10 stvarnih stravičnih priča

Ovo nisu horror filmovi, već realni i strašni događaji: 'Moja je 2-godišnja kći razgovarala s djevojčicom na stropu, a kada nam je rekla tko je ona, sledila nam se krv u žilama'


Mia Peretić
31.10.2019.11:55
Ovo nisu horror filmovi, već realni i strašni događaji: 'Moja je 2-godišnja kći razgovarala s djevojčicom na stropu, a kada nam je rekla tko je ona, sledila nam se krv u žilama'
Profiemdia

sažeto

Zastrašujuće je koliko su ljudi viđali duhove djece i mrtve rođake


Mia Peretić
31.10.2019.11:55

Noć vještica se bliži, a tradicionalno zastrašujuća bića poput vampira, duhova i demona spremaju se za svoj veliki izlazak. Naravno, na našu sreću, radi se o maskiranim ljudima koji su jednu noć u godini rezervirali za malo nekonvencionalniji provod.

Na horror i nevjericu nekih katoličkih udruga, u mnogim će domovima 'niknuti' izdubljene bundeve jezivih izraza lica, jest će se grickalice i slatkiši s motivima šišmiša i vještica, gledat će se strašni filmovi, a sve u svrhu zabave povodom popularnog praznika koji smo ranije uglavnom gledali u američkim filmovima.

Kao što smo rekli, sve su te zastrašujuće prikaze dio bezopasne zabave koja se nekima više, a nekima manje dopada. No, što kada se dogode određene stvari koje iz kategorije zabavnog pređu u onu zastrašujućeg karaktera? Iako su horror filmovi na koncu samo filmovi, neki su korisnici Reddita uoći Halloweena odlučili podijeliti vlastite stvarne, jezive i nekad neobjašnjive priče koje bi bez problema mogle poslužiti kao predložak za ekranizaciju.

Profimedia

Djevojčica je razgovarala s mrtvom sestrom

Moja supruga je imala pobačaj u 20. tjednu trudnoće. Trebali smo dobiti djevojčicu i nazvati je Samantha. Nekoliko dana nakon traumatičnog događaja, moja je supruga čula kako naša kći, kojoj su dvije godine, s nekim razgovara usred noći. Otišla je u njezinu sobu i pitala ju što radi, a ona joj je odgovorila: 'Pričam sa Samanthom, ona je na stropu'.

iStock

Noćne halucinacije koje su mogle biti i nešto više od toga

Često imam stravične noćne more i paralizu sna. Nekad bi ljudi znali sa mnom pričati u fazi kada sam još u polusnu, a ja bih uvijek odgovarao u množini: 'Uskoro ćemo se probuditi', 'Još smo u krevetu' i tome slično. Kada bi me pitali zašto pričam kao da nas je više, ja bih u polusvijesti rekao 'Pa mi smo svi zajedno' ili 'Moji prijatelji su ovdje'.

Čak sam i vidio ljude ili barem siluete, izgledali su kao ljudi koje poznajem, no njihova su lica uvijek bila malo zamagljena ili stravična - izgledali su kao da nisu spavali noćima. Jezivo je bilo što sam ih isprva uvijek vidio kao obrise, no tada bi se oni počeli približavati. Jednom sam to ispričao svome ocu, a on je najednom zašutio i rekao da vidi iste stvari svaki put kada ne zaspi istog trenutka.

iStock

Noćni uljez u našoj kući

Spavaća soba mojih roditelja nalazi se u prednjem dijelu kuće, gotovo kod ulaznih vrata. Moja majka jednom godišnje izađe s prijateljicama i jednom se vratila kući oko 2 ujutro. Izula je cipele i uputila se na kat kako bi meni i mojoj braći poželjela laku noć.

Moj otac spava kao klada, no iz nekog neobjašnjivog razloga čuo je da su se ulazna vrata otvorila drugi put. Trebalo mu je nekoliko sekundi da do njih dođe, a mama se u tom trenu nalazila na stubištu, na pola puta do prvog kata. No, u prostoriji je bila i treća osoba, odnosno nepoznati muškarac koji je stajao u našem predsoblju. Ugledao je šokirano lice mog oca i rekao: 'Upravo pljačkaju susjedovu kuću, pokušavao sam to nekome reći', te istrčao niz ulicu. Kasnije sam razmišljao da je to mogao biti kakav ubojica koji je iskoristio rijetku priliku što majka nije zaključala ulazna vrata. Da ga otac nije zatekao, tko zna što bi bilo s nama.

iStock

Glava djevojčice koja nije moja kći

Moja situacija je tada bila takva da sam sa suprugom i našim prvim djetetom živio u malenom stanu. Kako biste iz boravka došli do kuhinje trebali ste napraviti slalom oko kauča, stola za računalo i proći kroz vrata. Za odraslu osobu to nije problem, no noćna je mora za dijete koje je tek počelo trčkarati i za koje su oštri rubovi stola predstavljali realnu opasnost.

Bio sam umoran pa sam se zavalio na kauč kako bih gledao TV. Tog dana sam odradio previše sati i samo sam želio malo mira. U tom trenutku nešto je proletjelo kraj mene. Do mene je nevjerojatno brzo dotrčala moja kći, a ja sam je uhvatio prije no što je stigla udariti o stol. Rekao sam joj da prestane trčati u kuhinju i vratio sam se drijemanju pred televizijom.

I evo nje opet, zaletava se na isti način i vidim da to shvaća kao neku vrstu igre. Ponovno sam je uhvatio i malo oštrije viknuo. To se ponovilo još tri puta dok je moja supruga gledala TV naslonjena na drugi dio kauča. Odjednom sam u polusnu, prestravljen, ugledao malu plavu glavicu kako juri kraj mene i opet ide ravno u kuhinju. Potpuno sam poludio, skočio sam i zaderao se 'Što dovraga radiš?!'. Probudio sam suprugu koja me nervozno pitala: 'Što je to bilo?' u rukama držeći našu uspavanu kćer. Ubrzo nakon toga smo se preselili.

iStock

Lutka koja se micala sama

Prije nekoliko godina otišao sam u Argentinu kako bi posjetio maminu stranu obitelji. Odlično sam se zabavljao, no imao sam problem sa spavanjem. Gostinjska soba bila je tik do ostave u kojoj se nalazila jeziva lutka, majčina igračka iz djetinjstva. Nešto mi je oduvijek bilo odbojno na toj lutki. U 2:30 ujutro čuo sam tup udarac, a zvuk je došao iz ostave. Ubrzo nakon toga uslijedio je još jedan. Ta je buka probudila i mene i moju mamu pa smo otišli pogledati o čemu se radi. Lutka se nekako izvukla sa stolca na kojem je bila odložena i udarila o vrata. Nisam mogao spavati ostatak noći.

iStock

Razgovor s mrtvim rođacima

Odrastao sam blizu velike šume u kojoj vlada neobična energija koju je teško opisati nekome tko tamo nije bio. Znam da je većina ljudi koji su živjeli na tom području imala barem jednu dobru priču o duhovima. Ja sam imao neobične doživljaje tijekom svog čitavog života. Kada je moja prabaka preminula, majka me znala zateći kako sjedim na podu i razgovaram sa stolcem za ljuljanje na kojem je baka običavala stalno sjediti. Bio sam potpuno sam i kad bi me pronašla, pitala bi me s kime sam pričao, a ja bih odgovorio: 'Pa s bakom, naravno!'. To se događalo tijekom brojnih godina i ne sjećam se tih vremena, mogu vam samo reći da sam bio poprilično ustrašeni dječačić koji nikada ne bi ušetao u praznu i mračnu sobu bez jako dobrog razloga.

iStock

Klinac koji je upoznao svog imenjaka i prije no što se rodio

Imamo fotografiju ženinog pokojnog djeda na našem staklenom stolu. Moj sin je tada imao dvije godine i dobio je ime baš po tom djedu. Jednom je prolazio kraj nas, pokazao na fotografiju i rekao: 'Upoznao sam ga prije no što sam se rodio, bio je jako ljubazan prema meni'. Zgodna priča, iako jeziva.

Profimedia

Priča o duhovima koja baš od svega uključuje Pikachu magnet

Moja je majka preminula od raka, a nekoliko godina nakon toga moja braća i ja posjetili smo oca u njihovoj kući tijekom prosinačkih blagdana. Pošto nije bilo dovoljno prostora za spavanje, ja sam noćio u boravku. Raspored u stanu je prilično otvoren tako da je boravak spojen s kuhinjom u kojoj se na hladnjaku nalazio Pikachu magnet koji bi, kada ga se stisne za trbuh, rekao 'Pikachu'.

I dalje radi nakon 15 godina, bio sam veliki Pokemon fan kao klinac. Usred noći, ničim izazvan, magnet se počeo derati kao lud. Prvo sam mislio da je to neka psina koju izvode moja braća pa sam ustao i pogledao prema hladnjaku, no tamo nije nikoga bilo. Otišao sam provjeriti što se točno zbiva, no kada sam došao sasvim blizu, magnet je ušutio. Bio sam pospan pa sam zaključio da umišljam i vratio se na spavanje.

No, nakon par sati ponovno me probudio isti zvuk. Ovoga sam puta vidio bijeli lik žene koja je nosila spavaćicu i stajala uz podnožje mog kreveta. U zraku sam osjetio nekakvu hladnoću. Pogledala me i zbunjenim glasom rekla: 'Ovo je moja kuća, zar ne?' što ima smisla s obzirom na to da je moja majka bila vrlo zbunjena zadnjih mjeseci svog života. Potpuno sam se sledio, no tada sam čuo korake koji dopiru iz hodnika i žena je nestala. Sjedio sam i pokušao shvatiti što se upravo dogodilo, a moj brat je ušetao u sobu i zatekao me blijedog kao duha kojeg sam vidio. Bratu sam ispričao što mi se dogodilo, a čudno je bilo to što se i on spustio nakon što su ga probudili neobični zvukovi magneta. Kasnije sam pokušao naći racionalna objašnjenja poput iznenadne promjene u temperaturi prostorije noću, te velikog bijelog zastora koji se vijorio, no i dalje je sve vrlo neobično.

Profimedia

Priča o djetetu koje je prepoznalo 'tog čovjeka'

Moja mi je majka pričala da sam kao beba u kolijevci često znao pokazivati u strop i reći 'evo čovjeka', kao da se nešto nalazi gore. Jednog me dana mama odvela u kuću naše rođakinje. Na zidovima su visile obiteljske fotografije. Nosila me i pokazivala mi tko su članovi naše obitelji, a ja sam uperio prst u jednoga od njih i rekao 'evo čovjeka'. To je bio moj pokojni pradjed čije ime i ja nosim, te koji je preminuo prije no što sam se rodio. Moja je majka rekla da je to bio prvi put da vidim svog djeda na fotografiji.

Profimedia

Slučajnost koja to možda nije

Jednog jutra sam se probudio i bio sam strašno žedan. Otišao sam popiti vode u kuhinju i znam da sam u glavi iz nekog razloga ponavljao 'daggum' (američki sleng kojim se izražavaju intenzivne emocije, ekvivalent izrazu dovraga). To je bilo čudno jer nikada ne koristim tu riječ. Idućeg sam se jutra vozio gradom na putu do kuće mog svekra. Trebao sam mu pomoći da iz kuće izbaci hladnjak. Putem sam vidio prometnu nesreću u kojoj je stradao motociklist koji je nepomično ležao na trbuhu. Krv mi se sledila kada sam na njegovoj registarskoj tablici vidio da piše "daggum".

iStock

Noć vještica

horor

stvarni događaji

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter