- Za mene postoji posebno mjesto u paklu muha, rekla je Christi Gendron, neurobiologinja sa Sveučilišta Michigan u Ann Arboru. To mjesto zaslužila je istražujući kako vinske mušice reagiraju kad vide uginule muhe, za proučavanje percepcije smrti potrebne su lešine, a Gendron i njeni kolege do njih dolaze izgladnjivanjem, prenosi New York Times.
Morbidni znanstveni rad, koji je objavljen je u utorak u časopisu PLOS Biology, otkrio je skupine neurona u mozgu insekta zbog kojih brže stare nakon što vide uginule muhe. Rezultati istraživanja pomoći će znanstvenicima da shvate kako mozak životinje ono što opaža pretvara u fizičke reakcije u tijelu.
Životinje su itekako svjesne smrti, slonovi tuguju za svojim uginulima, vrane održavaju "sprovode", a kod pčela, mrava i termita obred obavljaju samo neki članovi kolonije.
Gendron i Scott Pletcher, biolog sa Sveučilišta u Michiganu, otkrili su kako se muhe nose sa smrću. Htjeli su utvrditi hoće li muhe pokazati bihevioralni ili fizički odgovor, poput pojačanog imunološkog sustava, nakon što su bile u blizini zaraženih muha.
- Jedinu vrstu odgovora dobili smo nakon smrti muha koje smo zarazili patogenom. Druge muhe izbjegavale su muhe koje su vidjele leševe, kao da su bile obilježene. Kako to funkcionira još uvijek je misterij. Muhe koje su vidjele lešine brže su gubile pohranjenu masnoću i prije su uginule od svojih netraumatiziranih kolega, rekao je Pletcher.
Znanstvenici su dva dana držali žive muhe zajedno s leševima muha i pratili njihovu moždanu aktivnost pomoću fluorescentnozelene boje. Sekcijom muha koje su bile izložene smrti otkrivena je aktivnost u elipsoidnom tijelu mozga muhe zaduženom za integraciju senzornih informacija u mozgu.
Gendron i Pletcher identificirali su ključne neurone u elipsoidnom tijelu. Kad su isključili te neurone, gledanje uginulih muha nije utjecalo na životni vijek onih muha koji su ih vidjeli. S druge strane, kad su ih aktivirali, muhe su ranije ugibale čak i ako nisu bile izložene ranije uginulim muhama.
- To pokazuje da žive muhe koriste specifičan skup neurona koji posjeduju receptore serotonina za opažanje uginulih jedinki. U tome je ljepota ovog istraživanja, rekao je Marc Tatar, biolog sa Sveučilišta Brown koji nije bio uključen u studiju.
Nije posve jasno zašto bi gledanje uginulih muha utjecalo na žive jedinke da im se požure pridružiti. Tatar sumnja da su uginule muhe znak opasnosti za one koje su još žive zbog čega muhe ulažu više energije u reprodukciju nauštrb dugovječnosti.
Rad iz 2022. tvrdi da ženke muha izložene uginulim muhama polažu više jaja, no nije pronađen nikakav utjecaj na životni vijek, dok Pletcher i Gendron nisu vidjeli povećani reproduktivni učinak takvih muha. Druga hipoteza je da je kraći životni vijek posljedica stresa uzrokovanog percepcijom smrti, a konačni stres kod životinja dovodi do zdravstvenih problema i skraćuje životni vijek.
- Da se iznenada nađemo u moru mrtvih ljudi, to bi bilo vrlo stresno, rekao je Pletcher.
Znanstvenici se nadaju da će širim pogledom na istraživanje doći do odgovora što utječe na starenje muha. Tatar objašnjava da je potrebno odvojiti vremena za promatranje vinske mušice u prirodnom okruženju da bi se ustanovilo je li brže starenje na neki način korisno za muhe.
- Vrsta je u laboratoriju 120 godina, mi o njima razmišljamo kao o genetski modificiranim organizmima umjesto kao o slobodnim kukcima, zaključio je.