Splićanka o rasizmu u svom gradu

Stariji čovjek na cesti je pogledao moje kćeri i rekao 'vidi ovih crnčuga što nama dolaze', a jednom su mom partneru rekli da će uprljati more


Vedrana Sunko
17.08.2019.19:00
Stariji čovjek na cesti je pogledao moje kćeri i rekao 'vidi ovih crnčuga što nama dolaze', a jednom su mom partneru rekli da će uprljati more
Bruna Antičić

sažeto

Amelie (8) i Leona (7) bile su još u dječjim kolicima kada su zbog svog izgleda počele doživljavati rasističke ispade sugrađana


Vedrana Sunko
17.08.2019.19:00

One su dvije prekrasne tamnopute djevojčice koje nose modne revije i statiraju u filmovima i reklamama. Netko bi pomislio da žive život iz snova u divnom gradu podno Marjana, no upravo tu počinju njihovi problemi.

"Amelie je imala dvije godine, a Leona je bila beba kada je sve počelo. Stariji čovjek na cesti nas je pogledao i rekao 'vidi ovih crnčuga što nama dolaze', priča njihova majka Danira Šveljević.

Bruna Antičić

Izolirana u vrtiću

"Imali smo situaciju da su se igrale i starija je ugrizla dječaka koji ju je gurao, ništa strašno, dječja igra, no njegova majka je sjedila stol do mene i rekla 'vidi male ciganke, da sam ja njena mater dala bi joj sad trisku'. Naravno da sam reagirala i onda je došao njezin suprug s njihovom kćeri koji je rekao: "Nemoj da se tvoja mala vrati igrat na trampulin jer će joj moja mala dati šaku u glavu'", priča Danira i dodaje da je sve završilo tako što ga je prijavila policiji.

Sada kada su stare osam i sedam godina situacije je znatno bolja, a vjerojatno je jedan od razloga što u Splitu ima sve više tamnopute djece. No za ove dvije djevojčice odrastanje u rodnom gradu nije bilo nimalo lako. Problema je očekivano bilo i u vrtiću.

"Kada je starija krenula u vrtić nitko se nije želio igrati s njom. Pitala bih je kad bi se vratila kući s kim se igrala, a ona bi mi samo rekla 'S nikim'."

Bilo mi je strašno, vodila sam je u vrtić s grčem u želucu kao da je vodim u zatvor. Jedan dan više nisam moglo izdržat taj užas, nazvala sam tetu u vrtić i pitala je li istina da je izolirana. Teta mi je potvrdila da se ona igra uvijek sama.

Sljedeće godine su se djeca već navikla pa su se počela igrati s njom, al zaista joj je bilo teško u početku, prisjeća se.  

Bruna Antičić

Zahvaljujući starijoj Amelie, Leona je imala već bolju situaciju kad je došla u vrtić, no daleko od toga da se moglo reći da su bile u potpunosti prihvaćene. 

U vrtiću su se neka djeca znala došaptavati i govoriti im različite uvrede, a koliko je to što su govorila potreslo Amelie, najbolje svjedoči činjenica da me sama zamolila da te uvrede uklonim iz ovog teksta jer zbog toga osjeća sram i nelagodu te ne želi da to i drugi ljudi čuju.

Privatne fotografije

Dermatitis kao povod za manekensku karijeru

Nažalost to nije bio kraj problema s kožom jer osim boje kože, Amelie je nakon docijepljenja za hepatitis s dvije i pol godine dobila i atopijski deramtitis.

Cijela je bila u ranama, 80 posto kože joj je bilo zahvaćeno, izgledala je kao da je gubava, ljudi su doslovni na cesti bježali od nas.

"Bilo je strašno, čak su joj bili pali i kapci, mislili smo da će ih morati operirati, grozno je izgledala. U jednom trenutku sam primijetila da se počela skrivati po stanu kada bi nam došli gosti i da ne želi izlaziti iz kuće jer se boji kako će ljudi na nju reagirati. Jedan psihijatra nam je savjetovao da je upišemo na neku aktivnost gdje će morati nastupati i gdje se neće smjeti sramiti sebe, odnosno morat će izaći na kraj s tim. To je glavni razlog zašto sam je usmjerila na manekenstvo. Jedan od svojih prvih nastupa je odradila sva u ranama, no dizajneri i svi ostali su joj govorili da je prekrasna. Bilo joj je važno da joj to kaže netko drugi, a ne ja. Uvijek mi kaže: 'Ti si mi mama, naravno da me ti voliš i da sam tebi lijepa'", govori nam ova hrabra mama. 

Situacija je sad znatno bolja, Amelie već ide u školu, a većina djece u razredu je poznaje od ranije. Uvelike je pomogla i učiteljica koja podržava različitosti i velika je simpatizerka afričke kulture.

Bruna Antičić

"Sada je zaista puno lakše, ranije sam znala čuti odvratne komentare tipa 'Nije mogla naći Dalmatinca pa je širila noge crncima' ili 'Koga im je to u kuću dovela…'. vjerojatno me i danas neki ogovaraju, no ja to ne čujem, a nije ni da me briga. Važno mi je da su njih dvije dobro. Svugdje ih zovu, na revije, snimanja filmova i reklama, neki ih čak tretiraju bolje nego drugu djecu, pogotovo kad su u pitanju strane produkcije“, kaže Danira.

"Isprljat će more!"

Brojne rasističke ispade u Splitu je doživio i njihov otac, inače porijeklom iz Obale Bjelokosti.

Naslušala sam se zaista užasnih stvari, jedan mu je rekao: 'Trebalo vas je sve spaliti kao i Židove, pogledaj ovog smrada šta radi u gradu'. Tada sam bila trudna i odmakla sam se jer me bilo strah da će nas i fizički napasti.

Na plaži su mu pak vikali da će isprljat more. Najgore od svega je što nitko nikad ne skoči u obranu, čak ni kad su djeca u pitanju. Iskreno očekivala sam da bi on mogao imati problema ovdje, no nisam mislila da bi nekome mogle smetati dvije male djevojčice, samo zato što im je koža za koju nijansu tamnija. One nisu čak ni skroz crne kao da su Afrikanke, samo su malo tamnije. Ja nisam odgojena da sudim po vjerskoj, seksualnoj orijentaciji ili rasi, meni je to sve normalno, ne mogu shvatiti da netko može imati nešto protiv nekoga, a ne poznaje ga."

Bruna Antičić

Kaže se 'svako zlo za neko dobro', u ovom slučaju manjak ljubavi i prihvaćanja od strane sredine kumovao je tome da su djevojčice morale u sebi pronaći snagu ne samo da s ponosom budu ono što jesu, već da to bez straha i srama javno i pokazuju. Rezultat toga je, kao što svjedoče fotografije, još dvije pekrasne Splićanke koje oduzimaju dah na modnim pistama. Moglo bi se reći da je ovo dobra primjer "splitskog dišpeta", no ovog puta ogrnutog u afričko ruho.

Split

100posto priča

rasizam

manekenstvo

rasa

boja kože

newsletter

Prijavite se na Newsletter