Ladanje (51)

Oboljela sam od teške autoimune bolesti i zatrudnjela. Liječnik me nazvao neodgovornom i rekao kako je najpametnije da pobacim. Odluka je bila laka


Lada Novak Starčević
28.07.2019.11:00
Oboljela sam od teške autoimune bolesti i zatrudnjela. Liječnik me nazvao neodgovornom i rekao kako je najpametnije da pobacim. Odluka je bila laka
iStock

sažeto

Zbog stresa sam dobila hipertireozu, a uvjerena sam da me moje drugo dijete izliječilo


Lada Novak Starčević
28.07.2019.11:00

Putem do posla strašno sam ožednila. Bilo je ljeto pa mi se to činilo normalno. Kupila sam litru soka od ananasa, litru čokoladnog mlijeka i još jednu malu vodu. Nek se nađe. Čim sam došla u redakciju sve sam popila. Sve. Gotovo naiskap. Samu sam sebe začudila.

Primijetila sam već i nekoliko dana prije da češće pijem i češće odlazim na wc, ali nisam tome pridavala neku posebnu pažnju.

Tad me prvi put zabrinulo. Počela sam surfati po interneti i iz svega je izgledalo da možda imam problem sa šećerom. Već sam se taj dan naručila za vađenje krvi. Nalaz je bio dobar. Osim žeđi i ubrzanog metabolizma, primijetila sam da me čak i hodanje umara.

O nervoznim ispadima bolje da i ne govorim. Stalno sam imala dojam da su svi protiv mene. Život mi se činio beskrajno težak.

Ipak sam ne tako davno postala mama i život se promijenio. Bila sam uvjerena da svi moji problemi dolaze od silnog nakupljenog umora i stresa izazvanog povratkom na posao nekoliko mjeseci prije.

Ruke su mi se isto prilično tresle i srce je često brže kucalo. No, nije li tako svima?

Ja, koja sam oduvijek 'ugodno popunjena', od poroda sam smršavila više od 25 kilograma. I većinu baš tih zadnjih mjesec-dva. No, čak ni to nije bilo zvono za alarm.

Hvalila sam se kako što više jedem, više mršavim.

'Sigurno mi je trudnoća promijenila hormone i metabolizam. Pojedem teglicu Lino Lade i te večeri sam mršavija kilogram. To je život!', veselila sam se umjesto da odmah odem na Hitnu.

Jedan dan sam bila sa sestrom u šetnji i stale smo pred neki izlog. Ona me pogledala i zgroženo rekla 'Jel ti vidiš kako ti je vrat zadebljao. Izgledaš kao da imaš gušu!'. Ona mi je već neko vrijeme govorila da nešto kod mene ne štima, ali ni samoj joj nije bilo jasno što.

Ja kao da sam bila slijepa kraj zdravih očiju. Dani su išli i nekako nije bilo ni vremena pretjerano misliti o sebi.

I stvarno, štitnjača je bila ogromna, puls mi je u mirovanju bio i viši od 115, a ruke su se i dalje ludo tresle. Otišla sam odmah privatnom endokrinologu, koji je brzo potvrdio slutnje.

Imala sam iznimno jaku hipertireozu. Dijagnoza tzv. Gravesova bolest, poznata još pod nazivom Basedowljeva bolest.

To je autoimuni poremećaj, što znači da se radi o poremećaju pri kojem, iz nepoznatih razloga, imunološki sustav pogrešno prepozna normalno, zdravo tkivo vlastitog organizma kao nepoznatog uljeza te ga napada. U slučaju Basedowljeve bolesti, takvi se napadi manifestiraju povećanom proizvodnjom hormona štitnjače. Odmah sam dobila jaku dozu lijekova.

Liječnik je rekao da ću morati na zračenje jodom ako se stanje uskoro ne popravi budući da je bilo vrlo zabrinjavajuće. Srećom, već za mjesec-dva bolest je polagano dolazila pod kontrolu, no i dalje sam pila veliku količinu lijeka. Udebljala sam se 10 kilograma, nažalost još brže nego sam ih izgubila. 

I onda sam doživjela pravi šok. Iako su me svi uvjeravali da sam od bolesti i gubitka ciklusa gotovo neplodna, zatrudnjela sam. Otišla sam odmah svom endokrinologu u privatnu polikliniku. On me šokirao jer nije imao nijednu riječ utjehe. 

iStock

Osim što me popljuvao da sam neodgovorna što sam ostala u drugom stanju pod lijekovima, rekao mi je da bi dijete lako moglo dobiti bolest idiotizam, čak je spomenuo da je najbolje da pobacim. Iako nisam vjernica niti se protivim pobačaju, zgrožena sam uzela svoju povijest bolest i u suzama otišla iz te poliklinike uvjerena da tamo više neću kročiti nogom.

Još putem do kuće sam odlučila - dijete ću roditi kako god bilo. Crne scenarije neću ni slušati.

Otišla sam u Kliniku za ženske bolesti, gdje sam pretpostavljala da će mi moći pomoći. Kad sam došla nije bilo nikog na Odjelu za endokrinologiju, ali sam na hodniku srela jednu prekrasnu doktoricu iz druge bolnice. Budući da sam je uplašena pitala za pomoć, misleći da je tamo liječnica, pokazala se kao izniman čovjek i profesionalac.

Njeno prezime Dušek stvarno je označava. Pogledala je moje papire, rekla da je baš ona endokrinolog i da se razumije u takve slučajeve kao što je moj i da dođem k njoj ako želim. S tolikom brigom i ljubavlju se brinula oko mene i moje trudnoće. Čule smo se telefonom da ne moram stalno putovati, dozvolila mi je da joj mailom šaljem nalaze hormona koje sam gotovo svaki tjedan morala vaditi i savjetovala me i bodrila kao svojeg najbližeg. 

Trudnoća je išla školski, osim što sam često mijenjala terapiju, ovisno o trenutnom stanju štitnjače. Jedino što je bilo drukčije od moje prve trudnoće je bilo to što sam rijetko išla na ultrazvuk, odnosno samo kad sam baš morala.

Nisam išla ni na test za Down. Odlučila sam da stvari prepuštam sudbini ovaj put, a u sebi sam bila duboko uvjerena da će sve biti super.

Do kraja trudnoće hormoni su se potpuno unormalili i evo već sam sedam godina zdrava. Uz redovite kontrole i nadzor liječnika.

Uvjerena sam da me moje drugo dijete izliječilo, a ovaj vikend slavimo njegov sedmi rođendan. Život nekad stvarno piše romane!

trudnoća

majčinstvo

Ladanje

štitnjača

hipertireoza

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter