapi brže nego što bi čovjek ikada pomislio, a postoje i recepti izrade sredstva za čišćenje kada se u ta dva sastojka dodaju citrusi ili eterična ulja.
Standardni prašak za rublje kupujem u kartonskoj ambalaži i koristim ga samo za pranje bijelog rublja. Za sve ostalo koristim tzv. eko jaje, deterdžent u formi sitnih kuglica u rupičastom jajetu, uz kojih se može oprati 70 mašina odjeće. Više ne ulažem ni u posebne krpice za čišćenje ili u jednokratne varijante kao što su maramice za brisanje prašine, poda i slično.
U "gadgete za čišćenje" prenamjenjujem stare, istrošene ručnike ili kuhinjske krpe, a ponekad čak i dotrajalu odjeću ako ima smisla s obzirom na vrstu materijala. Isto tako, iz upotrebe sam izbacila i "viledu" - umjesto toga, uložila sam u nekoliko krpica od mikrofibre koje rade čuda.
Minimalna ušteda: 500 kuna
3. KUHINJA i HRANA
Prestala sam kupovati "potrošne stvari" - papirnate kuhinjske ubruse, salvete, slamke, vrećice za led, štapiće za ražnjiće, plastične vrećice u bilo kojem obliku. Trenutačno koristim i, kako se čini, svoju posljednju rolu papira za pečenje (domogla sam se silikonske podloge kao zelenije varijante). Sve to zamijenila sam održivim, trajnim alternativama (metalne slamke i štapići za ražnjiće), a umjesto ubrusa i salveta koristim kuhinjske krpe. Vrećice za led zamijenila sam kalupom te "alternativnim, lažnim ledom" koji sam nedavno dobila na poklon.
No, najveću promjenu u kuhinji predstavljaju staklenke. Već dugo mi se sviđaju, ali dok se nisam "preobratila", smatrala sam ih otpadom koji samo smeta. Sada ih požrtvovno čuvam i koristim na brojnim frontama - za prenošenje (npr. ručka na posao) i općenito čuvanje hrane, ali i za samo zamrzavanje. Funkcioniraju savršeno i sve je mnogo čišće i jednostavnije nego kad sam koristila vrećice. Vrijedi samo jedno pravilo - ako u njima zamrzavate nešto tekuće, primjerice ostatak variva, ne smije ih se puniti do samog vrha, nego uvijek treba ostaviti malo prostora. Uz to pravilo, suprotno uvriježenom mišljenju, nikad mi nijedna nije pukla. Isto tako, ponekad mi služe i u dekorativne svrhe, kao vaza ili za serviranje hrane (namaza, štapića od povrća i slično), pa čak i kao čaše.
Upravo zahvaljujući staklenkama smanjile su se i moje potrebe za plastičnim posudama (koje uvijek nekako misteriozno nestaju). Aluminijska folija i dalje je dio kuhinje, no pokušavam je iskoristiti što više puta. Zbog nedostatka mjesta za skladištenje suđe sam svela na minimum i prenamjenjujem stvari, odnosno koristim ih za više svrha (standardni kalup za pečenje torte može poslužiti i za pečenje drugih jela).
S vremenom sam izradila i sustav kupnje namirnica koji za mene osobno vrlo dobro funkcionira. Kupnju hrane obavljam jednom tjedno u točno zadanom iznosu i to obično podrazumijeva dvije stavke - "veliki" šoping, uglavnom voća i povrća, u iznosu do 200 kuna na tržnici (za šoping koristim kolica i trajne vrećice za kupnju namirnica) te "manji" u dućanu (maksimalno 150 kuna). Tako napunjena smočnica dovoljna mi je za cijeli tjedan - i svega što spremam kod kuće, ali i hrane koju nosim na posao. Tijekom tjedna eventualno kupim kruh (iako i njega znam kupiti u većim količinama vikendom pa ga narežem na kriške i zamrznem) ili nešto što sam potrošila.
Ponekad unaprijed razmišljam o tjednom jelovniku i kupujem shodno njemu ili vikend odvojim za tzv. prep day, odnosno djelomičnu pripremu hrane (kako bih obroke što jednostavnije dovršavala tijekom radnog tjedna) ili kako bih pripremila određenu hranu za višednevnu konzumaciju (primjerice, varivo). Tim sustavom uspjela sam izbaciti one nasumične dnevne odlaske u dućan na koje odlazi podosta novca, ali i eliminirati većinu procesuirane hrane. Kad imam priliku, namirnice kao što su leća, zobene pahuljice, slanutak i žitarice kupujem na odjelima s rinfuzom ili u dućanu specijaliziranom za proizvode u rinfuzi u kojem ih možete odmah staviti u vlastitu ambalažu.
Minimalna ušteda: 2000 kuna
4. SVAKODNEVNI ŽIVOT
Klonim se kupnje gableca tijekom radnog vremena i u većini slučajeva, osim ako nisam u velikoj gužvi, ručak nosim od doma. To zahtijeva određenu disciplinu i volju, no mene zabavlja, pogotovo s obzirom na nagradu: dnevnu uštedu u iznosu od 25 do 40 kuna za gablec i saznanje da točno znam što jedem te da, u većini slučajeva, jedem zdravo. Izbjegavam uzeti ili kupiti plastičnu vrećicu u dućanu i uvijek nastojim imati u torbi platnenu vrećicu, a ne kupujem više ni vodu u bočici, nego uvijek nosim svoju bocu.
Cilj je i odlazak na posao biciklom ili romobilom u što većoj mjeri, a za odlaske u posjet obitelji u drugi grad ponekad ponudim "bla bla vožnju" koja pokrije dio benzina i cestarina.
Minimalna ušteda: 8000 kuna
5. ODJEĆA, OBUĆA, NAMJEŠTAJ, SUVENIRI, DEKORACIJE...
Prestala sam kupovati knjige u papirnatom obliku, radije biram one u digitalnom, a što manje pokušavam trošiti i na poklone - ili ih pokušam izraditi sama (ako znam da bi dotičnoj osobi to moglo nešto značiti) ili ponekad darujem novac.
Sličan princip vrijedi i za dekoracije u stanu, primjerice za Božić. Prije sam redovito kupovala bor i poneku kuglicu. Već neko vrijeme koristim ukrase izrađene kod kuće, a ove sam godine bor improvizirala od nekoliko grana koje je ionako trebalo orezati. Ne kupujem više ni papir za omatanje poklona. Ili recikliram (ono što sam dobila) ili pokušavam smisliti novi, netradicionalni način omatanja. Prestala sam kupovati i svijeće. Obožavam ih, no odlučila sam ih zamijeniti trajnom "rasvjetom" - trenutačno božićnim lampicama koje su mi zapravo postale dio standardne rasvjete u stanu. Isto tako, više ne ulažem ni u suvenire na putovanjima. Eventualno kupim nešto za drage osobe, no za sebe osobno ne, iako sam nekada bila veliki ljubitelj "sakupljača prašine". Sada ako nešto već i kupim, odlučujem se za uporabni predmet. Na posljednjem sam putovanju, primjerice, uložila u hammock (stari mi se raspao).
Najveća je promjena ipak kad je riječ o odjeći i obući. Već nekoliko godina odlazim u vrlo promišljene i dobro isplanirane šopinge u kojima točno znam iznos koji želim potrošiti te biram stvari za koje sam 100 posto uvjerena da ću ih nositi dugo jer su kvalitetne i neće izaći iz mode, odnosno preduvjet je da su svevremenske. No, u srpnju prošle godine zadala sam si dodatni izazov - nema nikakve kupnje odjeće i obuće godinu dana. Zasad mi, moram priznati, ide odlično. Ne samo da mi se poriv za šopingom (kako bih se "razveselila") smanjio na nulu, nego shvaćam da odjeće doista imam previše (štoviše, cijelo se vrijeme nečega "rješavam" iz ormara, odnosno doniram, prodajem ili prosljeđujem dalje). Obećala sam si da ću, ako mi nešto doista bude trebalo, prvo zaviriti u second-hand shop ili kod prijateljica. Isto tako, više ne jurim odmah u šoping ako se nešto potrga - prvo nosim na popravak.
Smanjila sam i kupnju novih biljaka jer presađujem i razmnožavam već postojeće te udomljavam neželjene. Već dugo ne patim ni na skupocjene ili velike komade namještaja - dio sam improvizirala od paleta, a kad nešto kupujem, razmišljam da se može koristiti u različite svrhe te da se kupljenim komadima mogu "igrati", odnosno lako ih prenamijeniti ili premjestiti.
Minimalna ušteda: 7000 kuna