100 POSTO NA TAJLANDU- Obišli smo najveću vikend tržnicu

Preznojavanje, grčevi i slabost. Nisam bila sigurna je li u pitanju vrućina, menstruacija, probava ili neka neizlječiva azijska bolest


Vedrana Sunko
09.07.2019.17:00
Preznojavanje, grčevi i slabost. Nisam bila sigurna je li u pitanju vrućina, menstruacija, probava ili neka neizlječiva azijska bolest
Privatne fotografije

sažeto

Chatuchak vikend tržnica sa svojih 15 000 štandova najveće je takvo mjesto u Aziji, za snalaženje po njoj trebate plan i litre vode


Vedrana Sunko
09.07.2019.17:00

Jedna od stvari koju nipošto ne želite propustiti u Bangkoku je šoping. Istovremeno raj i noćna mora svakog šopingholičara zove se Chatuchak vikend tržnica i sa svojih 15 000 štandova smatra se najvećom u Aziji pa na ulazu morate uzeti i kartu zbog lakšeg snalaženja.

Ukoliko ste smješteni u okolici Khao San ulice, inače čuvenom backpackerskom središtu u starom dijelu grada, do prvog metroa i Skytraina vas dijele kilometri. Osuđeni ste na brodove, autobuse ako se usudite, taksiste i vozače Tuk Tuk-a. Umjetnost je u Bangkoku naći taksi koji vas neće oderati. Postoji i Grab aplikacija, no imena ulica su pisana tajlandskim slovima. Naravno da sam pokušala zatražiti pomoć lokalaca, no vrlo brzo sam odustala. Budući ne razumiju engleski, u želji da pomognu, su me u nekoliko navrata pogrešno usmjerili.

Nakon što sam se tog jutra očekivano na cesti zakačila s četiri taksista i pet vozača Tuk Tuk-a, koji parkirani u blizini backpackerskog epicentra vrebaju naivne žrtve, koje će oderati, konačno sam našla normalnog taksistu. Ne samo što je znao engleski, već i gdje je Hrvatska, a u jednom trenutku mi je počeo puštati „ Skitnicu“ Jasne Zlokić. Vožnju do najbliže stanice Skytraina sam mu platila 15 kuna, što je skoro tri puta manje od onog što su drugi tražili.

Do Chatuchaka sam stigla lagano promrzla ne temperaturu hladnjače ohlađenim Skytrainom. To je prostrano sajmište na kojem možete naći sve od sceond hand odjeće i obuće, kaubojskih čizama, kože krokodila, suludih naočala do keramike, antikviteta, namještaja i suvenira te naravno zanimljiv izbor tajlandske hrane.

Privatne fotografije

Dodate li tome neograničenom vašarištu temperaturu od 34 stupnja celzijusa i vlažnost od kojih 90%, spasit vas može jedino dobro ohlađen prostor, a takva sam vidjela samo dva. Prvi je bar, a drugi salon za masažu. Sve ostalo je patnja golema na usko stisnutim plastičnim stolcima pored štandova iz kojih se dime wokovi i grilovi podižući temperaturu za dodatnih desetak stupnjeva.

Cijena prava sitnici. Velika lignja sa žara stoji oko 15-ak kuna, no što vam to vrijedi kad vam je daju skoro sirovu i slatko začinjenu. Ako vam se nešto gricka tu je i širok izbor kukaca iz friteze i tropskog voća.

Privatne fotografije

Tržnica ima čak 27 sektora, a pojedini dijelovi su odvojeni otvorenim prostorima gdje prodaju hrana, piće i sladoled, čisto za slučaj da vam usred šoping dođe slabo, a vjerujte to tamo nije nikakav problem.

Prvu slabost osjetite kada shvatite, bez obzirom što Tajland nije više jeftin kao nekoć, da si još uvijek za 30 do 40 kuna možete kupiti vrlo kvalitetne majice, haljine ili hlače. Kratke traper hlače stoje oko 6 kuna, dok  jaknu možete imati za kojih 25 kuna.

Profimedia

Osim zbog vrućine „pozlit“ vam može i kad shvatite da ste kupili naočale za 15 kuna, što je još uvijek manje od 20 koliko su vas drugdje tražili, no samo dva štanda dalje isti model prodaju za 5 kuna.

Iako je cjenkanje svojevrsna nacionalna vještina, nešto poput tajlandskog boksa, broj štandova koji podržavaju cjenkanje i nije toliko velik, kao što je nekoć bio.

Ovu  nepreglednu tržnicu posjećuju i vlasnici trgovina diljem svijeta jer tu odabiru modele i količinu artikala, koje će im prodavači dalje kontejnerom poslati u njihovu zemlju. Ukoliko, kao i oni, kupujete veće količine možete se cjenjkati do mile volje i proći toliko jeftino da nećete moći vjerovati da je to uopće moguće.

Tri pravila vrhunskog cjenkaroša

 Evo tri pravila za cjenkanje koja će vam omogućiti kraljevski popust:

  1. Pravi se da ti se ono čime si oduševljen previše ni ne sviđa.
  2. Umjesto osmjeha nabacit kameno lice, odnosno pogled hladnokrvnog ubojice koji lako može preživjeti bez te haljine koju zapravo želiš više od boce hladne vode.
  3. Zamisli da su iznosi oko kojih pregovaraš u kunama jer ćeš imati osjećaj da je sve papreno skupo.

Ukoliko pak krenete osjećati milosrđe, grižnju savjesti ili bilo kakvu emociju zbog sirotog prodavača, otiđite malo na kavu i dogovorite se sami sa sobom želite li uštedjeti ili biti humanitarac. Odluka je na vama i što god da odlučite i učinite sasvim je legitimno.

Ipak, vjerujem da dva sata kasnije kada nakrcani brojnim vrećicama budete očajnički tražili vozača koji vas cijenom neće oderati, nestat će svako grizodušje i milosrđe.

Vaše će sažaljenje zamijeniti srdžba i glasno ćete psovati na tečnom hrvatsko-engleskom.

Jedino gore od navlačenja s taksistima i vozačima Tuk Tuk-a, tako naprćeni jaknom od trapera, kaubojskim čizmama, kimonima i velikim drvenim žlicama na leđima ili još gore u rukama je iz Kineske četvrti do Khao Sana krenuti pješke, odnosno brodom. Naravno, ja sam upravo to i učinila.

Kineski Mordor

Putovanje, koje je malo bacalo na jedan od nastavaka Gospodara prstenova, sa svim pauzama za kavu, kupnju vode i hrane te gubljenjem po ulicama uzavrelog kineskog Mordora trajalo je više od 3 i pol sata.

Još nikada, ali baš nikada, mi se nije dogodilo da me u kineskoj četvrti netko domaći uputio u pravom smjeru. Dapače, već imam i pravilo koje glasi „Što god ti u China Townu rekli, učini suprotno“.

Privatne fotografije

Premda sam se u nekoliko navrata gadno opekla u kineskoj četvrti, našla sam se upravo tamo kada sam shvatila da se moja ideja da nabavim jeftin prijevoz izjalovila. Ne znam je li bio krivi dan, doba dana ili konstalacija zvijezda, no s šopingholičarskim ulovom u rukama i na leđima našla sam se upravo tamo usred rush houra.

Uz pomoć laktova sam se probijala među ljudima koji su stajali nasred ceste u redovima i čekali hranu. Zašto bi itko po paklenoj vrućini na cesti čekao red za hranu, kad štandova za hranu ima u izobilju, nisam putem uspjela otkriti.  No, nije to jedino čudo koje sam  tamo vidjela, od gigantskih trešnji, preko plavih škampa, nema toga što kod Kineza ne možete pronaći.

Privatne fotografije

Upravo u ovoj četvrti se nalazi jedna od „najluđih“ bankoških tržnica. Sampeng Lane je tržnica u dugačkoj klaustrofobičnoj uličici, u kojoj se jedva dvije osobe mimoiđu, a vjerujte mi u ovom slučaju stane i koje neobično transportno sredstvo. Ovdje se za sitniš nudi nevjerojatna izbor bižuterije, tekstila, različitih ukrasa, školskog pribora i drugih tričarija.

Mjesto je zabavno i inspirativno, sve dok vam usred njega želudac ne krene prosvjedovati zbog curryja, kojeg ste pojeli za ručak. Upravo to mi se dogodilo kada sam dan ranije posjetila ovo mjesto. Preznojavanje, grčevi i slabost. Nisam bila sigurna je li u pitanju vrućina, menstruacija, probava ili neke neizlječiva azijska bolest, no kad vam se to dogodi na Sameng Laneu situacija postaje dodatno komplicirana jer nemate kamo pobjeći, a WC ne postoji. To je onaj osjećaj kad pomisliš "Ako sad umrem, nitko me više nikad pronaći neće". Jedino što vam preostaje je agresivno laktarenje do kraja ove poprilično dugačke ulice te hitna potraga za bilo kakvim restoranom ili robnom kućom koji izgledaju dovoljno pristojno da bi mogli imati mjesto za obavljanje nužde.

Privatne fotografije

 Taj dan sam imala sreće i pronašla jeftin prijevoz koji me nakon što sam došla sebi odvezao do hotela, no dan kasnije, kad sam se vraćala s Chatucaka, stvari nisu tekle glatko.

Na kraju sam odlučili otići brodom, za koji me karta stajala svega 3 kune. Naravno, putu do stajališta sam se uz pomoć dobrohotnih stanovnika China Towna i usprkos korištenju GPS navigacije izgubila nekoliko puta.

Profimedia

Ništa bez čuvene tajlandske masaže

Tabani su bridili, japanke su stvorile zanimljive mjehure među prstima, naprćena ramena su žudila za hitnim tretmanom osteopata. Kada sam konačno stigla do ulice u kojoj trenutačno živim radim i djelujem, tješilo me jedino što pedikura, baš kao i masaže stoje 50 kuna. Trenutak kada sam umočila natečene, blatnjave i žuljevite noge u plastičnu posudu s hladnom vodom jedan je od onih koji ću pamtiti cijeli život. Jednako tako ću pamtiti da su moji šljokičasti nokti nakon pedikure izgledali kao da se njima dijete igralo, no odlučila sam to prozvati bankoškom modom i nonšalantno se prebacila na stolac za masažu.

Privatne fotografije

 Bio je to toliko dugačak dan da se više nisam mogla sjetiti ni gdje sam bila, ni što sam radila, a kamoli što sam kupila.

Poput izmoždenog Frode Bagginsa stigla sam do prijateljskog svratišta, gdje sam odmorila prije nove etape putovanja. Trebam li uopće napominjati da sam nabavila i živopisnu „prstenovu družbu“, no o njima više u drugom nastavku.

100posto priča

Tajland

putovanja

šoping

Bangkok

tržnice

newsletter

Prijavite se na Newsletter