video: Mad Max zagrebačke opere

Kada juri u Alfi, sluša tehno. Kao mali šarafio je traktore, a pjevač je postao slučajno, na nagovor dvojice bečkih mladića


Mia Mitrović
30.11.2019.08:00
Kada juri u Alfi, sluša tehno. Kao mali šarafio je traktore, a pjevač je postao slučajno, na nagovor dvojice bečkih mladića
Marko Todorov/CROPIX

sažeto

Ozren Bilušić (44) oduševio nas je ulogom nestašnog Papagena u rasprodanoj Čarobnoj fruli. Uz pjevanje, HNK-ov prvak ima zanimljiv hobi


Mia Mitrović
30.11.2019.08:00

Ovogodišnja dodjela Nagrada hrvatskog glumišta bit će upamćena po tome što mnogi koji su je dobili, nisu došli na ceremoniju. Među njima je bio i maestro Nikša Bareza, dirigent i nekadašnji ravnatelj opere zagrebačkog HNK-a koji je osvojio nagradu za životno djelo.

Maestro je bio spriječen doći na dodjelu pa je nagradu umjesto njega preuzeo Ozren Bilušić, prvak HNK-ove opere i miljenik zagrebačke publike. Bilušić se protekle sezone istaknuo u ulozi Papagena u višestruko nagrađenoj Mozartovoj Čarobnoj Fruli koju je vješto i razigrano režirao stari iskusni operni vuk Krešo Dolenčić.

HNK Zagreb/Mara Bratoš

Bilušić kao Papageno dominira Čarobnom frulom, a osobito je zabavan u međuigri s kolegom tenorom Tomislavom Mužekom. Na njegove štoseve i improvizacije publika se u HNK-u valjala od smijeha (što kod operne publike nije baš čest slučaj). Zbog impresivnog nastupa, svi smo bili uvjereni da će Bilušić zaraditi nominaciju, čak su pale i neke oklade koje smo izgubili.

No, uspješna kazališna sezona samo je povod našeg druženja s Ozrenom Bilušićem koji je, kao i mnogi članovi opernog ansambla zagrebačkog HNK, u ozbiljnoj glazbi završio sasvim slučajno. Glazba mu je, kaže nam, bila samo hobi, a kad naraste htio je postati – automehaničar. Život piše sulude priče, pogotovo kada je riječ o opernim prvacima pa je u Bilušićevom slučaju ispalo obratno. Šarafljenje po automobilima postalo mu je hobi, a kruh zarađuje pjevanjem u operi.

Plašt nevidljivosti

Malo smo se šokirali kada smo shvatili da mu je ovo tek treći intervju koji daje u svojoj karijeri dugačkoj dvadesetak godina. Prvi je, kaže nam, dao jednim bjelovarskim gimnazijskim novinama, a drugi nedavno Jutarnjem.

“Pokojna mama znala me pitati kako to da nikad ne dajem intervjue, no ja se ne volim eksponirati. Izbjegavam evente i naslikavanja, a svoj posao radim isključivo zbog publike. A i što ja znam, nisam sklon skandalima pa vam valjda nisam zanimljiv”, malo nas zeza Bilušić koji se prije 44 godine rodio u Bjelovaru gdje je odrastao s glumcima Bojanom i Goranom Navojcem, također Bjelovarčanima. 

Marko Todorov/CROPIX

“Goran je generacija moje sestre, a Bojan moja. Roditelji su nam se družili pa tako i mi. Jednom smo čak bili skupa na moru, u Crnoj Gori, još u vrijeme Jugoslavije. Zbog toga znam reći da sam s Navojcima zajedno vukao kantice po pijesku što je i istina jer smo se igrali kao djeca na pješčanoj plaži u Ulcinju”, prisjeća se operni te dodaje da nije ni sanjao da će jednog dana pjevati u HNK, iako potječe iz glazbene familije.

“Završio sam klarinet u osnovnoj i srednjoj te bjelovarsku prirodoslovno-matematičku gimnaziju. Htio sam biti inženjer u autoindustriji pa sam ’93. u Zagrebu upisao strojarstvo. Nagovarali su me da upišem Muzičku akademiju, no ja nisam htio. Glazba mi je bila hobi, a posao šarafljenje po automobilima”, objašnjava nam Bilušić koji je svoju strast za automehanikom otkrio vrlo rano. 

Šarafio traktore

“Moja baka i tetak živjeli su u obližnjem selu Berek i on je tamo držao mehaničarsku radnju za popravak poljoprivrednih strojeva. Traktore šarafim od djetinjstva i najslađe mi je bilo prčkati po strojevima zmazan do lakta”, prisjeća se Ozren koji je kao srednjoškolac s ekipom osnovao mehaničarsku bandu.

“Frano, Vigi, Dražen, Vido i ja po cijele dane smo šarafili. Počeli smo s biciklima, nastavili s motorima, a potom prešli na auto tuning i ostalo. Naši pacijenti tada su bili Jugići, Fiće i Stojadini”, govori.

U pjevanju je završio na nagovor sestre s kojom je stanovao kao student. Njoj je bilo mučno gledati brata kako po čitave dane pogrbljen sjedi nad udžbenicima iz strojarstva pa mu je predložila da se upiše na zbor Crkve Svetog Marka, Cantores Sancti Marci.

Marko Todorov/CROPIX

“Prije toga nikada nisam pjevao, osim u birtiji ili uz gitaru loveći komade, no uspjela me nagovoriti. Zbor je tada vodio maestro Vladimir Kranjčević i okupio je sjajnu ekipu mladih pjevača”, priča nam Ozren kako se sasvim neočekivano našao u pjevačkim vodama.

Prvi susret s opernim pjevanjem zbio se krajem ’94. kada je Krešimir Dolenčić postavljao ‘Samsona i Dalilu’, a naslovnu je ulogu pjevala legendarna Ruža Pospiš Baldani.

“Falilo im je ekipe u zboru pa su nas 10, 15 pozvali na audiciju. Bio sam u šoku. Kada sam prvi puta ušao u HNK na službeni ulaz, bilo mi je kao da ulazim u najvažniju instituciju na svijetu. Imao sam ogromnu tremu, ali prošao sam. Očito im se svidio moj nastup pa su mi ponudili da ostanem u zboru”, otkriva nam svoje operne početke HNK-ov as.

Buba u uhu

Da je opera njegov poziv shvatio je zahvaljujući dvojici danas jako dobro poznatih opernih pjevača.

“Zbilo se to na gostovanju zbora u Beču. Nakon koncerta završio sam na tulumu s dvojicom naših dečki koji su tamo studirali. Pjevali smo skupa na tulumu, a kada sam im rekao da studiram strojarstvo, zabezeknuli su se. Rekli su mi da sam vrhunski materijal za operu i da moram doći k njima na studij u Beč. Bacili su mi bubu u uho pa sam odustao od strojarstva i na Akademiji upisao solo pjevanje. Dva momka koji su me na to nagovorili bili su moji današnji kolege iz HNK, Siniša Štork i Tvrtko Stipić. Kada u operi imamo loš dan i sve pođe po zlu, onda im često znam reći ‘vi ste krivi za ovo!”, smije se naš sugovornik.

Marko Todorov/CROPIX

Ipak, ljubav prema automobilizmu nije zaboravio i svom hobiju posvećuje slobodno vrijeme.

“Imam prijatelja koji drži autoservis i stalno ga molim da mi dozvoli d šarafim. Ne mogu si pomoći, volim šarafiti. Kada odem u mirovinu, otvorit ću mehaničarsku radnju. Moj pokojni kolega Damir Novak kojem sam slagao Golf jednom mi je rekao ‘čuj, nisam siguran jesi li ti najbolji pjevač među automehaničarima ili si najbolji automehaničar među pjevačima”, kaže Bilušić prisjećajući se pokojnog kolege koji je tragično stradao pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima na Staru godinu 2001.

Vicevi o alfistima

Automobilizam je Bilušiću više od hobija. Ljubav prema automobilima naslijedio je od oca, inženjera građevine koji je u slobodno vrijeme svirao trombon, bendžo i tubu u dixie bendovima, a nastupao je i u orkestru Ive Robića.

“Tata je ’77. potegnuo u Njemačku i kupio prvi BMW. Odrastao sam u BMW-u, no tatina velika želja bila je da kupi Alfa Romeo. Govorio je da mu je to najljepši znak na automobilu. Nikada ju nije kupio. Umro je kada sam imao deset godina”, govori nam o počecima svoje velike ljubavi prema automobilu koji kod mnogih izaziva dvojake osjećaje.

“Prvo sam kupio BMW, a potom polovnu, staru Alfu 33. Od tad sam ih promijenio osam i ne pada mi na pamet imati bilo kakav drugi auto.Kada sam prvi puta sjeo u nju, to je bilo to. Jednom probaš i gotovo je”, zaneseno priča o svojoj čudnoj sklonosti Bilušić koji je zbog svoje opčinjenosti Alfa Romeom često predmet poruge kolega i prijatelja.

Marko Todorov/CROPIX

“Kad sjedimo u kafiću HNK prije ili nakon predstave, od kolega iz tehnike svaki puta čujem barem četiri nova vica o alfistima i alfizmu. Zadnji je bio u obliku pitanja. ‘Zašto se vozači Alfe ne pozdravljaju kad se sretnu u gradu? Zato što su se već vidjeli ujutro kod mehaničara’. To je glupost. Alfisti na cesti jedni druge pozdravljaju blicanjem. A i to što pričaju o kvarenju je neistina, nemaju pojma”, priča Bilušić koji je ‘virusom’ Alfa Romeo zarazio pola svoje obitelji. Voze ga, kaže, sestra i šogor, a njegova sestrična posjeduje čak dvije.

HNK-ov Mad Max

Kada priča o automobilima, Bilušić je toliko uživljen da smo ga prozvali Mad Maxom zagrebačke opere. To je ipak, priznaje, malo pretjerano.

“Volim sam brzu vožnju, ali malo sam usporio otkako imam suprugu i dvoje djece. Katkad s ekipom alfistima odem na Grobnik pa se tamo rekreativno jurimo. Opustim se katkad kad vozim sam na staroj ličkoj cesti. E da, i kada vozim, nikada ne slušam operu, već uglavnom tehnjavu ili neku drugu modern glazbu jer se katkad moram odmoriti od posla”, govori on.

S ljubiteljima Alfe Romea druži se često, a upoznali su se na internetskim forumima, a kasnije su osnovali klub Cuore sportivo.hr.

Marko Todorov/CROPIX

“Nalazili smo se na jednom parking na Jarunu i tamo smo pričali i jurili se. Pričamo, naravno, samo o jednoj stvari – Alfi Romeo. Mojoj ženi nije bilo jasno na kakav to parking idem u petak navečer pa sam ju jednom poveo sa sobom. Nakon toga njen je zaključak bio ‘vi niste normalni’. Jasno mi je da je njoj to čudno. Hrpa tipova iz najrazličitijih slojeva društva stoji na parkingu i priča o automobilima”, smije se Bilušić kojemu je Studio Jutarnjeg lista nedavno neočekivano ispunio veliku želju.

“Novinarki Ivani Mikuličin ispričao sam da štedim za polovnu Alfa Giuliju. Nakon toga javio mi se gospodin iz Autocmmeerca i dao mi ju je na probu. Na kraju me nagovorio da ju kupim. Nije mu dugo trebalo, a i dao mi je ponudu koju nisam mogao odbiti. Giulia je sada peti član naše obitelji. Kćer i sin ju isto obožavaju, a i ženi je drago jer nemam druge ljubavnice osim Alfe”, smije se ovaj osebujni operni prvak.

Alfa Romeo i Julija

Usprkos ljubavi prema Alfi, svoj posao u zagrebačkom HNK-u, priznaje, ne bi mijenjao nizašto. Rad u kazalištu je, nastavlja, najljepši posao na svijetu, usprkos teškom odricanju.

“U HNK sam 25 godina. Ni u jednom drugom stanu ili kući nisam živio toliko dugo. To je moj dom i ja mu dajem sve što imam i sve što znam. Osjećaj zajedništva s kolegama nešto je neopisivo. Zajedno se smijemo i plačemo, a kada vidimo da je publika zadovoljna, to nam je najveća nagrada”, kaže Bilušić te na naše iznenađenje dodaje da je najzahtjevnija publika – kazališna tehnika.

Marko Todorov/CROPIX

“Oni možda nemaju glazbeno obrazovanje, ali sve čuju i točno vide kada smo dobri ili ne, pogotovo oni stariji. Kada mi netko od njih kaže ‘e, stari, danas i ga razvalio, svaka ti čast, bio si na 140%’, onda mi je to najveća moguća pohvala. Pogotovo kada takvo što dođe od kolege Toma iz rasvjete”, otkriva nam svoju najzahtjevniju publiku Bilušić kojemu su specijalnost komične uloge (opera buffa) u kakve svakako spada i Papageno. Rad na jednom od najpopularnijih uloga u povijesti opere nije nimalo lak, a da se trud Bilušiću, kao i čitavom ansamblu isplatio govori podatak da su sve izvedbe Čarobne frule rasprodane.

Nova generacija

“Papagena ljudi vole jer im je blizak. On je čovjek sklon njurganju i ovozemaljskim slastima. No, kondicijski je jako zahtjevan, gotovo kao dvije nogometne utakmice. Odmah moram reći da fore koje u predstavi valjam nisu samo moje. Razvijali smo ih na kavi i na probama Krešo, ja i Ljubo Puškarić koji mi je zamjena”, govori nam Bilušić te dodaje da je komiku u operi učio od najboljih, pokojnog Marijana Jurišića i Bojana Šobera. 

Marko Todorov/CROPIX

“U komediji su najbitnije da budeš ozbiljan. Kada se kreveljiš, onda to nikome nije smiješno. Smisao za komiku mi je urođen, ali to nije uvijek lako. Nije baš da sam svaki dan raspoložen za smijeh i zabavu, imam i ja svojih loših dana, no s vremenom sam naučio odvojiti privatni život od posla”, kaže on te kao svojevrsne uzore u komediji van kazališta ističe Željka Pervana jer od ‘najnormalnije rečenice uspije napraviti komičnu situaciju’ te Rowana Atkinsona koji je po njegovom mišljenju kralj komične mimike i geste. Obojici je, kaže, zajedničko to što se ne trude biti smiješni”, kaže Bilušić koji usprkos svemu što nam je ispričao, ne smatra sebe nekom posebnom kobasicom u odnosu na ostale.

HNK Zagreb/Mara Bratoš

Mnogi njegovi kolege iz HNK u operi su, baš kao i on, završili slučajno.

“Ljubo Puškarić bio je sportski novinar, Lucijano Batinić stomatolog. Kada se nađemo na cugi, nikada ne pričamo o operi. Ljubo priča o brodovima, Lucijano o psima, a ja o Alfi pa jedan drugog nagovaramo, ja njih na Alfe, oni mene na brodove, pse… Opera se danas promijenila. Prije su solisti vrtjeli desetak uloga, a sada svi pjevamo sve živo. Nova smo generacija, a svima nam je zajedničko to što živimo operu!”

HNK Zagreb

Ozren Bilušić

Čarobna frula

Alfa Romeo

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter