Novi hit na Netflixu

Sjećate se male vještice Sabrine? Stigla je mračna verzija. Nova Sabrina je sotonistica, skida se, ubija i sigurno više nije za djecu


Robin Mikulić
04.11.2018.19:00
Sjećate se male vještice Sabrine? Stigla je mračna verzija. Nova Sabrina je sotonistica, skida se, ubija i sigurno više nije za djecu
youtube

sažeto

Seriju je nadgledao kazališni majstor, svaka od 10 epizoda traje po sat vremena, a ja sam ih sve pogledao u komadu. Da, toliko je dobra. I ne, nemam toliko vremena


Robin Mikulić
04.11.2018.19:00

Možda se sjećate Sabrine, male vještice. Bog zna da su se reprize dovoljno dugo vrtjele po nizu komercijalnih televizija da je se i moja demetna baba sjeća. Ja sam je, doduše, sjećam još iz djetinjstva, kad sam životne avanture te neobične, da ne kažem magične, tinejdžerice pratio na austrijskom ORF-u i moram priznati da sam se dosta obradovao jednom kad sam pročitao da Netflix snima remake. I da vam pravo kažem, nisam se nimalo razočarao.

Štoviše! Nakon par epizoda otišao sam provjeriti tko je odgovoran za novu Sabrinu, toliko sam se oduševio i sadržajnom i tehničkom kvalitetom serije. Samo za anale, to se u mom svijetu događa rijetko do nikad. Kad sam jednom vidio da je lik koji potpisuje Chilling Adventures of Sabrina, kako se remake u originalu zove, radio kazalište, strip i tek onda film, odnosno televiziju, sve mi je bilo jasno. Roberto Aguirre-Sacasa, ako vam se gugla.

Uglavnom, kamo sreće da se na televiziji češće emitiraju tako kvalitetni sadržaji namijenjeni mladim odraslima, kako se zove publika kojoj su takvi melodramatični okultni sadržaji namijenjeni. Sjetite se samo sve sile vampira koje smo zadnjih 10 godina pratili. Ili su ih pratili neki drugi, a mi smo se samo pravili da nemamo pojma o čemu ekipa brije iako smo u tajnosti svi znali čijem taboru pripadamo. Edwarde Cullenu, spavaš li mirno?

Poznati igrači, ali mračnija atmosfera

Pričao ostaje ista. Sabrina Spellman postat će punokrvna vještica na svoj 16 rođendan. Mama, smrtnica, i tata, čarobnjak, su umrli kad je bila beba. Odgojile su je dvije osebujne tete vještice, Hilda i Zelda. Sabrina ima dečka Harveya i par prijatelja s kojima pogađa istu srednju. I tu negdje otprilike sve sličnosti s originalom staju. Jer, original je, ma koliko bio simpatično infantilan, namijenjen djeci i mladima, dok je Sacasa svoj remake zamislio mnogo mračnijim, cast je bolji, a dvije su serije neusporedive i kad je u pitanju tehnička kvaliteta izvedbe.

Ono što prvo upada u oko, a igrom slučaja čitavu sam prvu sezonu pogledao dvaput, jest to koliko je pozornosti poklonjeno detaljima. Svaki je element na svome mjestu, od glume do atmosfere. Dobro, naivnost protagonistice zna zapeći i drugdje osim u oku, ali cura ima 15 godina pa joj opraštamo. Scenaristima, s druge strane, ne bismo ukazali istu milost da nisu tako sjajno zaokružili karakterne lukove svojih likova.

Ruku na srce, jedino što čovjeka može malo iziritirati, mene barem jest, je činjenica da čitav cast izgledao prilično generično, u smislu da svatko od glumaca izgleda  kao netko koga smo već imali prilike negdje gledati. Što je s komercijalne perspektive sjajan potez, publika na takvu podjelu obično pada. Glavnu smo glumicu, tako, gledali u Momcima s Maddisona, Zeldu kao Eowyn u Gospodaru prstenova…

Ni ovdje nije bilo drugačije. Serija na svim relevantnim pratiteljima kvalitete kotira iznimno visoko, iznimno. Nije da su brojke apsolutno mjerilo bilo čega nekmoli uspjeha, ali su svakako dobar putokaz osobito kad uzmemo u obzir količinu današnje TV produkcije. Normalno je da će ljudi prije nego će se upustiti u jednosatnu epizodu (a ima ih 10) provjeriti što o novoj Sabrini kažu imdb ili Rotten Tomatoes.

Kaleidoskop nostalgije

Znam da ovo što slijedi neke od vas neće nimalo zanimati, ali i takve su stvari važne kad se jednom maknemo sa sadržajne analize, osobito onda. Ovaj novi Sabrinin svijet nije bez razloga žanrovski, estetski i ideološki toliko kompleksan. Govorimo o liku i konceptu koji gledatelji (i čitatelji stripova) puše diljem svijeta još od 60-ih godina prošlog stoljeća. Potvrđuje to i upotreba glazbe koja, iako suvremene indie/pop baze, i dalje obiluje mnoštvom retro elemenata.

A slični obrazac referencijalnosti možemo pratiti i na razini filmske intertekstualnosti. Nova Sabrina prepuna je, naime, podsjetnika na čitav kanon horora pa se tako jedan tren prisjećate Lyncha, drugog Hitchcocka, a u trećem već Tarantina. Osim toga, autor serije ne srami se kopati niti po pop kulturi pa se tako često poziva na kultne tinejdžerske serije iz 80-ih. Sve u svemu, nudi nam jedan prekrasan kaleidoskop filmske i televizijske nostalgije koja se ogleda u glazbi, scenografiji, kameri i montaži.

Gluma je također sjajna. Likovi jesu dosta karikirani, ali s mjerom. Uh, Kiernan Shipka. Cura ima svega 19 godina, a već rastura! Ako ste, recimo, voljeli rane filmove Tima Burtona, ova će vas serija oduševiti. Dobro, scenografija nije toliko bartonovski pomaknuta, iako se elementi američke gotike naziru, ali na jednako svjež način i bez cenzure otvara skliske terene. Zadržimo na umu da se ipak radi o seriji namijenjenoj prvenstveno mladima pa tek onda bacimo prvi kamen zbog edukativne crte kojom obiluje. Ali, što ima loše u razvijanju tolerancije makar i kroz perfidne ideološke trikove?

Glumci ubijaju, a ima i sotonizma

Dobro, prestani srati, reći ćete. Hej, dogurali ste dovdje, a često nam spočitavate da svojim stilom vrijeđamo svoju publiku. Šalim se. Oprostit ćete mi, nisam mogao odoljeti. Dugo pod prstima nisam imao neki osvrt, a starih se navika čovjek teško rješava.

Ono što kod nove i osvježene Sabrine najviše čudi, a ostavio sam obje stavke za kraj, je to koliko se slobodno operira s konceptima seksualnosti, putenosti i religije. Ne sjećam se, naime, kad sam zadnji put u tinejdžerskim melodramama vidio toliko kože, a ne nedostaje niti seksa, barem što se cockteasanja tiče. A tu je i sitnica koja bi mnoge mogla odvratiti od gledanja. Sabrina je, kao i sve ostale vještice, sotonistica.

Da, i Sotona ovdje nije neka metafora za prirodu ili znanje ili što li već sve vrag izvan klasičnog judeokršćanskog čitanja znači. Sotona je ovdje stvaran lik i nije nimalo simpatičan. Okrutan je, manipulativan i sve što želi jest pokrasti ljudima duše. Pa ipak, sve je toliko dobro raspisano da ništa ni u jednom trenutku nije crno-bijelo. Nema tog zlikovca koji u sebi ne nosi i nešto dobra, što ga kao lika čini mnogo zanimljivijim za gledanje. Ne znam za vas, ali za mene nema boljeg nego kad mi scenaristi ukradu mogućnost da mrzim nekog lika, a ovi to stalno čine. Farbaju, farbaju, farbaju, a onda op! Ništa više nije kakvim se čini, a ti počneš osjećati empatiju. Grozno.

Hajde, da ne budem samo toliko blagog pogleda. Dvije od deset epizoda su potpuno nepotrebne. Klasično zatezanje pred glavnu akciju, ali čak su i te dvije dobro napravljene. Uvode neki novi stil i pomaknutim humorom razbijaju ustoličenu cjelinu. Ali da bih radije odmah na akciju? Tko ne bi, djeca samo interneta. Jednostavno prešpulaš jer svijet ide prebrzo da bi si uzimao pauze za malo predaha.

Ali, kažem vam, braćo i sestre, za novu si Sabrinu uzmite pauzu (i pretplatu na Netflix) jer se isplati. Fakat. Serija je duhovita, inteligentna i dobro promišljena. 

Netflix

sotonizam

Sabrina

mala vještica

Chilling Adventures of Sabrina

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter