Zagrepčanka o životu s neobičnim sindromom

'Zaspala sam na Baretovom koncertu, naslonjena na stup tramvajske stanice, na poslu, stojećki dok peglam...'


Valerija Bebek
10.11.2019.19:45
'Zaspala sam na Baretovom koncertu, naslonjena na stup tramvajske stanice, na poslu, stojećki dok peglam...'
Profimedia / Ilustracija

sažeto

Molekularna biologinja iz Zagreba još od fakulteta ima neobičnu pojavu da je savlada san usred svakodnevnih aktivnosti


Valerija Bebek
10.11.2019.19:45

To su epizode koje jednostavno mogu opisati kao da te umor zgromi, bez najave, u roku jedne minute, čak i manje, 30 sekundi. Dogodi se da kloneš i zaspiš. To nema veze s umorom, jesam li neispavana, mogu odspavati 12 sati tu noć i opet će mi se dogoditi. To je nešto što ne možeš predvidjeti niti kontrolirati, opisala je svoje dugogodišnje iskustvo Zagrepčanka za 100posto.

Kristina (44) iz Zagreba, prvi put je tako nešto doživjela za vrijeme studija molekularne biologije. Kaže da se sad ne može sjetiti je li to bila prva, druga ili treća godina studiranja, ali sigurna je da joj se iznenadni napadaji sna nisu javljali u djetinjstvu ili u osnovnoj te srednjoj školi. Barem ne da bi bila svjesna toga.

"Prvi put mi se dogodilo u društvu. Odem u kafić, ljudi pričaju, zanimljivo je, razgovor ide, smiju se ljudi, a ja zaspim. Može me se probuditi bez problema, ali obično su me ljudi ostavljali da odspavam svoje. To je znalo biti 10-15 minuta, a nekad bi bilo i do kraja večeri. Probudili bi me pred odlazak. Bilo je situacija da odspavam sat-dva u kafiću. Uz muziku, u društvu", prisjeća se kako je kao studentica počela 'obilježavati' svoje izlaske.

Profimedia

Taj prvi put kad je zaspala, kaže, ne sjeća se točnih reakcija ljudi, komentari su bili više u stilu da je umorna te da može zaspati bilo gdje i bilo kad. "Kasnije, kada se to pokazalo kao konstanta već sam ljude upozorila što mi se može dogoditi. Htjela sam da to prihvate i priviknu se. Zapravo sam se najviše bojala da se netko ne uvrijedi. Bilo je situacija da sjedim s jednom osobom negdje vani i da zaspim. To je stvarno neugodna situacija", prepričava Kristina.

Zaspe na poslu, probudi se s otiskom tipkovnice

Kaže da ne može reći kako su joj se epizode iznenadnog spavanja događale svakodnevno, ali su bile bliže dnevnoj bazi nego tjednoj. "I dan danas, na poslu mi se zna dogoditi. Ako nisam baš u muvingu, kad fizički hodam gore, dolje, nosim papire, pripremam, gotovo mi se svakodnevno dogodi da me zgromi. U jednom trenutku odspavam 10 do 15 minuta i to je to", kazala je.

Molekularna biologija je zahtjevan studij, pitamo je jesu li se te epizode napadaja sna počele događati zbog opsega gradiva koje je trebala učiti? "S obzirom na količinu stvari koje smo imali na faksu, ja sam izuzetno malo morala učiti. Imam isto, ja to kažem poremećaj, fotografsku memoriju. Kako da to objasnim, kad vidiš ispred sebe ispisane stranice. Eto i to imam. Tako da meni nije bio problem. Naravno morala sam učiti, ali bilo je to nekako ubrzano. Ako bih i zaspala nad knjigom, ne sjećam se toga, ali nisam bila jedini student kojem se to dogodilo", objasnila je Kristina.

U životu znanstvenika učenje nikad ne staje, tako je i nakon zaposlenja često pisala znanstvene i stručne radove. "Imam sto priča da bih sjedila u uredu i pisala rad te samo odjednom zaspala na stolu. Klonem samo i probudim se s otiscima tipkovnice na licu", sa smijehom i kroz šalu objašnjava. Inače je vrlo brza, živa i okretna osoba koja jako brzo priča i brzo razmišlja.

Profimedia

S takvom osobinom, najluđe spavalice, već su upoznati svi njezini prijatelji, kolege, rodbina. Tako da znaju da treba pripaziti na nju i na mjestima gdje nitko ne bi očekivao da će 'ubiti oko'. Anegdota ima pregršt.

"Najluđe mjesto gdje sam si odspavala definitivno je bilo na koncertu. Bio je to posljednji koncert Bareta i Plaćenika, u Boogaloou, stojećki sam zaspala. Prijateljica je bila sa mnom i nije mogla vjerovati. U jednom trenu usred gužve gledamo, rock koncert, u drugom spavam na nogama", prepričava. Pitate se kako to da spava na nogama? I mi smo se pitali.

Ili pijanica, ili iscrpljena...

"Zna se dogoditi da mirno spavam, stojećki, dosta mi se često događalo, kad tako zaspem vani u nekom klubu, na koncertu. U jednom trenu osjetim ono propadanje, senzacija koju je vjerojatno mnogo ljudi u snu osjetilo. To me probudi. Obično se zanjišem naprijed, nazad i onda dođem k sebi. Do sad nisam još ni jednom pala. Ali to je baš rubno, možeš razbiti glavu", kazala je. Dobro je da u tim situacijama ima prijatelje oko sebe koji mogu paziti na nju, i na kraju krajeva probuditi je. Jer ono što se njoj događa nije mjesečarenje, najnormalnije se može probuditi istog trena

"Jednom sam išla na posao i čekala tramvaj, zaspem na tramvajskoj stanici. Stojećki, naslonjena na stup od znaka da je to stanica. Kad je došao tramvaj, jedan čovjek me probudio: 'Gospodična, gospodična, došla je jedinica, je l' trebate na taj tramvaj?' Kažem, mu: 'Hvala trebam!'", opisala je još jednu svakodnevnu situaciju.

Kaže da otprilike svugdje ispada ili kao pijanac ili kronično umorna ili nezainteresirana za društvo u kojem se nalazi.

"Ja se još uvijek dosta često smijem tome, ali imaš situacija koje nisu smiješne. Pogotovo kad voziš auto. Znalo mi se dogoditi da klonem na autoputu. Bila je noć, Karlovac-Zagreb autocesta. Zaspala sam i prosanjam da je kamion ispred mene, da naglo prilazim kamionu. Trznem volanom lijevo, zamalo završim na bankini, vratim volan naglo natrag, ispravim auto. Probudim se, sva uspuhana, mislim dobro nije se ništa dogodilo. Pogledam u retrovizor i vidim da nikakvog kamiona nije bilo. Tada i jesam bila umorna, to je jedini put da mi se dogodilo da zaspem u autu", opisala je.

Profimedia

Sada već razlikuje dvije vrste spavanja koje joj se događaju izvan kreveta i spavaće sobe. Prva je ta tijekom posla ili za vrijeme druženja, a druga je navečer kod kuće. Kaže, tada je i umornija od cijelog dana, ali ipak u njezinom životu nema gledanja televizije.

Djecu sramoti u kinu

"Jedini način da nešto pogledam je da peglam, i to stojećki, pa onda koliko toliko mogu izdržati. Tako da obično kad želim nešto ciljano pogledati na televiziji stavim si dasku za peglanje pred TV i peglam, to je dinamično, radim nešto. Ali nije sigurna taktika jer mi se dogodilo i da sam nekoliko puta zaspala s peglom u ruci", opisuje.

"A sjesti i gledati televiziju? Nema šanse... To zaspim odmah. Kino? U kinu sam toliko puta spavala i hrkala da je to strašno. To mi je neugodno. Odem s djecom, koliko puta. Oni me bude, ali ne i ne... ja spavam... ", kazala je.

Majka je dvoje djece, kaže s njima nije bilo situacija da je zaspala, izuzev kina i crtića na televiziji. "Za vrijeme dojenja, ok to sam zaspala milijun puta, ali to je opet specifično razdoblje u kojem si iscrpljen cijelo vrijeme, pa je to nešto što ne bih isticala".

Dijagnozu službenu nikad nije dobila, nije ju, doduše ni potražila. Budući da je na prošlom radnom mjestu, bilo mnogo ljudi iz srodnih bio-medicinskih struka, tako je razgovarala i s kolegom neurologom. "Počela je već o meni kolati legenda kao nekome tko može zaspati bilo gdje, u bilo kojem trenutku. On me pitao kako mi se to događa, u kojim situacijama, je li povezano uz umor ili ne. Rekao mi je da bi to mogla biti narkolepsija, ali da to nije jednostavno samo tako reći. Ja bih trebala napraviti dodatna neurološka ispitivanja, na tome je ostalo", objasnila je Kristina.

"Oduvijek sam htjela to ići čekirati, zanima me uzrok i je li to, to, ali u nedostatku vremena, nadam se da ću u bliskoj budućnosti naći vremena. Ne znam koliko je kod nas neki sustavni način otkrivanje toga... ?"

Ona se pomirila s time, sada joj se epizode spavanja događaju dva puta na dan. "Jednom na poslu, kada nisam uopće umorna, drugi put navečer uz TV, ok tada jesam umorna pa je teško razlučiti. Ali ljudi budu umorni ali mogu gledati televiziju bez problema", kazala je.

spavanje

narkolepsija

apadaji sna

fotografsko pamćenje

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter