Kako je to biti Grinč?

'U 12. mjesecu obilazim groblja, godinama nisam imala ni bor. Svaki Badnjak pilaju me s time što smijem jesti, a obično se svi posvađamo'


Valerija Bebek
04.12.2019.08:00
'U 12. mjesecu obilazim groblja, godinama nisam imala ni bor. Svaki Badnjak pilaju me s time što smijem jesti, a obično se svi posvađamo'
Profimedia

sažeto

Tri mlade žene iz Hrvatske ispričale su zašto ne vole Božić ni blagdansko razdoblje, odnosno zašto za sebe kažu da su Grinčevi


Valerija Bebek
04.12.2019.08:00

Krenuo je advent, krenule su božićne pjesme i filmovi, krenula su božićna sniženja i histerija oko kupovine poklona. Krenule su božićnice, za one koji imaju posao, krenulo je trošenje godišnjih i planiranje spajanja blagdana s vikendima. Dogovaraju se susreti uz neku od kućica i kuhano vino. Svi se lagano pripemamo za najveselije doba godine, blagdansko raspoloženje neke je već dobrano primilo, dok se drugi vesele tih nekoliko dana odaha od svakodnevice.

Međutim postoje i oni koji sami sebe nazivaju Grinčevima - zelenim dlakavcima koji cijelom selu žele ukrasti Božić. Oni koji se ne mogu saživjeti s općenarodnim veseljem. Ali baš kao i u dječjoj knjizi koju je napisao Dr. Seuss 'Kako je Grinch ukrao Božić'... i ovi naši suvremeni Grinčevi imaju priču koja objašnjava zašto ne vole miris kuhanog vina i svjetlost lampica, a bome ni Mariah Carey. Tri čitateljice ispričalo je za 100posto što za njih znači prosinac, predbožićno vrijeme kao i sami blagdani. I da, uglavnom ima veze s obiteljima.

Period tugovanja za voljenima

Otkako krenu Svi sveti preko 11. i 12. mjeseca sve do prvog meni se iz godine u godinu sve više smuči. Razlozi? Studeni i prosinac su mjeseci u kojima sam izgubila previše dragih ljudi. Umrla mi je mama, kad sam bila dijete. Dani oko godišnjice posebno su mi teški. Godinama nakon toga umrla mi je i baka. Kasnije umro je i jako dobar prijatelj. I zec kojeg sam dobila nakon što mi je baka umrla. Blagdani su za mene jedno jako pusto i prazno mjesto, ne mogu se veseliti. Još tamo od kraja listopada kada krećem s obilaskom groblja i njihovih čišćenja za Svi svete i sve nadolazeće godišnjice.

Ne mogu se saživjeti s tim veseljem, kuhanim vinom, feštama, veselicama. Redovito sam tražila takve smjene da radim oko blagdana, dok svi spajaju slobodne dane, ja se zatrpavam poslom. Bor sam kupila prije tri godine, nakon jaaaaako dugo vremena. Jer sam taman promijenila posao, to je bila prva dobra stvar koja mi se dogodila u zimskom periodu u nekoliko desetljeća. Pa hajde, počela sam se i ja malo opuštati. Idem i ja uživati u Božićnom duhu i djetinjem 'kičeraju' kojeg inače, u svim drugim mjesecima jako volim. Ni ta moja epizoda nije dugo trajala, jer me doslovno na prošli Božić jako povrijedio jedan dečko. Znao je sve to o meni, mislila sam da smo iskreni jedno prema drugom, a ispostavilo se da je on cijelo vrijeme bio u vezi za koju nisam znala. Veliko finale i sučeljavanje imali smo na sam Božić. Što da kažem - ho, ho, ho! Sonja, 37

Profimedia

Potpuni besmisao pretjerivanja i agresivno veselje

Ovo je ispovijest bivšeg Grinča! Božić mi je počeo ići na živce u vrijeme kada sam bila srednjoškolka, što je u jednu ruku logično jer tada klinci izražavaju neki revolt prema roditeljima i općenito starijima, bilo to opravdano ili ne. Moji su vjernici, ali nikako radikali. No, ipak su jako držali do običaja kojima ja nisam vidjela pretjerano smisla. O čemu se radi? Nikada nisam shvaćala tu histeriju oko nakuhavanja hrane kojom možete prehraniti vojsku, a ne obitelj, teror manijakalnog čišćenja i poliranja stana, maratonsko pečenje kolača, pravila posta - što se jede, a što ne- zatim pravila oko izbora glazbe koja se može slušati, proceduru kićenja bora, obvezne odlaske na misu, posvećivanje hrane i rituale čestitanja.

Da, volim 'božićnu' kuhinju, kolače, bor i lampice, ali nikada nisam shvaćala zašto nešto baš mora biti tako. I kad god bi postavila neko pitanje, nikada ne bih dobila racionalan odgovor nego onaj koji najviše mrzim: 'Zato što se to tako radi'. Primijetila sam i da se sva ta opća mobilizacija odražava na raspoloženje u obitelji. U jednom trenutku stvar bi kulminirala i svi bismo se posvađali. Najednom me sve živciralo: glupave božićne pjesmice, kićenje bora, post, činjenica da su me u dućan slali i po 10 puta jer bi u svoj toj maniji nešto 10 puta zaboravili. Jednostavno sam se osjećala kao čudak koji ne pripada u tu atmosferu umjetnog veselja.

Profimedia

A tek izrazi lica ljudi na ulicama... Izgledali su mi kao programirani zombiji koji se otimaju za poklone u trgovinama, na njihovim facama nije bilo tog božićnog milostivog duha, slavlja Kristovog rođenja koje vjernicima treba pružiti neku nadu. Ma kakvi. Prvi je problem s ukućanima nastao jer sam slušala 'neprikladnu' glazbu. Radilo se o rocku, metalu i tome slično. Nije se uklapalo u 'Tihu noć'. Kao klinka sam obožavala božićni album Kiće Slabinca, a sada mi je to djelovalo smiješno, no samo to je sviralo u kući. Prvi sukob je bio oko izlaska na Badnjak. Kada sam svojima rekla da idem u Močvaru, njihova su lica poprimila izraz kao da sam im upravo priopćila da idem štovati sotonu. Svejedno sam otišla i bilo mi je super maknuti se od te usiljene atmosfere koju jednostavno ne osjećam.

Moja frustriranost Božićem s godinama je prelazila u rezignaciju, kasnije me više nije živcirao već mi je bilo svejedno. Kada se to počelo mijenjati? Pa i dalje sam djelomično Grinč, no stvari su drugačije s obzirom da sam sama svoj šef. Zimsko doba je inače stravično depresivno pa mi božićne lampice čak i pašu. Ne obilazim Advent sajmove i ne gutam germ knedle, no čak mi bude simpatično vidjeti gužvu koja prkosi hladnom vremenu i porivu da se samo zavučeš pod dekicu i budeš sam. Što se vjerske strane tiče, tu se i dalje ne pronalazim. Imam tu slobodu doći svojima na ručak i otići kad želim, no svejedno mi je drago provesti neko vrijeme s njima. Više mi nitko ne nameće da ja nešto moram. I sama pečem kolače, napravim malo bolji ručak no inače i to mi je gušt dokle god nema pretjerivanja. Zašto bi se ubijala da narednih dana mogu ležati i buljiti u TV? Više nisam totalni Ginch i sve vezano s Božićem mi nije više odbojno jer sad konačno imam slobodu sama birati što je od svega toga za mene, a što nije i ne moram se više pridržavati glupavih pravila koja nemaju baš nikakvog logičkog utemeljenja osim da me nerviraju. Mare, 32

Bajke koje ne postoje

Ne znam odakle da počnem, u biti potajice i duboko u sebi volim Božić, ali ga i mrzim kao i cijeli 12. mjesec. Svaki prosinac pretvaram se u ekstra naivno dijete koje očekuje božićna čuda i punoooo ljubavi. A uvijek se sve ispostavi suprotno od toga. Zbog čega budem jakoooo razočarana. Jako često u suzama. Razbila bih radio kad čujem Wham ili Mariah Carey.

Sve te pjesme toliko nas pilaju u danima prije Božića kao da neprestano podsjećaju na ono što nije savršeno. Svi imamo neke sje*ane situacije u obitelji, nema tate, s mamom si ‘na nož’. Obavezno se liju suze kad se kiti bor. I ostala veselja. Te pjesme, osim što su se izlizale jer smo ih čuli milijardu puta, podsjetnik su mi da bajke ne postoje i stalno me podsjećaju na ono što nemam. I da, nikad nema snijega u 12. mjesecu. Alma, 38

Profimedia

božić

advent

Grinč

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter