Svjetski majstor zavođenja BadBoy

Otkrio zašto muškarci ženama šalju slike penisa, kako u pet minuta nagovoriti ženu na seks i druge tajne muško-ženskih odnosa


Mia Mitrović
20.11.2019.12:20
Otkrio zašto muškarci ženama šalju slike penisa, kako u pet minuta nagovoriti ženu na seks i druge tajne muško-ženskih odnosa
Marko Todorov/CROPIX

Mia Mitrović
20.11.2019.12:20

Tamo negdje na kraju srednje škole kada sam počeo izlaziti i imati prve ozbiljne susrete s curama, shvatio sam da im i nisam bio toliko zanimljiv i atraktivan, čak i predvidljiv i dosadan rekao bih. Tek sam počeo raditi na sebi, čitati knjige, razvijati osobnost, humor, socijalne i komunikacijske vještine. Naletio sam na nekoliko online foruma koji su se bavili tom tematikom pa mi je to dalo vjetar u leđa. Od dečka koji je bio nezanimljiv i povučen u društvu došao sam do osobe koja ja centar energije i zbivanja u društvu.

Sreća sa ženama se preokrenula naglavačke instantno, objašnjava mi nekada jedan prosječan 'dečko iz Dubrave' kako je postao guru zavođenja, kojem se za savjet obraća sva sila muškaraca (i žena) iz cijelog svijeta. Kada je vidio što je uspio napraviti na sebi, vrlo je brzo, kaže te tehnike dijeliti s drugima kojima je trebala pomoć. 

A takvih je bilo puno, i eto našeg sugovornika Daniela N. (40) u ulozi savjetnika, life-coacha za dejtanje. Moram priznati da do prije desetak dana nikad nisam čula za pojam pick up artist, nit sam znala da u svijetu postoji živahna scena muškaraca koji razmjenjuju savjete za uspješno zavođenje, zajedno putuju po svijetu i uletavaju ženama poput kakva tajna društva.

Umijeće zavođenja nazivaju igrom (The game), a sebe su međusobno prozvali igračima, odnosno playerima. U mainstream su dospjeli 2005. kada je izašla knjiga 'The Game', američkog novinara Neila Straussa koji je u zajednicu ušao jer je i sam imao ljubavnih problema. 

Od Dubrave do Tokija

Među protagonistima u knjizi, odnosno najboljim svjestkim pick up artistima našao se i jedan Zagrepčanin. Još u drevnim vremenima kada smo se na internet spajali modemom, on je pod nadimkom BadBoy na prvim news grupama posvećenim zavođenju promijenio pravila igre i postao svjetski poznat. 

Marko Todorov/CROPIX

Njegova metoda uspješnog zavođenja bazirala se na direktnom i iskrenom pristupu umjesto indirektnog koji je do tad prevladavo među korisnicima. Ispostavilo se da je direktni ulet puno učinkovitiji od indirektnog pa je Badboy postigao svjetski uspjeh i slavu. 

Sve ovo iz ženske mi se perpektive činilo infantilnim i pomalo seskističkim. Pa zar su muškarci toliko očajni da su od jednostavne stvari poput razgovora sa ženom koja im se sviđa napravili nauku, mislila sam, a za intervju s BadBoyem pripremila sam pitanja kojima sam imala namjeru raskrinkati šovinizam naduboudnih očajnika. 

Međutim, čim smo se sastali u jednoj popularnoj zagrebačkoj slastičarnici, na njegovu inicijativu, moj plan je propao. Ili je BadBoy zbilja dobar pa me u startu 'zbario' i pridobio, ili sam ja bila puna predrasuda. Vjerojatno i jedno i drugo. 

U čemu je tajna 'igre'?

Čitav community bazirao se na NLP tehnikama, odnosno neurolingvističkim tehnikama, koje su neka vrsta programskog jezika, ali za ljudsku podsvijest. Stvar je popularizirao Ross Jeffries koji je tada izdavao priručnike i audiokazete sa savjetima za uspješno zavođenje koje su se bazirale na NLP tehnici. Tehnika, odnosno igra (the game) sastojala se u tome da ljubazno prilaze ženama s čudnim pitanjima i tako započinju razgovor. Na primjer, pitaš žene tko više laže, muškarci ili žene i je li David Bowie zgodan pa ih onda polako 'zašprehavaš'.

Marko Todorov/CROPIX

I? Je su li ti tehnike pomogle da se približiš ženama?

Uopće nije funkcioniralo. Tada sam shvatio da kod žena, barem kod nas, prolazi stav, karakter i iskrenost. Vratio sam se natrag na forum i napisao poduži post o tome kako mi ništa od svega što sam pročitao ne prolazi i opisao što prolazi, odnosno koncept koji se bazira na iskrenosti i stavu. Odjednom, to je eksplodiralo na forumu i ljudi su mi se počeli javljati. Željeli su doći u Hrvatsku da ih naučim kako da priđu ženama.

Želiš reći da su te prvi klijenti potražili zahvaljujući jednom jedinom postu na forumu?

Imao sam 21 godinu i bio na prvoj godini faksa pa me sve to malo šokiralo, ali rekao sam im neka dođu. Prvo mi je došao tip iz Londona, pa drugi, treći... Pričali smo, izlazili van i upoznavali žene. Bilo je super. U početku mi ništa nisu plaćali, odnosno platili bi cugu kad smo išli van. Tamo bi im pokazivao kako stvari funkcioniraju, uletavao curama s jednostavnim 'sviđaš mi se' i upalilo je. Šesti ili sedmi tip koji me posjetio, uspio je zavesti curu u klubu i odvesti ju u hotel. Vratio se kući sretan i napisao mi review na forumu. Tjedan dana kasnije imao sam svoju web stranicu, putovao po svijetu i postao pick up artist. Neko vrijeme sam živio u Njemačkoj i u SAD-u.

Koliko je knjiga Neila Straussa 'The Game' utjecala na pick-up zajednicu?

The Game zovu još i 'Biblijom barenja'. Napisao ju je jedan tvoj kolega, novinar Rolling Stonea, ali geek koji je imao problema u ljubavnom životu pa je došao na forum, upoznao pick up artiste i napisao o tome knjigu. I ja sam u njoj. Nakon uspjeha knjige, shvatio sam da je to - to i da ću se u životu baviti muško-ženskim odnosima. Skupio sam tim ljudi i posvetio se totalno tome.

Marko Todorov/CROPIX

Kritičari knjige smatraju da je šovinistička jer se čitava igra svodi na seks i eksploataciju žena. Što misliš o tome?

Zbog toga sam se i maknuo iz tog communityja.

Sve je krenulo kao zavođenje, odnosno trening za barenje cura, no kako je vrijeme odmicalo, sve više je ljudi dolazilo radi iskorištavanja žena. Oni zavođenje promatraju kao sport u kojem je najvažnije ostvariti što više avantura za jednu noć. Nikad nisam bio fan toga.

Oduvijek volim žensku energiju i puno mi je draže biti s nekom curom, živjeti s njom, graditi neki odnos, a ne da se sve vrti oko čiste fizikalije.

Imaš curu?

Imam. Zajedno smo dvije godine.

Jesu li ti pick up vještine pomogle da ju osvojiš?

I da i ne. Nisam ju upoznao u klubu, nego na seminaru, ali njenom. Ona je isto coach, bavi se osobnim razvojem. Sada radimo skupa.

U čemu se razlikuje ono što sada radiš od čistog pick-upanja?

Pickup je prije svega “umjetnost zavođenja”. Naš fokus je više na izgradnji kvalitetnih odnosa, te rad sa osobom na njenim nesigurnostima, samopuzdnju, problemima, kako bih on postao najbolja verzija sebe te bio sretniji i uspješnijji u svim sferama života. Danas muškarci imaju jako puno problema u području ljubavi. Nedostatak komunikacijskih vještina, nesigurnost u sebe te hrpa strahova ih spriječava da upoznaju nekoga. Pogledaj što se događa u noćnim klubovima danas. Nitko ni s kim ne razgovara, svtako ja na svom mobitelu i gledaju se sa sigurne distance.

Marko Todorov/CROPIX

Koji je najteži slučaj s kojim si se susreo?

Imali smo jednog super dobrog dečka koji je bio ekstremno asocijalan, sramežljiv i zatvoren za bilo kakav društveni kontakt. Nakon što su psiholozi, psihijatri te razni terapeuti digli ruke od njega, pronašao je mene. Kroz jako puno rada, učenja tehnika komunikacije, savladavanja osnova socialne dinamike, strahova, došli smo do toga da može normalno pričati s ljudima, prići curi koja mu se sviđa te razviti zanimljiv i ugodan razgovor. Danas taj isti dečko je u sretnoj vezi sa super curom i živi život punim plućima.

Znači, ti muškarce zapravo učiš da ne mrze žene?

Učim ih da vole, poštuju i razumiju žene. 

Kakvi ljudi su u tvom timu?

Moj tim čine psiholozi, stručnjaci za alternativu, fitness i prehranu. Imam i osobu za image consulting što je jako bitno. Mnogi dečki koji mi dolaze ne znaju se obući i ne drže do sebe. Krajnji cilj nam je unutarnji i vanjski makeover. Kao što i sama vidiš, ono što sada radim najmanje ima veze s barenjem. Iz pick upanja se razvila čitava jedna industrija u kojoj sam uspješan. Dva puta sam izabran za najboljeg pick up artista na svijetu, no danas to više nema veze s pick upom.

Kako ne? I dalje učiš muškarce ih kako da zavedu ženu koja im se sviđa.

Da, i dalje ih učimo kako da ulete (započnu razgovor) sa ženama te da nauče kontrolirati proces zavođenja. Ali to je samo jedan od sto koraka. Najvažniji je rad na sebi. Da bi neki muškarac bio uspješan kod žena, mora se posložiti u glavi, ličiti na nešto i dovesti se u red. Mora dobiti dvije najvažnije bitke u životu.

Marko Todorov/CROPIX

Kakve bitke?

Prva bitka je sa samim sobom, sa svojim strahovima, frustracijama, problemima i mentalnim sranjima koja te koče. Tek kad tu bitku dobiješ, možeš kvalitetno pristupiti ženi, pomoći njoj da riješi svoje neugodnosti. To je druga bitka.

Nije li to isto što i rad na sebi?

Rad na sebi je duboka samoanaliza kojom dolaziš do odgovora na pitanje tko si zapravo. Djetinjstvo, sredina u kojoj si rastao, društvo, roditelji, televizija, crkva i škola su odgajali svakog od nas. U trenutku kada se osvijestimo, valja znati odvojiti uvjerenja koja su nam nametnuta odgojem i utjecajima od onog što je istinski naše te odbaciti sve ono što nas koči da dođemo do svog cilja. To je slično kao popravljanje auta. Počneš šarafiti i osvještavati mehanizme koji te čine onakvim kakav si.

Što to konkretno znači?

Polaznike učim da osvijeste zašto žene na njih reagiraju kako reagiraju, što one žele, što od njih želi društvo, a što njena mama, zbog čega ih njene prijateljice ne vole... Želim da osvijeste čitavu tu dinamiku međuljudskih odnosa.

Nije li sve to pomalo seksistički?

Ne, nije. Radimo s oba spola. Nemaju samo muškarci probleme u ljubavnom životu. Dolaze nam i žene, uglavnom uspješne poslovne žene kojima, kao i muškarcima nedostaje ljubavi u životu. Nastojim pomoći i jednom i drugom spolu što više mogu. Problemi su s obje strane.

Tko su zapravo polaznici tvojih seminara?

Velika većina mojih klijenata su uspješni i visokoobrazovani muškarci između 25 i 40 godina.

Imaju posao, stabilna primanja, pristojnu plaću, auto, stan, no nedostaje im društveni segment u životu i nisu se ostvarili na ljubavnom planu. Dolazi mi puno IT-jevaca, ali imao sam i pilote, liječnike, profesore, nogometaše, bankare… U SAD-u sam na seminaru imao vrhunske programere iz IBM-a, Googlea, Microsofta, ekipu koja razvija današnji moderni svijet.

Radio sam sa puno ljudi koji su jako bogati, ali im to ništa ne znači jer su i dalje usamljeni.

Marko Todorov/CROPIX

Hoćeš reći da zbilja ipak nije u šoldima sve?

S te strane nije. Što će žena s takvim tipom koji ne zna složiti tri proste rečenice, koji slini, šuti, gleda u pod? Što ti znači novac kad ti je blam s takvim tipom biti u istoj prostoriji da vas netko ne vidi? Koji ne zna kada si se i zašto naljutila, a kada ti treba zagrljaj.

Koliko naplaćuješ?

Pokrenuli smo nedavno Datingzona u Hrvatskoj, radimo s curama i dečkima. Imamo različite programe. Individualne i grupne. Ali recimo najpopularniji Inicijalni vikend bootcamp nam je 3000 kuna.

Kako izgledaju tvoji seminari tu i u inozemstvu?

Seminar je sastavljen od teorije i prakse. Prolazimo sve osnovne stvari te radimo osobno sa svakom osobom na njenim uvjerenjima, problemima, komunikacijskim vještinama, te kasnije prelazimo u praksu gdje imaju priliku primjeniti te prikazati sve naučeno. Klubovi, barovi, bircevi, online, offline. Vani non stop imamo evente po cijeloj planeti. Sad imam u Rusiji veliko predavanje, potom na Tajlandu, u Kolumbiji… Ma svuda smo stalno.

Zašto nadimak Badboy?

Krenuo sam kao Playboy lifestyle, ali onda sam dobio jedan dosta neugodan mail od Playboya u kojem mi je rečeno da imam 24 sata da promijenim ime pa sam tako postao BadBoy. Što da ti kažem, bio sam mlad i nadobudan, no nije mi žao jer ime odražava moju filozofiju. Zapravo, čitav sam život, kao i mnogi drugi muškarci, imao problem jer sam previše nice guy. Iz dobre sam obitelji, odgojen, majka me učila da djevojci uvijek kupim ružu, ali na žalost to ne prolazi.

Ma kako ne prolazi? Žene cijene kavalirštinu.

Da, to će ti sve reći kada ih pitaš kakvog frajera žele. Opisat će ti nice guya koji je pažljiv, stabilan, pun poštovanja… Kada takvog dobiju, odnosno kada se na prvom spoju netko tako ponaša - bude im dosadan. Zato sam shvatio da je na prve dvije, tri kave nice guy kontraproduktivan. Puno je bolje imati dozu bad boya, odnosno biti opušten, zajebavati se i ostaviti dojam da živiš svoj život punim plućima umjesto forsirati ruže, dobrotu i kavalirštinu. To lice je puno bolje ostaviti za kasnije, kada uđeš u vezu.

Kako bi u nekoliko riječi sažeo BadBoy filozofiju? 

Badboy filozofija je uživanje u životu, hedonizam, poštivanje sebe, ali i drugih. Vremena su se promjenila, svijet i ljudi se se iskvarili, treba biti jako mudar, hladnokrvan, i promišljen u nekim situacijama nažalost danas. Upoznavanje se zakompliciralo. Za one koji žele znati više o tajnama uspješnog zavođenja, mogu najaviti da ću 8. prosinca u Velikom Tolku održati predavanje. 

U čemu muškarci najviše griješe u pristupu ženama?

U forsiranju seksa i one night standova. Ili još gore, kada im šalju slike penisa. Ja to zovem dick pick pristup. Bok, mala kako si i dick pick u inbox. To je koma, kao i općenito Facebook barenje. Ima tu još mnogih drugih grešaka. Da ih je barem samo pet, šest grešaka, ja bih im svima lako pomogao. Ne bi mi vjerovala da ti krenem pričati što su sve oni u stanju izvesti.

Zbog čega nam šaljete dick pickove? Otkud ta potreba? Shvaćam da je svaki muškarac ponosan na svoj falus i da želi da ga drugi vide, no je li to ikada upalilo?

Ne, to ne radi, Meni je to grozno, ali razumijem zašto se to događa. Iz dva razloga. Prvo iz očaja, jer neznaju kako razgovarati, a drugo razlog je preskakanje igre zavođenja. Nemaju vremena, lijeni su komunicirati razviti zanimljivi razgovor, nego odmah direkt na stvar. Nažalost takva taktika kod žena ne prolazi. To je kao da u nogometu golman sa svoje strane pokušava zabiti gol na drugu stranu, i preskače cijelu igru. Većina muškaraca danas nisu na razini komunikacijskih vjestina žena, I tu dolazi o problemima. Muški se većinom vrte oko par tema koje ih zanimaju, auti, posao, novac, gageti i žene. Sve se svodi na međudsobno natjecanje i hvaljenje. Tu leži velika razlika u strukturi razgovora.

A tipičan razgovor dvije žene?

One će pričati o dečkima, vezama, tračevima, šminki, serijama, popustima i odjeći. Znam da sada malo generaliziram, ali govorim o 7 posto društva. Žensko povezivanje se ne bazira na hvaljenju i međusobnom natjecanju, već na razumijevanju i emocijama. I u tom muškarci uglavnom griješe jer u interakciju sa ženama kreću s muškom strukturom jer je ona jedina za koju znaju pa im se hvale kakav su auto kupili i slično što je ženama odbojno. Detaljno sam proučio te greške i došao do formule razgovora kakav treba biti.

Kako izgleda idealan razgovor između muškarca i žene koji prvi puta sjede na kavi?

Ako se želiš povezati sa ženom, moraš otvoriti teme koje su zajedničke i zanimljive za oba spola. Ako se držis tema o glazbi, filmovima, putovanjima, djetinjstvu, hrani i hobijima imat ćes materijala bar za pet sati ugodnog zanimljivog razgovora. Nemoj ju piliti sa dosadnim muškim temama.

A što ako nakon svega ona kaže 'super si mi, ali samo kao prijatelj'?

Da, to je vrlo čest problem, no postoji rješenje. Vi pričate i super vam je, ali nema kemije. Pun si razumijevanja i nije ona kriva što te ona stavila u ladicu frendova. Ti si kriv jer moraš kontrolirati i seksualnu energiju.

Svoje polaznike učim da u razgovoru, na tim prvim kavama svakih tri do pet minuta ubace neki neformalni, seksi kompliment poput: 'Baš si se super obukla', 'Sori, ne mogu se fokusirati na ovaj razgovor kad ti vidim noge'. Znači, kuhaš na laganoj vatri, malo joj šapneš nešto, dodirneš je diskretno… To je ključno, to pikanje i bockanje sa seksom da se ona počne kuhati.

Ključno je imati emocionalnu inteligenciju i odabrati pravi trenutak za to pa im na seminarima crtam grafove kojima im objašnjavam kako, što i kada. Svaki sljedeći takav ulet mora biti za dvadesetak posto zločestiji od onog prvog.

Crtaš im grafove uletavanja?!

Pa da. Tako im je najlakše shvatiti. Moji klijenti su najčešće FER-ovci, geekovi, inženjeri i ljudi iz STEM zanimanja pa im je tako najlakše shvatiti. Pametni, su i obrazovani, natprosječno inteligentni. Kod njih vrijedi nepisano pravilo što im je IQ veći, socijalna i emocionalna inteligencija im je manja. Srećom, one se mogu razvijati.

Je li istina da se muškarci boje uspješnih žena?

To je odveć jednostavna razina razmišljanja. Nije da se muškarci boje uspješnih žena (iako vjerojatno ima i takvih). U ovom slučaju je problem više u balansu između spolova. Da bi bio uspješan, muškarac mora biti alfa muškarac. Mora biti vođa, brinuti o plaćama, zapošljavati ljude, dijeliti otkaze… Mora biti dominantan, hladnokrvan, staložen… Te su osobine u prijašnjim generacijama bile pripisivane muškarcima. Uspješna žena danas ulazi u taj svijet i morati razviti te 'muške' osobine, naučiti kako da postane hladnokrvna kučka, beskompromisna, sakriti emocije. Do problema dolazi kada ona dođe doma i ne zna izaći iz toga. I dalje ostane u toj 'muškoj energiji'. Muškarac kada kući donese svoju, mušku energiju, to nije problem jer je ona ženama atraktivna. Većini heteroseksualnih muškaraca muška energija kod žena nije atraktivna. Zbog toga će mnogi muškarci pobjeći iz takve veze jer se neće znati natjecati s tom energijom i postaviti se na pravi način. To se, dakako može, ali uz puno obostranog treninga. Da bi veza funkcionirala, mora postojati muško - ženska kemija, razlika u spolovima i njihova dinamika, aktivna i pasivna energija i njihov balans. Uspješne žene ili si nalaze muškarce koji su pasivniji, no većina bježi od te uloge jer im nije prirodna. Nije da se boje uspješnih žena, ali im nije prirodna. Mogu je trpjeti neko vrijeme, ali na kraju odlaze.

Marko Todorov/CROPIX

I kako da uspješne žene opet postanu žene?

Savjetujem ih da si naprave ritual izlaženja iz muške uloge kod kuće u kojem će ponovno postati žena. Na primjer, mogu se istuširati, obući pinky papuče i pinky šlafrok ili što već. Savjetujem im da muškarcu dozvole da bude muškarac, kreiraju mu environment u kojem se mogu osjećati kao muškarci.

Što još žene rade krivo?

Forsiraju veze i postavljanje ultimatuma. Misle da moraju biti u vezi, udati se, imati djecu, a ne shvaćaju da mogu biti sretne i bez forsiranja svega toga. Većina ih ne shvaća da ne inzistiraju na tome zbog sebe, već im je nametnuto od strane društva, obitelji, crkve, tradicije... Oni koji počnu raditi na sebi, nakon nekog vremena točno mogu analizirati što je u njihovom načinu razmišljanja autentično, a što nametnuto izvana.

Što muškarce najviše živcira kod žena?

Potreba za apsolutnom kontrolom, forsiranje emocija, pretjerano plakanje i konstantna drama. Koliko god muškarci ne shvaćaju žene, toliko i žene ne shvaćaju muški dio mozga.

Koji to dio muškog mozga ne shvaćamo?

Pa na primjer, dinamiku svađe. Kada se posvađaju, žene se uglavnom smire za 15 minuta i već su spremne za zagrljaj i u sasvim su novoj emociji. Muškarcima da izađu iz te emocije treba puno dulje, oko 10 do 18 sati. Pitanja poput 'ljutiš li se još uvijek na mene' su posebno iritantna. Vi ste naučene skakati iz emocije u emociju, a mi ne. Muškarci dnevno prođu kroz tri do pet emocija, a vi kroz oko 15. Treba nam vremena. I zato i vi trebate igrati pametno i ne postupati samo nagonski i emotivno. I morate nam dati slobodu. Tu najčešće griješite pa se poslije pitate zašto je otišao drugoj.

Moje single frendice sve više se žale da ne mogu naći normalne tipove jer nitko više nema hrabrosti da im priđe. Kako da si single djevojka nađe kvalitetnog frajera (bez društvenih mreža)?

Ja im uvijek kažem da izlaze van i da muškarcima daju priliku. Baš mi se jedna moja dobra frendica žalila da nije upoznala tipa već šest mjeseci pa sam ju pitao na koliko je dejtova bila. Odgovorila mi je da nije bila ni na jednom. Ona je uspješna poslovnjača i htjela bi si naći takvog tipa pa sam ju pitao na koliko je biznis evenata bila u tih šest mjeseci. Ni na jednom. Tad sam joj rekao da u Zagrebu svaki tjedan ima bar jedan biznis event i barem pedesetak biznis kafea. Minglaj! Uzmi frendicu i minglajte. Neće vam on doći doma na kućna vrata, niti imate više 19, 20 godina da čekate da se dogodi princ na bijelom konju. Uzmite stvar u svoje ruke. Dejtajte s njih pet, šest, od jednoga će valjda biti nešto. Najgore je kad se zakače na jednog koji ih neće. Ako je netko prema vama kreten, krenite dalje.

Marko Todorov/CROPIX

Za tebe dakle, ravnopravnost spolova ne postoji?

Priroda nas genetski nije dizajnirala da budemo ravnopravni. Žene imaju puno jači mozak od muškaraca, u to sam i više nego uvjeren. Zbog toga nikada nećemo biti ravnopravni. Kada pogledaš CT strukturu mozga, regije za komunikaciju i multitasking su kod žena puno razvijenije. Muškarci imaju monotasking, rade samo jednu stvar i to je to. Ne mogu isto vrijeme raditi pet stvari. Da nam je priroda dala isti hardver, mogli bi razgovarati o ravnopravnosti, ali nemamo isti hardver. To je kao da tražiš od Ferrarija i Škode da budu ravnopravni.

Izvukao si se dobro iz ovog pitanja. Žene su, pretpostavljam u ovoj paraleli Ferrari.

Pa kad jesu. To je činjenica. Možda je nekad bilo drugačije, kada su važniji bili mišići i snaga, no sada više definitivno nije. U današnjoj civilizaciji žene imaju bolje vještine preživljavanja, mentalno su sposobnije i bolja im je genetika nego muškarcima.

Ma kako sad to, a živimo u svijetu bijelih, privilegiranih muškaraca. Jesi li i ti jedan od njih?

Koliko je to statistički stvarno? Bijeli, uspješni muškarci su malobrojni. Većina bijelih muškaraca u današnjem svijetu je nezaposleno, žive ispod standarda. Kada pogledaš broj samoubojstava, najveći broj samoubojstava počine bijeli, single muškarci. Statistika daje sasvim drugačiju sliku bijelih muškaraca.

Koliko suvremeno društvo i tehnologija utječe na dinamiku muško-ženskih odnosa?

Utječe. Dečki misle da im je sada lakše doći do žena jer su sve na fejsu i na Instagramu. Kao muškarac, moraš naučiti komunicirati. Moraš biti pristojan i zanimljiv, imati hrabrosti uletjeti na šanku, na kavi. Cura koja se s tobom dopisuje na fejsu, ima još njih 20 na fejsu, Instagramu, WhatsAppu, a one koje ne tipkaju, mrze takve ulete. Zbog toga sam zagovornik tradicionalnog pristupa uživo. Još uvijek najbolje funkcionira old school razgovor lice u lice za koji 99 posto muškaraca nema muda. Skupe hrabrost nakon 24. pive pa baljezgaju gluposti. Kada ih žene odje*u, onda se čude i govore mi da moja metoda ne radi. Naravno da ne radi kad si pijan i baljezgaš gluposti.

Marko Todorov/CROPIX

Vidjela sam negdje na netu tvoj video u kojem objašnjavaš kako poševiti curu u pet minuta? Znatiželjna sam, objasni mi kako to funkcionira?

To je najjednostavnije. U svakom klubu imaš i cure koje su tamo došle samo po seks. Njih nema sto, nego oko šest sedam i i šalju signale. Imaju visoke pete, u društvu su s manje zgodnom frendicom. Najčešće su blizu šanka i stoji pod jakim svjetlom. Odjevene su tako da ističu svoje atribute. Zvjerkaju uokolo, noge su im savršeno obrijane, imaju jarki ruž, a seksualnu energiju možeš namirisati. Uletiš, s jednostavnim uletom i to je win win situacija jer oboje želite istu stvar. Nema tu puno filozofije. No, i u ovoj situaciji, ja bih to izveo džentlmenski, popio bih s njom cugu, popričao i ne bih to obavio u wc-u. Kada me polaznici pitaju, ja im kažem da ću ih naučiti bez problema, ali im kažem da ne smiju terorizirati s time one cure u klubu kojima baš i nije do samo seksa.

Jesi li u svom radu uspio dati odgovor na ultimativno pitanje što žene žele?

Žele normalnog tipa s kojim mogu razgovarati, za kojeg će nakon susreta s njim misliti, 'wow, kako cool tip'. Na zadnjem bootcampu polaznici su uletavali ženama s direktnim pitanjem: 'Čuj, ne znam zašto, ali ful mi se sviđaš, kako se zoveš'. Svaka treća je bila oduševljena i odaziv je bio odličan. Toliko jednostavno, toliko iskreno, a pola polaznika se raspadne nad time jer moraju biti iskreni i pokazati emociju. Ovim sam pristupom promijenio čitav community koji se bazirao na indirektnom u direktni pristup. To je prvi level kemije koji nam svima treba, ono što zovemo još i leptirićima u trbuhu. Muškarce se uči da skrivaju emocije i ne pokazuju da im se sviđaš što ne funkcionira. Zato svoje polaznike učim da prilaze ženama koje im se sviđaju i da im kažu što osjećaju. U najgorem slučaju ćete odje*at, ali bez obzira na to, dobit će kompliment i uljepšat ćeš joj dan!

seks

ljubav

zavođenje

BadBoy

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter