Razvod braka nije lak

Potresna svjedočanstva djece rastavljenih roditelja: 'Otac mi je nedostajao, najgore je bilo kada su prestali komunicirati'


Mia Mitrović
03.12.2019.13:00
Potresna svjedočanstva djece rastavljenih roditelja: 'Otac mi je nedostajao, najgore je bilo kada su prestali komunicirati'
iStock

sažeto

O razvodu i odrastanju u jednoroditeljskim obiteljima porazgovarali smo s troje sugovornika 


Mia Mitrović
03.12.2019.13:00

"Normalnog obiteljskog života jedva da se i sjećam jer sam imao svega dvije godine kada se to dogodilo. Majka me jednog dana uzela u naručje, pokupila svoje stvari i otišla u podstanarstvo. Sve se odvilo prebrzo i prerano da bih se sjetio ičega. Nekako sam od malena navikao da otac nije tu i to mi je postalo normalno. Nisam nikad osjećao da mi nešto posebno nedostaje, majka se uvijek dobro brinula u meni. Često je znala objašnjavati da baš zato što je samohrana, ne želi dopustiti da itko primijeti da meni nešto nedostaje. U kući je moralo biti voća, slatkiša, svega, a njoj što ostane. Danas tek shvaćam koliko je to i njoj bilo teško. Na žalost, u patrijarhalnom društvu njoj, slabo obrazovanoj ženi, to nije uvijek bilo lako", počinje svoju priču Zagrepčanin Miroslav (33).

Zbog slabog imovinskog stanja i ratnih prilika, njegovoj majci teško je bilo pronaći dobro plaćen posao pa joj je podizati dijete bez muškaraca, nije uspjelo. Do njegove je punoljetnosti promijenila je nekoliko partnera.

iStock

"Danas imam dojam da su neki od tih brakova bili tu samo kako bi netko brinuo o nama, jer sama nije mogla", dodaje on te naglašava da ga usprkos tome što je dijete razvedenih roditelja u školi zbog toga nitko nije zadirkivao, a to nam potvrđuju i naši drugi sugovornici.

Nedostajao mi je otac

Puno veći problem bilo je to što su se, kako je vrijeme odmicalo, odnosi među roditeljima pogoršavali što ga je najviše pogodilo.

"U najgoroj fazi oca nisam vidio godinama i jako mi je nedostajao. Nisu ni razgovarali. Kada bih kao tinejdžer nešto skrivio, prijetila je da će me izbaciti iz kuće pa nek idem "onom svom ocu". Otac je pak, bio previše inertan da bi se borio za mene. Tek smo se u mojoj kasnijoj dobi počeli intenzivnije družiti i postali smo jako dobri prijatelji. Ali, uvijek će mi nedostajati onaj očinski dio odgoja, odlazak na tekme, druženja, ribolov... Nikad nisam naučio igrati ni jedan sport niti znam uvući udicu u ribolovni štap i to mi nekad smeta. Imam dojam da je nedostatak muške ruke doveo do moje blage preosjetljivosti. Neću reći da sam baš mlakonja, ali da bi možda muški odgoj doveo do toga da sam čvršći - bi", iskren je Miroslav koji naglašava da zbog rastave braka nema traumu, no da osjeća prazninu i nedostatak u odgoju.

iStock

I naša druga sugovornica, Lana (36) imala je samo dvije godine kada su rastali njen i roditelji. Ni ona se oca u svom životu, praktički, ne sjeća.

"Ne sjećam ga se u svom domu. Nikad mi nije nedostajao otac jer ne znam ni što to znači imati ga. I danas na to gledam podjednako. Jednostavno sam navikla živjeti samo sa ženskim članovima obitelji. Kad sam tek počela živjeti s današnjim mužem, doživjela sam šok jer nisam navikla na muško-ženske odnose u kući", pripovijeda nam ona.

Radila je dva posla

S vršnjacima ni ona nije imala problema, a o tome nije ni s kim previše pričala, niti je o tome razmišljala.

"Zabrijala sam si da sam baš zbog toga 'kul i posebna", odgovara kroz smijeh.

Baš kao i Miroslavu, odnosi između njenih roditelja nakon rastave bili su narušeni.

"Mama nikad nije o njemu pričala loše, što joj ponekad sad i zamjeram. Možda nam je trebala ispričati poneki detalj da nam bude jasnije. Ovako smo svi šutjeli o tome i svatko je imao svoju verziju. Tata kad spominje mamu priča o njoj isključivo pozitivno kao nekome tko nas je lijepo odgojio i brinuo o nama. Kao da on nema ništa s tim", uzdahnula je Lana koja još uvijek nije oprostila ocu što nije brinuo za nju kada joj je to bilo najpotrebnije.

iStock

"S njim sam se viđala jednom godišnje i to ako. Nekad je znao reći da će doći pa bi došao za 6 mjeseci. Navikla sam na njega ne računati. Kasnije je dobio djecu s drugom ženom i o tome isto nikad nismo razgovarali. Tek kad smo svi već postali odrasli ljudi smo doznali jedni za druge. To mi je potpuno neshvatljivo", govori oa te dodaje da njen otac, usprkos dobrim primanjima nikada nije plaćao alimentaciju.

"Nikad nije ništa plaćao. On nije davao, a mama nije pitala. Radila je dva posla da nam ništa ne fali. Sjećam se da nam je tata kupio bicikle koju godinu nakon rastave i to je bilo sve što sam od njega dobila. On je od onih ljudi koji sa ženom prekriže i djecu", zaključila je svoju priču Lana.

Zajedno slavimo blagdane

Splićanka Barbara (26) koja je nakon razvoda živjela s ocem, ima nešto vedriju priču nego prethodne dvije. I njoj su se roditelji razveli kada je bila jako mala.

"Pošto sam bila jako mala ne sjećam se bas toga. Nekako mi je sve to prirodno došlo.. Još dok sam bila beba, stalno smo se selili kad sam bila beba dosta selili naviknula sam na promjene. Moj tata je do moje 4.godine kada su se rastali radio u Italiji pa sam do tada bila vise s mamom..Ali sam jednako bila vezana uz oboje. U svakom slučaju promjena mi nije bila šokantna jer sam se stalno susretala s promjenama", kaže nam Barbara koja je sretna jer su joj se roditelji razišli u miru.

"Shvatili su da ne mogu funkcionirati skupa. Viđam obitelji gdje su narušeni odnosi, gdje se roditelji svađaju, a ispaštaju djeca.. Ne razumiju da bi klincima bilo bolje da su rastavljeni nego da svaki dan trpe galamu, nasilje... To je po meni puno nezdravije okruženje nego obitelj s jednim roditeljem", smatra ona te dodaje da su njeni roditelji u lošim odnosima bili samo u početku, a otac s kojim je nastavila živjeti, nikada joj nije uskraćivao susrete s majkom.

Profimedia

"S njom sam bila kad i koliko sam htjela. Svake praznike. Tako da nisam osjećala zakinutost ni u kakvom pogledu. Žao mi je tada bilo što oni nisu mogli skupa komunicirati... Ali danas se to promijenilo i svi skupa slavimo Božić i druge praznike. Mislim da je grozno djetetu kada jedan roditelj priča protiv drugog. Meni to nikad nije bilo drago... Ali dobro je to što su se van suda sve dogovorili i da sam mogla imati i mamu i tatu", govori Barbara te dodaje da njena majka nije plaćala alimentaciju, no sudjelovala je u troškovima koliko god je mogla, osobito u vrijeme njene srednje škole i fakulteta.

"Htjela bi još dodati da rastava nije najgora stvar. Meni su moji mama i tata najvažnije osobe na svijetu i znam da su na kraju dana učinili i jedan i drugi najviše što su mogli za mene. Ne osjećam se niti sam se osjećala zakinuto. I nakon problema na početku, malo podbadanja i tračanja jedno drugoga, danas svi skupa slavimo blagdane, pomažemo si i volimo se jer smo obitelj. Iako su njih dvoje totalno različite osobe, imaju nešto zajedničko, a to sam ja. Na kraju te razlike moraju biti ostavljene sa strane zbog dobrobiti djeteta. Ni jednu sekundu nisam žalila što sam živjela s tatom jer je bio najbolji tata na svijetu. I još uvijek je. Jedna je majka, ali jedan je i tata. Njihova uloga je jednako bitna. Zato zakidanje jednog roditelja da bi se uzvisilo drugoga, je dno dna do kojega se ni jedna osoba koja voli svoje dijete ne bi trebala dovesti."

razvod

ispovijesti

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter