Iskustvo Marije, oboljele od teške autoimune bolesti

Toliko me boljelo da sam molila Boga da umrem, rekli su da bi mogla završiti u kolicima, a onda sam se trgnula i živim punim plućima


Lada Novak Starčević
27.09.2018.17:00
Toliko me boljelo da sam molila Boga da umrem, rekli su da bi mogla završiti u kolicima, a onda sam se trgnula i živim punim plućima
Privatni album

sažeto

Jutro joj počinje u 5.30 s vježbom Pet Tibetanaca, a u automobilu do posla obavezno pjeva


Lada Novak Starčević
27.09.2018.17:00

Mariji Šiljeg (55) iz Opuzena reumatoidni artritis je dijagnosticiran 2003. godine. Čak tri godine prije toga počela se osjećati sve umornije, malaksalo, bezvoljno. Kako je bila u 40-ima mislila je da je jednostavno iscrpljena od jakog životnog tempa. Pokušavala se 'dići' s vitaminima i alternativom.

I onda je jedan dan krenula mjeriti temperaturu, imala je od 37 do 37,3 konstantno. Tada je ipak otišla lječniku i obavila je sve laboratorijske pretrage. Ni jedan parametar nije odskakao tako da se nakon ponovljene procedure liječnik našalio da je najbolje da promjeni toplomjer. No, njoj nije bilo do šale.

Sve teže je ustajala iz kreveta

"To loše stanje me počelo izbacivati psihički jer me ometalo u životnom ritmu. Jutra su postajala teška u smislu razgibavanja i kretanja. Sve teže sam se ustajala iz kreveta, bolnih zglobova. Ruke i noge su postajale sve teže. I san mi je bio poremećen. Htjela sam znati što se događa s mojim tijelom. Ponovno sam krenula na pretrage, ali ovaj put u Dubrovniku i Splitu, sve iz razloga bolje dijagnostike", priča Marija.

Nažalost, i dalje nisu postavili dijagnozu, a bolovi su bili sve jači i nepodnošljiviji usprkos tabletama za bolove svih vrsta i u ne baš malim količinama.

Došla sam u situaciju da se doslovno ne mogu okrenuti u krevetu okrenuti niti otići sama na wc. Takvo stanje je trajalo nekih dvadesetak dana. Smršavila sam, postala depresivna, letargična... Moja pokojna mama i kćerka su me držale 24 sata. Jednostavno sam molila Boga da umrem... Ne želim se toga ni sjećati.

Igrom slučaja ili igrom sudbine, priča Marija, kontaktirala ju je gospođa Enerika Bijač iz Koprivnice poslovno i nekako su došle na temu bolesti. Mariji je ubrzo zakazala pregled na KBC- u Zagreb kod dr. Miroslava Mayera.

Nakon pretraga on ju je posjeo i rekao: "Draga gospođo, vi imate seronegativni reumatoidni artritis, poliartrozu i osteoartritis".

Privatni album

"Kako to meni nije ništa značilo, zamolila sam ga da mi približi malo te dijagnoze. Rekao je 'Imate autoimunu bolest od koje vam nema lijeka, ali od koje se ne umire. Dakle, uz terapiju, promjenu životnih navika i tjelesnu aktivnost možete s ovim terapijama dočekati 90 godina. Ali možete i za par mjeseci završiti u invalidskim kolicima... Ovisi kako će se razvijati bolest, kakav će učinak terapija imati i vaš stav prema svemu.'"

Trebalo joj je godinu dana da se 'posloži' nakon dijagnoze

Otišla je kući sa svim papirima i počela koristiti terapiju i postupati po uputama liječnika. Uzimala je veliku dozu kortikosteroida Metotreksata i ostalih ljekova.

"Nisam znala ni gdje sam ni kako ću dalje. Trebalo mi je nekih godinu dana da u glavi posložim sve i dođem do zaključka da je ipak bolje živjeti još deset godina kvalitetno nego još 30 ovisna o tuđoj pomoći. Onog trenutka kada sam to posložila sve je pošlo starim stazama. Redovne kontrole, trošenje ljekova po točnim uputama lječnika, obogaćena prehrana B, D vitaminom i magnezijem. I, normalno, fizikalna terapija. No, nju je jednostavno nemoguće dobiti ako je bolest u remisiji, dakle dat će vam terapije samo ako je upalni proces aktivan. Opet zdravstveni sustav zakazuje", priča marija.

Kako radi stresan posao, a ujedno je i žena, majka, baka, prijateljica, trebala je, priča nam, napraviti raspored da sve skupa funkcionira. Period nepokretnosti i ograničene pokretnosti ju je ubijao jer je u duši i tijelu sportašica. Sport je veliki dio njenog života.

Život treba živjeti. Samo je jedan i neponovljiv. Što više ste inertni, neaktivni, spavate, gledate televiziju - manje živite.

I toga se Marija drži. Jutro joj počinje u 05.30 sati s razgibavanjem u krevetu što traje 5-10 minuta, rasteže sve mišiće i zglobove. Zatim se digne i odradi Pet tibetanaca, vježbe koje preporuča svima bez obzira na zdravstveno stanje. Od njih se osjeća bolje, ispunjenije i ima više samopouzdanja.

Privatni album

"Pojedem žličicu meda s peludom pa popijem čašu vode. Nakon fete maslaca na crnom kruhu popijem terapiju i krećem u novi dan. U automobilu obvezno pjevam uz radio do radnog mjesta. Ponekad se i smijem iz čista mira bez razloga, zbog mišića lica, zbog kapaciteta pluća i zbog umjetne proizvodnje serotonina. Imamo izbor biti sretni ili tužni", smatra ona.

Ljeti obavezno svaki dan pliva kilometar-dva

Nakon posla oko 19 sati obavezno ide šetati najmanje pola sata, bez obzira na vremenske prilike. Kako je igrala rukomet ostala je aktivna članica kluba veteranki Metković, s kojim ide na razne Međunarodne turnire veterana. Jedan dan u tjednu sat vremena igra rukomet u dvorani. Preko ljeta svaki dan obavezno otpliva kilometar-dva.

"Sve je u glavi. Čitam neki dan da jedina dva dana kada nitko ne može ništa učiniti je jučer i sutra i to je velika istina koje se držim. Moje mišljenje je da je jako bitno u životu biti fizički aktivan bez obzira jeste li zdravi ili bolesni. Veliki je raspon sportskih aktivnosti - od plesa, biciklizma, trčanja, gimnastike, planinarenja, šetnje, samo nemojte se odlučiti baviti šahom molim vas", priča uz smijeh ova nevjerojatno energična administrativna tajnica.

Privatni album

Ove godine se prijavila za utrku Reumatlon i raduje se što će biti s ljudima koji žele biti aktivni, a imaju slične tegobe kao ona i ne odustaju. Reumatlon je nastao kao projekt Hrvatskog reumatološkog društva 2014. godine s ciljem podizanja svijesti o reumatskim bolestima, a utrka je na Bundeku 20. listopada.

Detalje o utrci pogledajte na njihovim stranicama reumatlon.eu i facebook.com/reumatlon.

100posto priča

autoimuna bolest

reuma

Reumatlon

Marija Šiljeg

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter