Krajnji je trenutak da se domaći stručnjaci, liječnici, psiholozi i psihijatri, počnu baviti temom psihodelika. Nema razloga da se Hrvatska ne priključi svijetu u kliničkim istraživanjima uporabe psihodelika u psihoterapiji i liječenju ovisnosti, anksioznosti, depresije i PTSP-a.
Glavna je to poruka subotnje konferencije “Znanost psihodelika u primjeni” koja se održala u Zagrebu, u organizaciji udruge Nepopularna psihologija, a okupila dvjestotinjak ljudi u prostorijama Wespa Spaces.
Prva takva konferencija u Hrvatskoj, koja dolazi nakon velikog broja znanstvenih istraživanja da psihodelici poput psilocibinskih gljiva i MDMA-e (ecstasy) pomažu s teškim oblicima depresije i PTSP-a, kao i nedavnog službenog odobrenja tih supstanci u Australiji za kliničko liječenje, okupila je domaće i strane stručnjake, liječnike, psihijatre i psihologe.
Između ostalih, izlaganja su držali liječnica Marija Franka Žuljević, dr. med., klinička psihologinja i psihoterapeutkinja Zora Subotić i psiholog Mario Zulić, pokretač i urednik Nepopularne psihologije, ujedno i organizator konferencije.
“Razlog za konferenciju je taj što su psihodelici u hrvatskoj javnosti tabu tema, iako se vani rade ozbiljna istraživanja koja pokazuju zanimljive rezultate u liječenju depresije i PTSP-a tim supstancama. Dijalog unutar znanstvene zajednice o tome je minimalan, a u stručnoj javnosti još manji. Drugi razlog zasigurno je informiranje. Imao sam razgovore s brojnim kolegama iz područja psihologije, psihoterapije i psihijatrije do kojih nalazi istraživanja jednostavno nisu došli”, rekao nam je psiholog Zulić.
Uz njega, glavni govornik konferencije bio je Sergio Pérez Rosal, liječnik, anesteziolog iz Berlina, koji je surađivao s njemačkom MIND Fondacijom, a na konferenciji je podijelio najnovija saznanja iz terapije uz psilocibin, aktivni sastojak tzv. magičnih gljiva. Unazad deset godina, poglavito u Ujedinjenom Kraljevstvu, provedeno nekoliko velikih istraživanja na stotinama pacijenata, s depresijom, PTSP-om, ovisnošću o alkoholu, pa čak i o duhanu. U bolničkim uvjetima, uz liječnike i psihologe, ti su pacijenti dobili psilocibinsku tabletu, točnu dozu dovoljnu za izmijenjeni stanje svijesti, a većina je pacijenata nakon nekoliko tretmana i uz seanse razgovora s psihijatrom pokazuje pomake u izlječenju, olakšavanje patnje i veću kvalitetu života.
“Psihijatrija danas stoji na rubu psihodelične renesanse. Svi dokazi upućuju na to da, ako se psihodelici daju u kontroliranim uvjetima i od educiranih profesionalaca, imaju izrazito nizak rizik i veliki potencijal za liječenje”, rekao je Pérez Rosal u svojem predavanju “Psilocibinom potpomognuta terapija”.
Naveo je još da su od 2017. godine na ovamo zabilježena ubrzavanja što se istraživanja tiče, ona se sada provode u UK, Australija, SAD, a događa se i mnoštvo legislativnih pomaka. Čak i u konzervativnoj Europi. Primjerice, nedavno je osnovana radna skupina europskog parlamenta za medicinsku upotrebu psihodelika.
Mimo politike, domaća medicinska struka je još uvijek skeptična prema korištenju psihodelika u kliničkom liječenju, kaže liječnica Marija Franka Žuljević, koja predaje na katedri medicinske humanistike splitskog Medicinskog fakulteta.
Ona je nedavno provela dva velika istraživanja o stavovima o psihodelicima u općoj populaciji, na više od tisuću ljudi, kao i na 419 europskih psihijatra. Prvi je rad čak objavljeni u medicinskom časopisu koji je dio poznatog magazina Nature.
“Ono što nas je iznenadilo kad smo proveli upitnik jest činjenica da većina ljudi ne poznaje razliku između psihodelika i ostalih droga. Zabrinjavajuće veliki broj ljudi misli da je heroin psihodelik, a to ne može biti više krivo”, ispričala je.
Osim razlike na kemijskoj razini, najvažnija je razlika između psihodelika i ostalih droga, kako se moglo čuti na konferenciji, što sva istraživanja upućuju da psihodelici, kao što su magične gljive, LSD ili DMT, ne izazivaju ovisnost - za razliku od heroina, ali i dozvoljenih supstanci poput alkohola i duhana.
Što se liječnika i psihijatara tiče, Žuljević je u istraživanju ustanovila da je većina njih otvorena za upotrebu psihodelika u liječenju, ali je i dalje rezervirana i skeptična dok nalazi “ne postanu mainstream”.
“Mislim da je jako važno kad se bavimo ovakvim temama da ih podvrgnemo rigoroznim znanstvenim metodama, kao i bilo koju drugu temu kojom se znanost bavi. Vjerujem da je znanstvena metoda najbolji način za prevladavanje skepse među stručnjacima”, zaključuje.
