NESTALI U AMAZONI

Postoje piste koje se svakodnevno koriste iako službeno ne postoje, a u slučaju nestanka aviona - ne očekujte potragu


Vedrana Sunko
26.08.2019.17:00
Postoje piste koje se svakodnevno koriste iako službeno ne postoje, a u slučaju nestanka aviona - ne očekujte potragu
Profimedia

sažeto

Većina tih pisti nije registrirana jer ne udovoljavaju sigurnosnim uvjetima pa piloti lažu jer su na to prisiljeni


Vedrana Sunko
26.08.2019.17:00

U prosincu prošle godine osmero je ljudi nestalo na letu iznad Amazone. Mali su avioni često jedini način putovanja u prašumi, no budući je većina sletnih pista ilegalna, piloti moraju lagati o tome gdje lete. U slučaju kad avion nestane, zbog toga je teško je znati gdje ga tražiti. 

Bilo je, piše BBC, nekoliko minuta nakon podneva kada je Paulo Tridade naglo čuo napeti glas svog kolege pilota Jeziela Barbose de Moure na avionskom radiju.

"Paulo, izgleda da sam ostao bez cilindra. Ulje mi curi po vjetrobranu, moram sletjeti u Independênciji". Paulo, također u nebesima iznad Amazone, mu na to odgovara. 

Ne, ne možeš. Tamo više nema piste, napuštena je prije 15 godina, ciljaj rijeku, Parú, pokušaj sletjeti na vodu, kaže mu.

"Ne, ne, moram sletjeti na pistu, više ništa ne razaznajem", rekao je. Signal je tu prekinut, a to su posljednje riječi koje je Paulo čuo od svog prijatelja kojeg zna 37 godina. Okrenuo se u zraku kako bi pronašao Jeziela, no bilo je beznadno.

Gulfstreamnews.com

Paulo je uletio ravno u jednu od amazonskih naglih oluja, kada avioni moraju letjeti nisko, ispod oblaka, kako bi išta vidjeli. Prestalo je baš kada je prelijetao iznad Independêncije, piste koja je služila odavno napuštenom rudnik zlata.

Napola ju je progutala džungla, a kada je pogledao dolje Paulo ništa nije uspio vidjeti. Jeziel je letio svojim jednomotornim zračnim taksijem, registracije PT-RDZ, od izoliranog amazonskog sela Matawaré u Tumucumaque nacionalnom parku, kraj granice Brazila i Francuske Gvajane, do rudarskog grada Laranjal do Jarí. Put je to od sat i 45 minuta, kojeg je napravio mnogo puta prije toga.

Profimedia

U avionu su bile dvije grupe amazonskih Indijanaca iz sela. Učitelj imena Pantia Tiriyó, njegova supruga Pansina i njihovo troje djece, najmlađe je imalo samo tri godine, te starija gospođa, Sepi Akuriyo i njezin zet Jesaraya Tiriyó. Dva dana kasnije krenulo je pretraživanje terena iz zraka. Trajalo je 128 sati, a odrađivali su ga mali avioni i helikopteri. Nije urodilo rezultatima.

Indijanci su, u međuvremenu, više puta tražili i kopnenu potragu, no to se nikada nije ostvarilo, usprkos izjavi svjedoka kako je vidio avion koji leti nisko kao da će sletjeti. Flavia Moruta, kći pilota, je očajna.

Osjećamo se potpuno očajno. Vičemo svaki dan da se potraga nastavi, ali nitko ne dolazi. To je zato jer smo Indijanci, obični ljudi, da se nitko nije udostojao pomoći, kaže.

Ured tužitelja shvaća to vrlo ozbiljno i prijeti ministarstvu obrane da će ih "odvući na sud ako ne nastave sa potragom".

Većina pisti nije registrirana jer ne udovoljava sigurnosnim uvjetima

No, Alexandre Guimarães iz ureda u brazilskoj saveznoj državi Amapá kaže da je problem pronalaska letjelice zapravo dio još većeg problema i manjkavosti za koju je kriva država,  a to je nedostatak zračne kontrole u Amazoni i drugim ruralnim područjima Brazila.

Ovaj je avion išao "mimo pravila", ali ne vlastitim izborom. Većina pisti za slijetanje nije registrirana jer ne udovoljavaju sigurnosnim uvjetima. To znači da se službeno s njih ne bi smjelo uzlijetati niti na njih slijetati. Stoga piloti lažu jer su na to prisiljeni te govore i navode neistinite planove puta.

Profimedia

Većina pilota se boji uopće otvoreno govoriti o situaciji, iz straha da će im oduzeti licence ako priznaju što rade.

No jedan, Paulo Nortes, kaže da "letite tiho, s isključenim transponderom, pa nitko zapravo ne zna o tim letovima. Nitko ih ne monitorira". Uz to, letjeti iznad Amazone može biti jako opasno. 

Ima svakakvih pista, a kad vas uhvati oluja letjelica vam je kao papirnata igračka u nebesima, ništa drugo.

Takvih je čak 249 pista, a Indijanci su ih prisiljeni koristiti jer stalno moraju putovati u gradove, kako bi ostvarili prava kao prosječni stanovnik Brazila.

Umirovljenici se jednom godišnje moraju ukazati, kako bi pokazali da su još živi i da ne ostanu bez penzije. Ceste su manje više nepostojeće u Amazoni, a putovanje rijekom je često nepraktično, pa su čarter taksiji često jedina opcija, iako su jako skupi, jedno putovanje može doći i do 2.000 funti.

 Nitko od javnih službenika upletenih u slučaj nije htio dati izjavu. Samo da su "iz zraka pregledali 12.550 kilometara kvadratnih, kao da su letjeli od São Paula do Tokyja, bez naznake gdje bi avion mogao biti". Ministarstvo obrane kaže kako potraga može biti "ponovno inicirana ako dobiju neke nove informacije".

U međuvremenu plan je mapirati regije kojima su prijeko potrebne piste. 

"Ideja je tako pomoći stanovnicima tih ruralnih krajeva", kažu iz ministarstva. No, organizacije koje okupljaju Indijance nisu zadovoljne. Kutanan Waiana, aktivist koji je pomogao koordinirati volontersku potragu, jedan je od mnogih koji je uvjeren da reakcija države reflektira stoljetne rasističke stavove prema etničkim skupinama. "Kada nestanu Indijanci onda se traži 14 dana, jer nije toliki važno. Važnije im je naći minerale za industriju rudnika, nego nestale Indijance", kaže.

nestali

avioni

potraga

zrakoplovi

piste

newsletter

Prijavite se na Newsletter