Ladanje (4)

Otišla sam s obitelji na idilično kampiranje, a onda je nastala noćna mora...


Lada Novak Starčević
17.06.2018.10:00
Otišla sam s obitelji na idilično kampiranje, a onda je nastala noćna mora...
Lada Novak Starčević

sažeto

Nakon svega znam da više ne vjerujem ničijim sretnim fotkama na Facebooku. Niti svojim


Lada Novak Starčević
17.06.2018.10:00

Na Facebook sam objavila idiličnu sliku s nedavnog obiteljskog kampiranja. Dječica se smiju uz vatru, mi roditelji razdragani. 'Blago vama', 'Kako sretna djeca'... brojni prijatelji divili su se našoj obiteljskoj slozi i tome kako avanturistički vodimo djecu u prirodu.

I bilo nam je lijepo. Ali... Uvijek ima taj ali, zar ne?

Moram vam priznati, nisam slikala sina dok je urlao te večeri kad je trebao zaspati. A bilo je, vjerujte, nezaboravno iskustvo.

Ne znam u čemu je štos, ali šator pred spavanje budi najgore kod djece.

I lani smo imali slično iskustvo. Samo je glavna junakinja tad bila starija kćer. Scenarij oba puta vrlo sličan. Cjelodnevno kupanje, pecanje, za večeru tatin ulov pečen na roštilju. Ljubav i sloga. 

Pokušavam biti čvrsta kao stijena. Neuspješno

I dok smo sjedili kraj logorske vatrice bilo je prekrasno. Svi smo se smijali, bacali drvca i uživali u svojim piromanskim nagonima. Krevet u šatoru je bio krasno namješten. Slama ispod, pa jedan podložak, pa drugi, topla deka i još jedna mekana kao najmekši plišanac. Čak sam ponijela i prave velike jastuke od kuće. Ovaj put, mislila sam, ne smije biti greške.

Lada Novak Starčević

I onda se krenemo spremati za spavanje. Čak sam oguglala i na to što nisam svježe otuširana i što čeprkam leće iz oka u mraku s prstima opranim vlažnom maramicom. I što stalno ponavljam u glavi gdje sam što spremila ako mi zatreba u mraku.

A onda - avaj. Najmlađem članu odjenem debelu majicu u kojoj mu sigurno ni u zoru neće biti hladno, a on u tom trenu krene zapomagati.

Majica je grozna, mrzi ju, nikad nisam tražila od njega ništa gore nego da obuče taj užas.

Muž kaže strpljivo, ali autoritativno 'Moraš je obući ako mama tako kaže.' Ja već planiram odustati, ali se sjetim prošloga puta i smrzavanja oko 4 ujutro kad temperatura padne. 

Odlučim da ću biti odlučna majka. Stišćem zube i pokušavam biti čvrsta kao stijena. Moj mali lavić ne odustaje, trga se i bacaka.

Najgora noć u njegovom životu

Taman kad je prihvatio svoju tužnu sudbinu, ulazimo u šator. Meni se čini kao ugodna duplja. Moje tri omiljene osobe i naša četiri tanka zida. Toplo je i ugodno kao u majčinoj utrobi. Moj petogodišnjak, koji se svemu jako veselio još u podne, to tako ne vidi. Kaže da je ovo grozna noć, zapravo najgora u njegovom životu.

On bi radije u auto. Sigurno se sjetio da nam Kupa zapravo i nije predaleko od kuće, strahujem. Očekujem da će spomenuti i odlazak kući, no srećom nije. Ja sam već lagano za koncepciju odustajanja od svega, muž kaže potiho 'moramo sad to odguliti jer inače ništa od naših kampiranja ikad više'.

A istina, baš smo oduvijek voljeli kampirati. Dok smo još hodali proveli smo pet dana kampirajući na pijesku uz Dunav. Samo mi i golema rijeka. Jedan od najljepših odmora na svijetu.

Pa nećemo sad zbog naših mališana sve te užitke prepustiti prošlosti?! Ima još toliko mjesta gdje maštam da bi mogli otići. Evo već iduće godine mogli mi na more sa šatorom, uvjerena sam.

Lada Novak Starčević

Sinko i dalje plače, sad već i starija kćer, koja je ovaj put bila hrabra, lagano pada pod njegov utjecaj.

'Napravite nešto da ON prestane!', govori optužujući dok se pokriva s vrećom za spavanje preko glave. 

Ja se nadam da nema nikog barem na kilometar udaljenosti jer sve zvuči kao grozno zlostavljanje. 

Možda najbolje bijes prebaciti na muža

Sad sam već ljuta što smo uopće igdje išli. Najradije bih sav bijes prebacila na muža. To je uvijek dobar izbor. Ali, on je uvijek kod nas glas razuma i većina njegovih postupaka ima smisla. Posebno nakon što prođe najgora bura. Pa se ugrizem na usnice. Potiho počnem psovati. A stvarno nikad ne psujem. Dobro, gotovo nikad. 

I onda glava obitelji kaže 'Sad je dosta. Ovo se mora prekinuti. Tko je za da to riješimo na siguran način za minutu'. Priča o batinama, dešifrirala sam brzo njegove riječi. Istina, on nikad nikog nije lupio ni po guzi, ali sad mi zvuči ozbiljno. Sin je i dalje izvan sebe. Urla iz petnih žila.

Kćer kaže 'ja glasam za', ja oštro kažem da sam protiv. Srećom me slušaju. 

Već smišljam kako da zgrabim svog miljenika i pobjegnem s njim kući.

No, on se tada iznenada smiri, već ga čujemo kako potiho hrče uz pokoji jecaj. Kao da se ništa nije desilo. Svi krećemo spavati. Taman da do jutra zaboravimo na sve i opet živimo našu idilu.

A onda je zagrmilo. I počeo je prolom oblaka. Najjači kojeg pamtim.

Nakon svega samo znam da više ne vjerujem ničijim sretnim fotkama na Faceu. Niti svojim.

Lada Novak Starčević

Ladanje

kampiranje

idila

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter