Hrvati iskreno o mobbingu na poslu

Ravnatelj preko kamera nadzire tko se s kim druži, imamo samo jedno vrijeme kad smijemo na wc jer 'nismo djeca da ne možemo trpjeti', a uvrede više ne brojim


Lada Novak Starčević
19.04.2019.14:00
Ravnatelj preko kamera nadzire tko se s kim druži, imamo samo jedno vrijeme kad smijemo na wc jer 'nismo djeca da ne možemo trpjeti', a uvrede više ne brojim
Profimedia

sažeto

Mnogi zaposlenici stalno trpe ometanje i zlostavljanje šefa ili kolega jer misle da je to normalno


Lada Novak Starčević
19.04.2019.14:00

Svatko barem jednom u svom životu iskusi neku vrstu mobbinga, kažu statistike.

Žrtve mobbinga najčešće su: poštenjaci - osobe koje su prijavile nepravilnosti u radu, mlade osobe - jer je uvriježeno mišljenje da takvi trebaju svašta pretrpjeti, stariji pred mirovinom - oni imaju slabiji ritam rada, nisu više toliko motivirani, osobe koje traže neke promjene - npr. više samostalnosti u radu i fizički invalidi.

Mnogi zaposlenici stalno trpe ometanje i zlostavljanje šefa ili kolega jer misle da je to normalno. Oni koji izraze svoje nezadovoljstvo, često postaju nepotrebni i suvišni.

Psiholozi tvrde da su zlostavljači na poslu osobe s poremećajem ličnosti. To su manje sposobne, ali moćne osobe bez kapaciteta za ljubav, radost, igru, kreativnost, davanje i dijeljenje. Njima se lako pridružuju slabi u strahu da ne postanu žrtve. 

Mobbingom prikrivaju nemoć u nekoj drugoj sferi svojega života (najčešće privatnog, u braku ili obitelji) formirajući oko sebe grupu u kojoj dokazuju svoju moć i važnost na račun žrtve.

Često se zlostavljači zapravo osjećaju podređeno - iza svake prepotencije stoji neka impotencija.

Nerijetko to čine iz osobnog straha da neće biti cijenjeni ili da će sami postati nečijom žrtvom. Neki zlostavljaju i svjesno, s namjerom da naškode drugome ili da ga prisile da napusti radnu sredinu. To čine kad se osjećaju ugroženo ili u situacijama kad postoji npr. višak radne snage. U kriznim vremenima nekih tvrtki 'žrtveno se janje' izabire zbog unutrašnjih problema i napetosti, pa na njemu svi sami sebi dokazuju da su snažniji i sposobniji.

Žene su češće žrtve jer su emotivnije i najčešće duže 'gutaju' nepravdu. Donosimo priče pet Hrvatica koje imaju grozna iskustva na poslu:

Ivana, 29

Moj šef dosta pati na autoritet, stalno ističe da je on glavni, da on odlučuje što tko radi i slično. Stvarno svi u frimi poštujemo taj autoritet. Međutim, prije dva mjeseca odbila sam raditi vikend jer sam u tom periodu stvarno stalno radila prekovremeno i tada me uzeo na pik. Davao mi je najteže zadatke u nekim nerazumnim rokovima. Dala bih svoj maksimum, a on je počeo u svemu što radim tražiti grešku, iako vrlo nejasno definira i delegirala zadatke. Također, otvoreno me za to na vrlo neugodan način počeo kritizirati. Jednom je čak rekao da sam glupača.
Prije par tjedana me toliko izbacio iz takta da sam se doslovno rasplakala pred svima, što je vrlo loše prihvatio govoreći mi da se ponašam ko princeza. Znam da je to bila pogrešna reakcija, ali nisam si mogla pomoći. I dalje sam nastavila odrađivati svoje zadatke, i kada sam mu poslala dokument koji sam složila, bio mi je zamjerio što sam izostavila jednu, po njemu bitnu informaciju, a to je vrlo subjektivno pisan dokument i nisam mogla čitati misli što on točno želi da ja unutra ubacim.

Ispričala sam mu se i rekla da ću to ispraviti. A on mi je na to rekao da sada vidim kako on može biti bahat i kur*evit samo kada to želi biti. Nisam uopće reagirala niti se snašla, više sam bila šokirana. I rekao mi je da ako se takve greške nastave da ćemo se pozdraviti.

Sada ga trenutno nema, odsutan je dva tjedna, ali meni i dalje odzvanjanju sve te riječi u ušima I kao da imam grč u želucu. Ima sto pitanja - jesam li preosjetljiva, kako se postaviti ubuduće… Volim ovaj posao i ostali kolege su ok, imam dobru plaću za svoje godine i iskustvo i dosta beneficija. Ne znam gdje bih drugdje dobila takve uvjete. Ne želim biti nezahvalna, ali stvarno me ovo ozbiljno uzdrmalo.

Ranko Šuvar/Cropix

Dina, 31

Radim u velikoj firmi, a nedavno smo dobili novog šefa koji forsira sa prekovremenim radom (koji se naravno ne plaća). E sad, ja imam malo dijete od 4 godine po koje moram u vrtić jer muž radi od 9 do 17 i puno putuje. Nemam nikoga tko bi mogao po dijete, nikakavih baka servisa. Radim od 8 do 16 i sve što treba obaviti napravim do kraja radnog vremena.

Šef mi je nedavno naredio da moram ostati na nekom sastanku koji počinje u 16, a trajati će do 19. Ja mu bar sedam puta prije rekla da mi muž odlazi na put i da jednostavno nemam koga poslati po kćer. A on meni da nek je pokupim ranije i ostavim susjedi. Kao da je neki pas!

Irena, 40

Radim u isključivo muškom okruženju već 17 godina, te mobbing doživljavam svakodnevno od nadređenih... Kao žena u takvom okruženju nemaš šanse uspjeti, dobiti unaprijeđenje, dobiti bolju plaću, dobiti bolje mjesto jer oni te gledaju kao svoju maskotu. Tu si zato što te se ne mogu rješiti, pa te moraju trpiti.

Isti posao koji ja odradim brže i bolje od svog kolega, prođe neprimjećeno kod nadređenog ili se podrazumijeva da ja to moram odraditi dok moj kolega dobiva napredovanje, putovanje, školovanje i da ne nabrajam. Ako pogriješim dobivam puno veće sankcije od kolega (ispiranje mozga, psovanje). Da ne spominjem da standardi u odlučivanju tko će obaviti prljavi dio posla nikad nije upitan. Ali u sve ovo vrijeme nemam baš previše izbora da napustim posao jer ipak treba jesti i račune plaćati. 

Maja, 35

Zaposlila sam se prije devet mjeseci. Na poslu me svi hvale, kažu da ću uskoro postati šefica. Jako volim posao. Ali imam problem. Moj šef je od prve bio jako ljubazan, pomagao mi, zalagao se za mene i jako sam mu zahvalna na tome. No, stalno je zabadao u moju privatnost. Ispitivao me 'Kako vam muž izgleda? Je li ljubomoran? Što ako vas prevari?' Obula sam jednom bijele cipele, a sve ostalo je bilo crno, a on meni: 'Onda vam je i donji veš bijeli...'

Išli smo zajedno na kave, postali bliski. Bilo je toga na pretek i to mi je godilo. 

Osim toga rekao mi je neke stvari što drugi ne smiju znati, samo je rekao da ne pričam o tome.

Jednom me htio poljubiti, ali sam mu rekla da sam udana, da ne mogu. Otad me ignorira i stalno nešto šapuće s kolegicom koja mi je direktna konkurencija. Puna sam bijesa kada ode sa njom sada na kavu, bojim se da to utječe na moj posao. Uvijek nekako nađe priliku da mi kaže da sam si sama kriva što sam ga odbila.

Ne bih mu željela otvoreno reći da odje*e jer ne želim narušiti dobar poslovni odnos, lakše je raditi ako s nekim možeš popričati u miru, otići na kavu.

iStock

Iva, 43

Radim u školi, svaki drugi dan dođem kući uplakana jer me šef bezrazložno maltretira. Evo na primjer prošli tjedan - pozove me k sebi zajedno s kolegom, ostavi nas pred vratima 20 minuta da čekamo kao šmrkavci. Zatim se bez ikakvog pravog razloga počinje derati, optuživati nas za nešto što nismo krivi, prijetiti da će nam uzeti puno radno vrijeme jer on to može. On je u školi bog i svi moraju raditi kako on hoće.

Ja ga se užasavam i nikada mu se ne uspijevam argumentirano suprotstaviti jer prije ili kasnije počnem plakati. Ima video nadzor po cijeloj školi koji koristi za špijuniranje djelatnika.

Isto tako, spremačica mi je rekla da je njima dao zadatak da pod odmorom nadgledaju dežurne učitelje i da mu jave kad je tko s kim pričao i koliko. Učiteljima je zabranio da petminutne odmore koriste za odlazak u zbornicu ili wc?! Kaže da mi moramo znati kontrolirati svoje potrebe, nismo djeca i da za to postoji veliki odmor.

Kad god me pozove da mi nešto naredi, jer on samo zna zahtijevati i naređivati, to napravi tako da mi uopće nije jasno što hoće od mene. Govori o nečemu o čemu nema pojma a misli da je sveznajući pa niti ne zna objasniti. Uvrede više ne brojim.

Ali zato zna kasnije tvrditi da je rekao nešto što nije. Između ostalog, probleme rješava na cugi sa svojim biranim društvom, i tu se trača i određuju sudbine nas ostalih smrtnika koji imamo djecu i obitelj te nakon posla odemo kući, a ne u lokalni kafić. Svakim danom postajem sve luđa i psihički rastrojenija...

Mirela, 33

Radim u firmi u kojoj se plaće ne isplaćuju redovno, posao je neorganiziran tako da i najjednostavniji zadatak postaje maksimalno kompliciran i stresan, odjeli ne surađuju nego se nabacuju optužbama i loptaju krivicom, uprava je beznadežno nesposobna, bahata i nepoštena, vlada politika 'zavadi pa vladaj', trača se u ogromnim količinama, ljudima se mjeri što rade u slobodno vrijeme i kako privatno žive.

Nekima od nas su prilično smanjene plaće jer ne igramo po pravilima uprave, govorimo što mislimo, ne ližemo ničije guzice i sl. (uz objašnjenje da su to samo "privremene mjere uštede do daljnjega"). 

Ekipa je nesložna, podmeće se, igraju se prljave igrice... Sve u svemu baš smo krasna šaka jada.  

Živci su mi pri kraju, ima dana kad ne mogu više, nisam u stanju razgovarati ni sa kim, samo mi treba tišina i samoća. Tražim dalje posao, ali sa mojom strukom, mužem s groznim radnim vremenom, djetetom koje nema tko čuvati i u ovakvoj situaciji u privredi bojim se da za to nema nikakve šanse. 

mobbing

zlostavljanje na poslu

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter