Ladanje (19)

Ono kad ti nepoznati čovjek napiše 'Glupa kravo, tko je tebi dao da misliš', a ti ipak ne gasiš kompjuter nego skrolaš dalje


Lada Novak Starčević
28.10.2018.11:00
Ono kad ti nepoznati čovjek napiše 'Glupa kravo, tko je tebi dao da misliš', a ti ipak ne gasiš kompjuter nego skrolaš dalje
iStock

sažeto

Prečesto maštam o tome da nemam Internet, da ništa ne znam, ništa me nije briga i da je moj jedini problem i sreća ono oko mene i u mojoj maloj zajednici


Lada Novak Starčević
28.10.2018.11:00

Ponekad prezirem Internet, sve češće zapravo. A pola mog života se bazira na tome. Znači li da prezirem i svoj život?, pitam se sve češće.

Naravno, moj život nije samo Internet, nisam baš opsjednuta stavljanjem svojih fotografija na Facebook i Instagram. Barem se tješim da koja fotka mog vikend-uživanja i status jednom u dan-dva to nisu.

Ali mobitel me svako ujutro budi i htjela-ne htjela prvo nakon otvaranja očiju njega uzimam u ruku. Trudim se ne stisnuti dalje ikonu Facebooka, barem ne prvu minutu-dvije.

Čitala sam, naime, da je ovisnost kad je prvo što radiš odlazak na društvene mreže. Stisnem šaku i odlučim da sam jača od toga.

Odem u kupaonu i operem zube, ali nešto mi ne da mira. Ajde da bacim oko na Fejs, možda se nešto zanimljivo desilo, možda mi je netko zanimljiv lajkao jučerašnji status...

Pa sjednem na wc dasku i malo proskrolam. Svi ukućani još spavaju pa je mir.

Srećom sam nemarna pa mi do odlaska kući ode baterija

Najčešće se ne desi ništa spektakularno, ali onda vidim jedan status poznanika pa drugi i na kraju kasnim sa spremanjem. Još ako nađem neku dramatičnu vijest pa bih se svađala u komentarima s nepoznatim ljudima. Srećom, to ipak nekako uspijevam preskočiti jer mi samo još to treba za doručak.

Internet me prati i preko dana. Cijeli dan radim za kompjuterom. Dođe kao predah, poslovni alat, sredstvo opuštanja, živciranja…

Ponekad me preko njega i hračnu (da, odvratna je riječ kad se i napiše, ali je točno to kako zvuči). Redom nepoznati ljudi, najčešće oni koji otvaraju profile pod imenom Ivo Ivić i sa slikom šahovnice umjesto njega.

Još uvijek ne znam točno što napraviti s komentarom u stilu 'Glupa kravo, tko je tebi dao da misliš'. Ali i dalje, umjesto da ugasim Internet i sve pošaljem kvragu do daljnjeg, ja skrolam dalje.

Reuters

Srećom za sebe, nemarna sam pa mi na putu do kuće često ode baterija na mobitelu pa sam barem mirna od njega u parku dok se klinci igraju. Blaženi mir.

Inače, nemamo kod kuće televizor i jako sam ponosna na to, ali što to vrijedi kad imamo dva pametna telefona, kompjuter, laptop… Nije da sam baš u suši od tehnologije.

Doma se s mobitelom hrvam stalno. Na njemu stvarno nema ništa što ne bi bila takva drama da propustim do sutrašnjeg dana. Nitko od mojih 700 ili koliko 'prijatelja' ne bi primijetio mjesecima da me tamo nema. A, iskreno, ne bih ni ja vjerojatno primijetila nečiju odsutnost.

Nema ga pa što, očito ima nešto pametnije za raditi. Blago njemu.

Ali, ne. Ja sam i dalje online. A onda kad krenu notifikacije iz whatsupa: grupe mama iz razreda, iz vrtića, family, pa još jedna grupa žena u kojoj je tako ugodno ponekad odmoriti i podijeliti brige i zadovoljstva…

Jesam li rekla da se ne uključujem u glupe rasprave? Ako jesam, lagala sam. Navučem se ja na koješto.

Bila sam dva mjeseca bez mobitela. Blaženi odmor

Prečesto maštam o tome da ništa ne znam, da me ništa nije briga, da je moj jedini problem i sreća ono oko mene i u mojoj maloj zajednici, uz širu obitelj i par frendova.

Ali ostane na tome. Jer za to maštanje gadno sam fulala posao. A trenutno mi baš neki koji ne zahtjeva pristup Internetu niti ne pada na pamet. Barem ne da je dovoljno unosan da plaća sve račune.

Prije tri godine sam između dva posla bila bez mobitela. Namjerno. Dva mjeseca.

Koji je to bio odmor. Pomisao da me nitko ne može dobiti jer zapravo i ne mora. Uopće nije hitno. Pogledala bih navečer poruke i to je bilo to.

Preko dana sam bila potpuno rasterećena. Imala sam svoje misli samo za sebe, bila sam u gužvi u prometu i slušala muziku, hodala sam gradom i gledala oko sebe. I bilo mi je lijepo…

Možda je samo južina, a ja sam samo umorna. A možda stvarno jednom i uspijem sve poslati kvragu.

društvene mreže

Internet

ovisnost

Ladanje

mobitel

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter