Krležina Seksoteka

Zašto bi vaše fotografiranje u donjem rublju bilo pogubno za vaše dijete? Zašto osuđujemo ono što i sami volimo gledati?


100posto
03.08.2019.21:00
Zašto bi vaše fotografiranje u donjem rublju bilo pogubno za vaše dijete? Zašto osuđujemo ono što i sami volimo gledati?
Darko Tomaš / CROPIX

sažeto

Mnogo žena konstantno se prilagođava pravilima patrijarhata, s namjerom da jednog dana ne budu osuđivane u ulozi majke, piše Marina Krleža


100posto
03.08.2019.21:00

Prije nekoliko mjeseci razgovarala sam s poznanikom koji mi se požalio da su ga žene s kojima spava počele osuđivati ako im spomene da se ne vidi nužno u ulozi oca. On je, naime, intelektualac feminist koji iznimno voli žene i seks, ali djeca mu nikad nisu bila na listi prioriteta. Na kraju mi je potvrdio da bi možda mogao jednog dana imati djecu jedino sa ženom vrlo sličnih svjetonazora kakve ima i sam, ali takvu još nije upoznao.

Nakon što sam čula njegovo neugodno iskustvo i bilo mi iznimno žao kroz što prolazi, upalio mi se alarm. Zapitala sam se na koji bi način ljudi reagirali na ženu koja voli muškarce i seks, ali tvrdi da nema potrebu biti majka. Vjerojatno bi stav većine bio – "I bolje ti je da nemaš djecu jer bi s majkom poput tebe ta djeca bila nesretna."

Žalosno, ali takav je mindset većine Hrvata. Čak ako niste jedan/jedna od njih, osvrnite se stavove 10-ak najbližih ljudi kojima ste okruženi i doći ćete do potvrde mojih riječi.

Introvert sam. Netko bi rekao da u sebi imam dozu ekshibicionizma, ali ja bih rekla da samo razumijem kako funkcionira svrhoviti marketing. Prije nekoliko godina predložila sam prijateljici da se zajedno fotografiramo s malo odjeće jer smo se tada puno bavile sportom i radile na tijelu (ponavljam da je tijelo za mene prvenstveno estetska, ne seksualna kategorija), ali ona je to kulturno odbijala.

Nedavno mi je priznala da to nikad ne bi mogla učiniti jer živimo u društvu u kojem muškarci takve stvari ne opraštaju, kamoli zaboravljaju, baš kao ni internet, a time neće niti njezina potencijalna djeca jednog dana. Ta me izjava toliko šokirala da mi se upalio još jedan alarm.

Potvrdila sam si, naime, da se mnogo žena konstantno prilagođava pravilima patrijarhata, s namjerom da jednog dana ne budu osuđivane u ulozi majke. Nikad se ne bih mogla tako ponašati jer bih time posve izigrala svoju autentičnost, a smatram da je prvenstveno ona ključ za sreću. U tom trenutku nisam znala da li da budem ljuta na prijateljicu što nije autentična ili na patrijarhat kojim smo okružene.

Dosta puta sam na svojoj koži, tijekom srednje škole i fakulteta, osjetila tuđe razmišljanje poput – "Super si mi, hrabra, kreativna, pametna, ali mi je tvoje ponašanje, životni stil i stavovi ipak malo too much". Ili nešto poput – "Divim ti se i usvajam mnoge tvoje životne obrasce, ali s obzirom na to da vjerujem u Boga, neke stvari imam pravo javno iznijeti protiv tebe jer si se fotografirala u donjem rublju. To ne radi žena koja jednog dana želi biti majka".

Na takve sam rečenice bila toliko navikla da uopće ne čudi što od svoje 18. godine života živim sama i gotovo nikad u malim sredinama. Jer u velikim gradovima, osim što vas malo ljudi privatno zna, još manje njih vas osuđuje.

Uvijek sam bila jedna od onih susjeda koja nema pojma kojim je susjedima okružena jer toliko živi vlastiti život da nema vremena razmišljati o tuđima. Uvijek sam bila jedna od onih koja nikad nije imala kredite niti bila u minusu, ali nije ni znala koliko novca ima u novčaniku.

Nikad se prva ne počinjem baviti drugim ljudima, osim ako se oni previše počnu baviti mnome. Ako na sve to dodamo činjenicu da se bavim javnim poslom, da taj posao ima veze sa seksualnošću, da sam žena i da živim tu gdje živim, shvatimo da je sve to prilično velik zalogaj i izazov.

Kao potvrdu činjenice gdje živim, prijatelj mi je nedavno, u obrani nekog mog stava, u inbox napisao: "Ljudi stavova poput tvojih uvijek balansiraju na granici prihvaćenosti. To je zajeb jer na kraju uvijek ispada da je potreban kompromis. Cijena? Usamljenost, nerealiziranost. Ipak je ovo katotalibanska zemlja."

Privatnu nerealiziranost u smislu neimanja braka i djece odavno sam prihvatila kao mogućnost koja me neće spriječiti da budem sretna, ali na dugoročnu usamljenost nikad neću pristati jer mi naprosto ne pristaje.

Zar onog trenutka kad počnemo razmišljati o djetetu, trebamo sebi prestati biti na prvom mjestu? Hrvati to nazivaju sebičnost, meni je to autentičnost.

Ne poznajem ni jednu kvalitetnu majku koja ispred kvalitetnog odgoja djeteta ne stavlja vlastite principe u koje čvrsto vjeruje i koji joj pomažu da bude stabilna. Kako ćeš se davati mladom biću i učiti ga, ako ćeš govoriti jedno, a raditi drugo? I zašto bi vaše fotografiranje u donjem rublju bilo pogubno za vaše dijete?

Tu apsolutno nikad nisam vidjela nikakvu relaciju jer smatram da žene skladno građenog tijela mogu imati barem jednu seksi fotku na svom Instagram profilu ako ih to veseli. Baš kao što skladno građeni očevi mogu imati fotku svojeg torza, nogu i guze s plaže (osobno takve fotke uvijek volim vidjeti na muškim profilima).

Ivan Brezovec

Znači li to da su Cindy Crawford, Ryan Reynolds, Claudia Schiffer, Justin Timberlake, Nicole Kidman, Jason Momoa, Gisele Bündchen, Chris Hemsworth, Heidi Klum, Will Smith, Jessica Alba, Matthew McConaughey, Beyonce, David Beckham i mnoge druge slavne osobe loše majke i očevi zato što internet vrvi njihovim golišavim fotkama?

Zašto osuđujemo ono što volimo gledati? Takva osuda nije mi nikad padala na pamet – ne samo kod javnih osoba, nego i ljudi kojima sam okružena.

Živi svoje autentično ja, ali djetetu pruži ono što mu treba – kvalitetan odgoj i stotinu zagrljaja dnevno. Kolike su majke i očevi stvarali karijere isključivo u odijelima, zakopčani do grla u velikim korporacijama, bivajući često na poslu ne stigavši pružiti djetetu svoje vrijeme, kvalitetnu komunikaciju i česte dodire.

Jesu li ikad požalili? Naravno da jesu jer vrijeme koje su trebali posvetiti djetetu tijekom njegovog odrastanja ni jedan novac niti drugi ljudi kasnije ne mogu nadoknaditi. 

U takvim trenucima pitam se želim li biti samo jedna od majki koja će većinu svog vremena provesti u odgoju vlastitog djeteta ili sam ipak stvorena za edukaciju većeg broja ljudi? Uviđam da bi mi roditeljstvo bilo možda samo privremena 'utjeha' koja me ne bi zadovoljila na duge staze. Za put kakav sam odabrala potrebno je mnogo mira i fokusa, a kvalitetno roditeljstvo smatram velikom odgovornošću zbog koje bih te dvije stvari morala staviti u drugi plan. To, naravno, ne znači da jednom možda ne budem i za to spremna. 

Zašto je nečiji životni stil prepreka da ga prihvatite kao osobu i poštujete njegov rad? Kad si kažem da ne želim biti dijelom takvog društva, shvaćam da nikad nisam ni bila i da sam upravo iz tog razloga ostvarila neke svoje snove. Ponekad si umišljam da su svi oko mene moji saveznici koji mogu i znaju živjeti život kakav živim (uzbudljiv i svrhovit), ali nisam sigurna je li baš tako.

Kad pogledam rade li ljudi ono što žele i govore, a ako i rade – čine li to isključivo zbog sebe ili zbog svih nas kako bismo stvorili kvalitetniji svijet, shvaćam da je postotak takvih ljudi još uvijek premalen u odnosu na ono kakvim zamišljam kvalitetno civilno društvo. 

Više o ovoj i sličnim temama pročitajte na SEKSOTECI.

Seksotekin YouTube: https://bit.ly/2PFakLB

Seksotekin Instagram: instagram.com/seksoteka/

Seksotekin LinkedIn: www.linkedin.com/company/seksoteka

Seksotekin Facebook: www.facebook.com/seksoteka  

Marinin Facebook: www.facebook.com/marinakrleza

seksualnost

roditeljstvo

Marina Krleža

tijelo

seksualna edukacija

Krležina Seksoteka

seksolog

civilno društvo

autentičnost

newsletter

Prijavite se na Newsletter