HRVATSKI BERAČI GROŽĐA u FRANCUSKOJ

Bili smo spremni na težak rad i odricanje, no iako ni tamo hrana nije jeftina, postoje načini da za 5 eura nabaviš sve što trebaš za cijeli tjedan


Vedrana Sunko
21.08.2019.10:50
Bili smo spremni na težak rad i odricanje, no iako ni tamo hrana nije jeftina, postoje načini da za 5 eura nabaviš sve što trebaš za cijeli tjedan
Privatne fotografije

sažeto

Posao sam našao odmah, prvo ti svi kažu da im ne trebaju radnici, no čim krene berba, ispostavi se da posla ima jer se uvijek netko ne pojavi


Vedrana Sunko
21.08.2019.10:50

Ivana Vrančić (35) i njen dečko Domagoj Kasić (36) već neko vrijeme znaju da ne žele živjeti u gradu. Nakon što su živjeli na jednom eko imanju u Bukovici, odlučili su kupiti svoju zemlju i izgraditi skromnu kućicu od svega 50-ak kvadrata. No realizacija plana se zaustavila u trenutku kada su morali „izmisliti“ 20 tisuća eura za materijal.

Privatne fotografije

Irska ne dolazi u obzir zbog kiše

„Budući nam ne pada na pamet uzimati kredit, shvatili smo da je jedini način za doći do sredstava za gradnju kuće da odemo radit negdje na zapad. Sjetili smo se prijatelja u Njemačkoj, koji su tamo otišli s djecom i rekli nam da dođemo i da će nam srediti smještaj i posao. No nakon nekoliko dana oboje smo nekako priznali sebi da se nama baš Njemačka i ne sviđa. Jednako tako ni Irska nije dolazila u obzir jer tamo je stalno kiša.

Tako „dumajući“ smo se sjetili da imamo prijatelje koji odlaze svake sezone na tri mjeseca u Francusku brati grožđe i shvatili da nam se ta opcija sviđa“, priča mi Ivana.Privatne fotografije

Otišli su s njima prošle jeseni u jugoistočnu Francusku, bez ikakvog posebnog plana, dogovorenog posla ili smještaja.

„Posao sam našao odmah, to je zaista zanimljivo kako se tamo nalazi poslove samo hodajući uokolo. Prvo ti svi kažu da im ne trebaju radnici, no čim krene berba, ispostavi se da posla ima jer se uvijek netko ne pojavi“, kaže Domagoj. „ Taj Estonac je doslovno izletio iz grma na plaži te rekao da mu treba čovjek. Tako se Domagoj odmah zaposlio. Kako nisam imala posao, no putem smo već po drugim mjestima ostavili svoje kontakte po vinarijama, jedan čovjek me je nazvao da dođem radit kod njega u drugo selo. Naravno i Domagoj je onda otišao sa mnom, pojašnjava mi Ivana, koja se još i danas ne može načuditi koliko joj je dobro „legao“ taj berački život.

Privatne fotografije

„Tamo smo svi spavali u šatorima i cijelo je vrijeme nekakav tulum. Prva dva mjeseca sam imala osjećaj da sam stalno na partyju, a ne na poslu. Većina radnika su Španjolci, koji tako stalno putuju sa svojim kombijima u karavana od mjesta do mjesta od berbe do berbe.“

Nakon grožđa na redu je sezona kivija, a zatim stižu i jabuke

Od kolega španjolskih berača su saznali da je nakon grožđa na redu sezona kivija pa su se tako i oni pridružili karavani i nakon tri dana pronašli novi posao.

Ja sam valjda jedina, od 200 ljudi koje sam tamo upoznala, koja mrzi brati kivije. Rastu na lijanama koje formiraju tunele, a ja sam niska i nemam snage u ramenima pa mi je dosta teško. Uz to sam perfekcionist i ne mogu dozvolit da iti jedan kivi ostane neubran, a rezultat toga su žuljevi na ramenima od tobolca u koji se spremaju ubrani plodovi, kaže Ivana.

Dodaje i kako ona, za razliku svih ostalih, koji jauču zbog bolova u lumbalnoj kralježnici, voli brati grožđe. Ono raste vrlo nisko pa cijelo radno vrijeme provedu sagnuti.

Privatne fotografije

Nakon berbe kivija su krenuli na Pirineje gdje je trebala početi skijaška sezona, no došli su prerano i sve je još bilo zatvoreno. Stoga su krenuli dalje i završili u Provansi, tamo su pak brali jabuke. Nakon  toga su otišli u Toulouse brati šparoge i jagode te kažu dobro se nasmrzavali u šatoru, pa preselili u kamp. Financijski su se, priznaju, te zime jedva pokrili jer nisu radili punu satnicu, no kažu da je u Francuskoj ipak lakše za preživjeti iz puno razloga.

Plaća je 9 eura po satu

„Generalno standard je tamo puno veći, nego ovdje, odnosno hrana je skuplja, no s druge strane plaće su puno veće. Tamo smo plaćeni 8 do 9 eura po satu. Radimo pet dana u tjednu, samo sedam sati, a sve prekovremene bi nam trebali platit i 25 posto više pa zato nas nitko ni ne tražimo više od propisane norme i nema rada na crno“ , priča  Domagoj i oduševljeno dodaje "I znaš šta mi je super, svaki put kad ti daju novac ti se zahvale i zaista to i misle. Kad se itko ikome u Hrvatskoj zahvalio što radi za njega?“

Privatne fotografije

„Premda hrana u Francuskoj nije jeftina, postoji puno takozvanih solidarnih dućana gdje za 5 eura dobiješ hrane za cijeli tjedna. To funkcionira po nekom zakonu, zbog kojeg dućani ne smiju bacat hranu koja je pred istek roka i zbog toga supermarketi doniraju tu hranu udrugama, a udruge to vrlo jeftinu prodaju ili dijele potrebitima. Također na tržnicama na kraju radnog dana neprodanu hranu prodavači dijele, ništa se ne baca. Bila je neka baka koja bi po dućanima uzimala sav kruh koji se nije prodao i dijelila ljudima “, kaže Ivana.

Privatne fotografije

Nakon skoro godinu dana berbi Ivana i Domagoj su došli U Zagreb na godišnji odmor, a u ponedjeljak kreće nova sezona branja grožđa te se vraćaju u Francusku, u selo u kojem su prošle jeseni i započeli svoju beračku avanturu. Budući ima iskustva u poljoprivredi još od ranije, vlasnik je Domagoju ponudio stalan posao pa se nadaju kako će tamo i prezimiti.

 "Tamo nam je predivno, priroda je prekrasna, ljudi ljubazni i liberalni, a nema ni stresa", kaže Domagoj.

Da sam kojim slučajem ovo krenula radit kao mlađa, kada sam imala na primjer 25 godina, sigurno bi kupili kombi i tri psa kao Španjolci“ kroz smijeh mi priča Ivana.

„ No ipak, odrasla sam, a nisam Španjolka pa volim imat kućicu, frižider, wc i samo jednog psa. Doduše Španjolci imaju takve kombije da u njima nema čega nema. Spavaća, dnevni boravak, biljke, vrt, peć na drva, gomila životinja i pokoje dijete, sve im stane u taj kombi“ kaže Ivana, a Domagoj zaključuje

„Mi smo se spremili na to da ćemo tamo samo radit po cijele dane i živjeti jedan skroman asketski život, no ispalo je posve suprotno. Zapravo, to sve podsjeća na jedan veliki festival i zabavi nema kraja. S druge strane radimo, sasvim pristojno zarađujemo i ničeg nam ne nedostaje.“

posao

100posto priča

Francuska

zapošljavanje

preseljenje

rad u inozemstvu

berači

vinogradi

newsletter

Prijavite se na Newsletter