Tjedan sam dana živio bez glutena

Pekao sam si kruh koji je bio nejestiv, tamanio jogurt i zelje, a nisam osjetio višak energije niti sam smršavio. To je prevara stoljeća!


Robin Mikulić
26.11.2018.14:00
Pekao sam si kruh koji je bio nejestiv, tamanio jogurt i zelje, a nisam osjetio višak energije niti sam smršavio. To je prevara stoljeća!
istock

sažeto

Gluten (lat. ljepilo, više poznat pod nazivom kao pšenični gluten) je ljepljiva, elastična bjelančevinasta tvar koja se nalazi u pšenici (žitu), brašnu, raži, ječmu, piru, te zobi, a mnogi ju već godinama demoniziraju


Robin Mikulić
26.11.2018.14:00

"Ma pusti to. Nikakve koristi od toga. Ljudi koji misle da to ikaj vredi su glupi. Pitaj bilo kojeg doktora, reći će ti da je to apsolutna izmišljotina."

Nisam morao pitati doktora, ponudio mi je svoje mišljenje sam kad sam mu rekao da tjedan dana živim bez glutena. Mislim, bili smo zajedno dvije godine. Mogao je znati da nisam niti alergičan na ljepilo koje dolazi iz žitarica, niti brijem na radikalnu prehranu.

No, činjenica je da je na svijetu sve više ljudi koji zbog ovih ili onih razloga kažu ne glutenu. Ja, doduše, nikoga ne poznajem, ali svako toliko negdje čujem koliko bezglutenska prehrana ima benefita. Odlučio sam provjeriti je li tome doista tako. Dao sam projektu šansu od standardnih tjedan dana misleći… ma, zapravo, nisam mislio ništa. Samo sam tjedan dana htio živjeti radikalno. Hipster sam, vidite, to mi je u prirodi.

Sam svoj majstor

Tako sam odmah i krenuo. Pročitao sam, pripremajući se za ovo, da je ovaj tip prehrane u pravilu dosta skuplji od uobičajenog. Istina je, pogledajte cijenu bezglutenskog kruha u našem najpopularnijem prehrambenom dućanu namijenjenom ljudima inkliniranima kaktiga zdravijem načinu života.

Cijene se kreću negdje oko pedesetke, za štrucu kruha. Zdravi život, brate, košta više, ali da baš mora koštati i pet puta više od onoga što potrošim na kruh kad si u nedjelju ujutro kupim onaj baš dobar kruh? Ne znam za vas, ali ja sam radije otišao u dućan, kupio kilu kukuruznog brašna i napravio svoj kruh.

istock

Za početak, mrzim mijesiti. Ne volim peći. Tko u kuhinji provodi od vremena pa do sad, zna da tijesto nije baš najkršćanskiji od mogućih gastro sugovornika. Ne prašta niti okreće drugi obraz. Mrzi, bude gumasto i mokro. Tvrdo.

Moj je kruh tako ispao. Začudio sam se, doduše, koliko se lako sprema, ali okus me nije baš toliko oduševio. I inače rado jedem kukuruzni kruh, kažu bolji je za probavu. Ne znam, nisam se u to baš uvjerio. Zagovornici ovog načina prehrane, naime, zaklinju se u bolju probavu, više energije, gubitak kilograma i sve drugo što već ljudi željni brzih rezultata puše. Kakao sam, oprostit ćete, najnormalnije. Nisam primijetio razlike ni u volumenu ni u teksturi niti pak je moj drek iznenada počeo mirisati na ružinu vodicu.

Tjedan je započeo tragedijom

Onda je došlo vrijeme za prvi ručak. Odlučio sam skuhati bosanski lonac. Taman su najavljivali prve pahulje, di ćeš bolje i krepkije za početak zime od lonca punog mesa i povrća? Znam da će ovo što slijedi zvučati ravno izlici pas mi je pojeo zadaću, ali stvarno je tako. Ako sam igdje dobar, onda je to za štednjakom. Pitajte bilo koga, reći će vam svašta loše o meni, ali ovu će izjavu svatko od njih potpisati.

Zagorio mi je čitav lonac. Usput sam, ruku na srce, gubio živce nad onim prokletim kruhom, pa sam zanemario varivo. Potpuno nejestivo. Prekasno sam se sjetio maminog trika kojem pribjegava u ovakvim situacijama, a bilo ih je više no što mi svi u obitelji imamo prstiju na rukama i nogama. Prelio sam sadržaj, nadao se najboljem, ali gorčina u ustima nije mi prijala ni najmanje. Kazna božja, kako bi Žak rekao.

istock

I dalje gladan. Napravit ću, rekoh, tortilje. Kukuruzno brašno i voda. Koliko to može biti teško? Nepojmljivo, pokazalo se, ako ste Meksikanac i koristite pravu bazu. Ovo kukuruzno brašno koje se prodaje u najobičnijim dućanima nije pogodno za pravljenje tortilja. Bude li i vi pokušali biti dovitljivi pa spašavati 100-tinjak kuna mesa iz zagorenog lonca, kupite prije toga masu harinu (specijalno kukuruzno brašno za tortilje). Istinabog, rekao mi je recept da obično brašno neće poslužiti, ali ja sam mislio da sam pametniji od Googlea. Amater. Goru tortilju u životu nisam pojeo.

Više je ne nego da

Ne znam jeste li znali, ali kad govorimo o ovom tipu prehrane namijenjenom ljudima koji boluju od celijakije, trebate znati da ćete, upustite li se u ovo, iz svoje prehrane izbaciti većinu žitarica na kojima se naša domaća kuhinja bazira uključujući, naravno, i sve njihove prerađevine kao što je to brašno. Oprostit ćete se, dakle, od pšenice, ječma, zobi i raži. Sve fino i potrebno za dobar kruh. Ili tjesteninu. O, da. Osim ako svoju tjesteninu ne kupujete ondje gdje kruh košta boga oca, male su šanse da ste dosad jeli bezglutensku tjesteninu.

Krumpir i riža su okej. Osim toga, na raspolaganju vam stoje još i amarant, hajdinska kaša, kukuruz. Meni je to dosta. Moja prehrana se ionako bazira na azijskoj kuhinji pa vrlo rijetko jedem onu klasičnu talijansku tjesteninu. Jasno mi je da bi taj dio mnogim ljudima bio najteži. Meni nije. Kad bih razmišljao o tome što ću kuhati, a morao sam to raditi ipak nešto intenzivnije nego inače, jednostavno bih pšenične rezance, gdje je to moguće, zamijenio rižinim ili staklenim. Rezultat je daleko od onoga što biste inače okusili kad se prekrcate špagetama, ali za sve one koji vole malo žilavije teksture, nećete pogriješiti. Osim toga, azijska vrsta tjestenine nešto je siromašnija kalorijama od naše. Plus, plus, premda ja ovo nisam radio da bih smršavio.

Laž na laž

Štoviše, nisam se vagao već godinama. Zaboravio sam da ta naprava za mučenje uopće još postoji pa vam stoga ne mogu reći jesam li skinuo koju kilu. Sumnjam, jeo sam koliko jedem i inače, samo sam kruh zamijenio svježim voćem i povrćem. Možda mi se pivska škemba samo malo skrčila, ali tome ćemo se još vratiti.

Jeo sam više, život bez kruha znači prazan želudac, ali sam zato jeo zdravije. Uveo sam si međuobroke, a porcije koje bih jeo kroz dan bile su manje nego obično. Nisam to planirao, tako se nekako posložilo.

Kuhao sam češće i sve, od kruha do kalafuji, kako bi moja mama nazvala većinu hrane koju kuham. Što ne znači da u njoj ne uživa, samo, poput većine Hrvata, nije navikla na egzote poput Korejaca i Vijetnamaca. Većinu dana jeo bih umjesto priloga salatu. Mislim da u životu nisam pojeo više zelja. Niti popio više jogurta.

Varao sam

Jednom sam, priznajem, varao. Nije mi se dalo kuhati pa sam u duboko ulje bacio neke ispanirane šnicle iz zamrzivača. Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh! Jer, krušne mrvice u ovom režimu istovjetne su smrtnom grijehu.

Meni se od svega, ipak, bilo najteže rastati s pivom. Znam da zvučim kao alkoholičar, ali tome doista nije tako. Mislim, zalomi se, ali bože moj, takav sam životni stil odabrao. Ili se družim s novinarima ili s kulturnjacima. Reći ću samo da su neke predrasude točne.

Popijem, dakle, pivo nakon posla. Nekad dva. Rijetko tri, kad smo već iskreni čak i bez prisustva popa. Ovaj prošli tjedan popio sam jedno i to je bio najbolji trenutak u mom tjednu. Kao što vidite, možda ipak imam problem ili samo jako volim okus piva. Odlučite sami. Znači, kontu grijeha pripisujemo još jednu stavku.

Energija? Više-manje razina s kojom sam i krenuo.

Tko tu koga?

Suma sumarum: većinu sam vremena prošli tjedan radio od kuće. To je važno. Ne znam kako bih inače uspio živjeti bez glutena. Vreba odasvud! Što nije nužno loše. Mnogo liječnika upozorava da bezglutenska prehrana možda ipak nije najbolja za zdravlje. Ljudi ne razmišljaju dovoljno o tome čime će zamijeniti žitarice pa si nutricionistički osiromašuju prehranu često u svoje tijelo unoseći mnogo više šećera nego su to radili prije. Osim toga, vlakna. To je ono što vašu kakicu čini boljom, a bez cjelovitih žitarica vaš će izmet biti gust poput ovog kruha kojeg sam čitav tjedan stidljivo zobao.

istock

Tko god želi probati ovo, mora se naoružati strpljenjem i debelim živcima. Ako želiš uštedjeti, svoje ćeš obroke u potpunosti kuhati sam, uključujući kruh i druge pekarske proizvode jer ne možeš vjerovati teti iz pekare koja će ti dati sve samo da proda. Čitanje etiketa, dakle. Meni se to ne da, tu sam lekciju naučio još onda kad sam bio vegan. Čitaš vjekove i onda zadnja stavka eliminatorna. Tragedija grčkih razmjera! Zato radije kuham sam. Ne sjećam se kad sam zadnji put otišao do špajze, ogulio mrkvu i blagovao ju kao međuobrok. Ovaj tjedan se to, recimo, dogodilo nekoliko puta.

Štruca kruha od pola kile trajala mi je također tjedan dana. Možda zato što mi stvarno nije ispala najbolje. Rijetki od nas u svojim stvarnim životima obitavaju u Colonijim pjesmama pa onda ne možemo uvijek biti ni pobjednici.

A najbolje od svega? Pivo koje me čeka kad završim ovaj tekst! Šalu na stranu, nisam bio gladan, ali sam mnogo više vremena provodio u kuhinji. Jeo sam mnogo više sirovog povrća. Mislim li da je gluten vražji dar? Ne. Bih li se opet od njega na ovaj način čistio? Samo ako ste sponzor koji će mi to platiti.

Ne valja se u životu previše opterećivati gastro hitovima. Svako toliko pokažu se smiješno manipulativnim marketinškim strategijama od kojih jedinu korist imaju veliki proizvođači. Naša tijela, u najboljem slučaju, procesuiraju svetu vodu. Svega, dakle, umjereno. Osim ako ste stvarno alergični na gluten, onda vam je vaša radikalnost oproštena.

gluten

bezglutenska prehrana

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter