Izvrstan savjet psihoterapeuta koji bi svi morali poslušati

Ovaj trik kamiondžija trebamo primijeniti kad god imamo osjećaj da ćemo puknuti po šavovima


100posto
30.11.2018.08:00
Ovaj trik kamiondžija trebamo primijeniti kad god imamo osjećaj da ćemo puknuti po šavovima
iStock

sažeto

'Idealno je ionako tu više kao okvir prema kome možemo stremiti, ali je sasvim u redu i očekivano da ga nikad nećemo dosegnuti…', piše dr. Đurić


100posto
30.11.2018.08:00

Psihoterapeut dr. Vladimir Đurić slikovitim je statusom na Facebooku održao svojim pratiteljima važnu lekciju o tome da smisao života nije u njegovom cilju nego u uživanju u samome putovanju. Njegov status prenosimo u cjelosti.

"Sjetih se sinoć, na povratku iz Crne Gore… Tijekom 12. sata vožnje, po mraku, kiši, magli i ledu…

Zaglavljen iza nepregledne kolone šlepera i nervozan zbog 'check engina' na displeju…

Dok su mi se oči sklapale i dok sam se borio da održim maksimum minimuma koncentracije potrebnog za Ibarsku…

Priče koju sam čuo od mog prijatelja tijekom jedne od kavanskih edukacija, koje toliko volim i na kojima možda nećete dobiti bodove za liječničku komoru, ali na kojima ćete, ukoliko pažljivo slušate, moći svašta pametno čuti…

Kako kamiondžije kada voze danima bez prestanka i kada ne mogu više ostati budni od umora lupaju sebi šamare, odvrnu neki turbo folk do maksimuma, pjevaju, ispijaju hektolitre kave i red bulla, otvaraju prozore da bi se smrzli na kratko i pokušavaju svakakve druge ludosti samo kako bi uspjeli ostati budni…

Međutim, kada ništa ne pomaže, onda čupkaju svoje dlake iz nosa. Taj drevni običaj je siguran način da se prenu.

Taj bol je 100 posto provjeren lijek protiv pospanosti, govore ovi mlađi.

Oni stariji i iskusniji, koji su se već prevrtali negdje oko Jagodine na ravnom dijelu auto puta, zastupaju drugo staro kamiondžijsko pravilo koje kaže da je jedini lijek kada vam se prispava tijekom vožnje da na prvoj pumpi parkirate kamion, spustite zavjese, ispružite se na krevetu i odspavate koliko god je moguće - pola sata, sat ili tri…

I da onda potom nastavite polako k svome cilju… Hmm… Zvuči poznato…

Koliko puta mi radimo poslove koji nas ne ispunjavaju, bez ikakve perspekitve i satisfakcije kao pretovarene mazge na uzbrdici s pjenom na ustima i kopitima koje drhte…

Koliko smo se vremena prije toga pokušavali zaposliti u zemlji u kojoj je biti pametan i obrazovan ozbiljna mana i nesreća, da ne kažem svojevrsno prokletstvo…

Koliko smo pokušavali nasmijati 'ribe' koje se 'ne šale', koje se ne pale na neke pišljive pošalice već konkretne markirane dokaze ljubavi…

Ili da se udamo za vječite neženje koji ne bi oženili ni idealnu verziju sebe samog…

Pokušavali završiti fakultet ili doktorske na silu, kad nam se već sve smučilo, kada ne možemo više pročitati ni stranicu omiljenog tjednika…

Započinjali dijetu, frustrirani od prethodne i pregladni…

Jurili, na silu… Bez odmora, možda, od kad ikad… Potpuno premoreni…

I pokušavali se oporaviti uz pomoć 'provjerenih tajnih načina'.

A dlaka u nosu je sve manje i manje…

I ti sitni supstituti više ne pomažu, više ne mogu prikriti neminovno.

Umjesto da zastanemo… I jednostavno odmorimo… Iskuliramo na kratko… Parkiramo mašinu…

Opustimo se na trenutak i ispružimo… Damo sebi oduška, na sat vremena… Prikupimo snagu…

Ionako već kasnimo za našim idealnim ja i projektiranim idealnim planovima i dostignućima na koje se Bog ionako grohotom smijao…

Što je sasvim ok i ljudski i svakako nije smak svijeta ukoliko ne odustajemo…

Idealno je ionako tu više kao okvir prema kome možemo stremiti, ali je sasvim u redu i očekivano da ga nikad nećemo dosegnuti…

I onda, nakon dremke…

Ustanemo, protegnemo se, umijemo i razgibamo…

Popijemo kavicu, uzmemo zalogaj ratluka, bacimo šalu dvije s konobarom…

I nastavimo… Resetirani… K svome cilju…

Sigurno i uživajući u vožnji…

Obraćajući pažnju na male radosti usput…

Puni elana… I podsjećeni na onu staru… Da nije sve u Destinaciji… Već je magija uvijek bila u samom Putovanju…"

smisao života

Vladimir Đurić

newsletter

Prijavite se na Newsletter