Tko još ide tamo?

'Posljednje videoteke u Zagrebu jako su živahne i dobro posluju, hvala na pitanju'


Valerija Bebek
29.06.2017.21:30
'Posljednje videoteke u Zagrebu jako su živahne i dobro posluju, hvala na pitanju'
Davor Pongracic / CROPIX

sažeto

Videoteke nisu nikakva egzotika u, primjerice, Njemačkoj i Austriji ili Americi, tamo su kazne za skidanje filmova, glazbe ili sadržaja s interneta drastične


Valerija Bebek
29.06.2017.21:30

U Zagrebu postoje još dvije videoteke. Da, samo dvije. I da, još uvijek postoje videoteke. Od propasti su ih spasili Marko i Boris, do nedavno su bili kolege koji su radili u tim videotekama, a sada su poslovni partneri koji su osnovali zajedničku firmu i odlučili nastaviti s poslovanjem.

Prije malo više od godinu dana dotadašnji vlasnik Pauka, odlučio je krenuti u nove poslove, predložio je dvojici svojih zaposlenika da, ako to žele, preuzmu posao.

"Uopće nisam razmišljao hoću li ili neću, nego da moram. Zadnji smo ostali, ljudi i dalje dolaze. Zašto bi Zagreb ostao bez zadnje videoteke?", objašnjava Marko Jantol kako se upustio u taj, za mnoge ljude, riskantan poslovni pothvat. U ovo doba torrenta, skidanja s neta, live streama, Youtubea, paketa videoteka koje nude razni davatelji TV usluga, nikad dostupnije kabelske televizije, filmova koji se mogu kupiti u dućanu, kiosku i na benzinskoj - tko uopće ide u videoteku. 

Oni koji se ne sjećaju videoteka to vam je mjesto gdje se čovjek mora učlaniti, fizički doći, odabrati film (odnosno dva ili tri) posuditi ga na jedan dan, za to platiti novac, a zatim ga u zadanom roku i fizički vratiti. Moguće je da je film koji želite danima vani, a ako zakasnite s vraćanjem plaćate kaznu. 

Davor Pongracic / CROPIX

U Zagrebu ima oko 800 ljudi koji tako gledaju filmove, možda se čini malo, ali dolaze redovito i stalno. Najviše se zadržavaju ispred police s klasicima, autorskim kolekcijama, kao i s najnovijim filmovima koji su prije dva mjeseca igrali u kinima. 

Dogovor oko vraćanja i filmovi kojih više nigdje nema

"Razmišljao sam što bi meni odgovaralo. Svi radimo od jutra do mraka i jednostavno ne stigneš pogledati film u jednom danu. Sada se s ljudima dogovorim, ako uzimaju više filmova, odmah ugovorimo dan do kojeg će vratiti. Najviše do sedam dana, za istu cijenu“, objašnjava Marko i dodaje kako takav način super funkcionira. 

Njihova najveća prednost pred svim oblicima konkurencije je da imaju filmove koje se gotovo nigdje ne mogu nabaviti. Dok su u prošlim vremenima kvartovske videoteke počele uvoditi tobacco asortiman i prodavati stare filmove, Pauk to nikada nije radio. Zato sada imaju cijele kolekcije rariteta, koji niti se mogu kupiti, niti se mogu skinuti na internetu.

"Ako hoćete pogledati sve 'Kumove', 'Taksista', 'Prohujalo s vihorom', i to izdanja s dokumentarcima kod nas ih možete naći, ali ne znam gdje toga još ima. Nigdje. Jedan me čovjek molio da mu prodam DVD 'Taksista', nudio mi je koliko god novaca hoću. Ma da mi ponudi 10.000 kuna ne bih ga dao“

Shvatio je da mlađi ljudi, oni koji su u devedesetima bili djeca pa ni nisu išli u videoteke, jako vole te klasične filmove i najviše njih traže.

Prvi put kada netko novi uđe u videoteku odmah se oduševi, učlani se za simboličnih 10 kuna, čak i ako ne posudi ništa odmah. Kada se vrate na prvu posudbu ljudi često jako dugo proučavaju sve police, obično znaju koji film žele pa ga i uzmu. "Već nakon dvije tri posudbe znam kakve filmove vole pa obično uđemo u razgovor i zatim me sve češće pitaju za preporuku. Ako me pitaju kakav je neki film, a meni se nije svidio, neću im lagati samo da bih dobio 12 ili 15 kuna za izdavanje tog DVD-a. Bitnije mi je povjerenje koje međusobno gradimo“, kaže.

Uz klasike, dokumentarce i dio s koncertima, u Pauk redovito stižu i novi naslovi. Suradnja s tri distributera je, kaže vlasnik, odlična. Redovito bira filmove koje mu ponude, razlika je jedino u broju primjeraka koji naruči, minimalno dva, a maksimalno pet. "Najbolje prolaze nastavci, ako je neki film u kinima. Nedavno je to bio 'Alien', a naša kolekcija svih 'Aliena' je cijelo to vrijeme konstantno vani“, objašnjava.

Nakon ulaska u EU došlo je do 'pomora' videoteka u Hrvatskoj

Ljudima iz svih dijelova Zagreba nije problem doći jedan od Pauka koji se nalaze na zapadnom dijelu grada jedan je u Ozaljskoj 114, a drugi u Horvaćanskoj 164. Kada dođu obično se zadrže barem pola sata, razgovaraju sa zaposlenicima i međusobno. "Imamo čak i jedan par koji se tu upoznao razgovarajući o filmovima, prohodali su, uselili se i sada su se vjenčali. Zezali smo se da im mi moramo biti kumovi“, opisuje Marko. 

Davor Pongracic / CROPIX

Kako je veliki filmofil nastoji pogledati sve filmove koji mu dolaze u videoteku, prati sve što se izdaje u svijetu pa prema tome procjenjuje koliko da ih naruči. Kaže da gotovo sva jutra, prije nego otvori videoteku u 14, uglavnom provodi gledajući ona izdanja koja nije pogledao u kinu – da bi znao svojim klijentima dati dobru preporuku i recenziju. 

Iako je Hrvatska ušla u Europsku Uniju, kod nas nisu zaživjele stroge kontrole i kazne za ilegalno skidanje filmova, serija i glazbe. Kaže kako su se u to doba on i nekolicina kolega nadali da će se ta strana regulirati, do toga nije došlo, naprotiv prije nekoliko godina, dogodio se pravi pomor videoteka u Zagrebu.

"Ali činjenica je da u mi u Hrvatskoj nemamo novaca, ako hoćeš pogledati film, a nemaš mogućnosti otići u kino, u dućanu DVD košta 100 kuna, što je za naše male plaće veliki luksuz. Da se cijene malo smanje, da nam plaće malo porastu, da općenito imamo više novaca ljudi bi sigurno više i posuđivali i kupovali“

Videoteke nisu nikakva egzotika u, primjerice, Njemačkoj i Austriji ili Americi, tamo su kazne za skidanje takvih sadržaja s interneta drastične. 

Kaže da bi htio da dobivaju još više novih naslova, dvadesetak tjedno, od apsolutno svih filmova koji izađu, do malih, nezavisnih europskih filmova, ali razumije da se našim distributerima to ne isplati uvoziti. "Meni je cilj da svatko tko tu uđe, izađe zadovoljan“. Iako mu je videoteka puna rariteta, nema problema s ne vraćanjem filmova. "Ljudi tu dođu i znaju da jedino to ovdje mogu naći i u interesu im je to vratiti da i drugi to mogu pogledati. Baš imamo jedno povjerenje i to mi je super“, kazao je. 

Nakon što više od godinu dana samostalno vodi taj posao, kaže da je zadovoljan. "Znao sam što mogu očekivati i zadovoljan sam. Što to znači, nisam to preuzeo da bih se obogatio, nema šanse za tako nešto. Jako puno ljudi nam dolazi, ima sve više novih klijenata, sviđa im se. Uspijem poslovati i kupovati nove filmove, meni je to dovoljno“, zaključio je Marko.

Zagreb

100posto priča

filmovi

pauk

Videoteka Pauk

Marko Jantol

videoteka

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter