'Ostavili su ljestve, no previše su kratke da bi se popeli gore'

Neki pred smrt vide anđele, drugi osobe kojih nema... Otkrivaju li njihove posljednje riječi što se zbiva s 'one strane'?


Vedrana Sunko
29.05.2019.17:00
Neki pred smrt vide anđele, drugi osobe kojih nema... Otkrivaju li njihove posljednje riječi što se zbiva s 'one strane'?
iStock

sažeto

Antropološka studija je analizom posljednjih rečenica 181 osobe pokušala saznati više o smrti


Vedrana Sunko
29.05.2019.17:00

Posljednji trenuci prije smrti vrijeme su kada se čovjek na određen način odvaja od ovozemaljskog i već lagano prelazi u drugu dimenziju. Zato posljednje riječi često zvuče pomalo čudno, ako ne i ludo.

Što po tom pitanju kaže biologija, antropologija i lingvistika u svojoj se knjizi "Words on the Threshold" bavi Lisa Smartt. U knjizi govori i o tome kako je njezin otac, Mort Felix, što bi na latinskom značilo 'sretna smrt', funkcionirao posljednja tri tjedna života, kada je omamljen bolovima i lijekovima protiv raka lebdio između ovoga i onoga svijeta.

Transkribiranje njegovog "brbljanja", kaže, dalo joj je određeni osjećaj smirenosti prije nego je otišao, piše The Atlantic.

"Dosta. Hvala, i volim te i dosta", rekao je supruzi Susan večer prije no što ga je pronašla mrtvog. Ovaj klinički psiholog je puno govorio prije smrti, ali malo toga se moglo do kraja shvatiti.

"Ima toliko toga u tuzi", rekao bi. "Spustite me odavde", rekao bi drugi put, a halucinirao je i vidio anđele te je tvrdio da je soba koja je bila potpuno prazna, prepuna ljudi. On je jedan od 181 osobe čije je predsmrtne rečenice Smartt zapisala, pokušavajući pronaći zajedničke poveznice.

BISERKA JE BILA KLINIČKI MRTVA Otišla sam na jedno prekrasno i smireno mjesto s puno vode, a onda me bacilo u tunel u kojem je bila samo borba i strašna bol. Otad se ne bojim smrti

U pitanju je antropološka studija o tome što nam prolazi kroz glavu kada smo svjesni da je kraj blizu. Ideja je proučiti "psihičko stanje točno prije smrti".

Mahnite psovke umirućih

Time se bavio i antropolog Arthur MacDonald. Podijelio je ljude koje je slušao u 10 kategorija prema njihovim zanimanjima i zaključio kako oni bliski vojnim zanimanjima imaju najviše zahtjeva i direktiva. Filozofi, matematičari i edukatori većinom postavljaju pitanja, a umjetnici i znanstvenici su škrti na riječima.

O komunikaciji prije smrti knjige su napisale i medicinske sestre Maggie Callanan i Patricia Kelley, i to 1992. godine.

Kako osoba postaje slabija i više joj se spava, komunikacija s drugima postaje suptilnija. Čak i kad je ljudima iznimno teško govoriti, ili su izgubili svijest, mogu čuti. Sluh je posljednje osjetilo koje se gasi.

 U članku iz rujna u njemačkom magazinu Der Spiegel liječnici otkrivaju koliko ljudi u trenucima smrti mahnito psuje ili zaziva imena supružnika i djece. Većina muškaraca u nekom trenutku zaziva majku. Delirij uzrokovan lijekovima ili temperaturom je priča za sebe. 

iStock

Najčešće se spominje "mutnost" ili "osjećaj kao da lebdimo". Mnogo znamo, piše Atlantic, o počecima govora od utrobe nadalje, ali sam je kraj i dalje obavijen tajnom. Upravo je zato Lisa Smartt započela suradnju s psihijatrom Raymondom Moodyjem Jr. koji se bavi iskustvima sa samog "ruba smrti", te je 1975. napisao hit-knjigu "Život poslije života". Zajedno su napravili i Final Words Project, internetsku stranicu koji se bavi životom, smrću, svjesnošću i lingvistikom. Stranica također nudi mogućnost da joj doprinesete i svojom pričom.

'Kao da znaju da im je vrijeme da umru'

Uvijek kao primjer Smartt tu navodi svog oca, koji je koristio fraze koje nama nisu imale smisla. "Moram ići dolje, moram se odvojiti", kao da mu tijelo lebdi između nečega. Bilo je i mnogo ponavljanja „Zelene dimenzije! Zelene dimenzije!“ koja su česta kod ljudi s demencijom i u deliriju. Ponavljao je Felix i brojeve, te neke pokrete, dok su neki drugi umirući, piše Smartt, pričali metafore o odlasku, bilo brodom, nebom, kopnom ili nešto treće... 

Daj mi čekovnu knjižicu da mogu platiti na vratima... Pomozi mi se spustiti u zečju rupu, molim te mi izmasiraj stopala da se mogu spustiti u zečju rupu... Daj mi kameru, ovo moram fotografirati... Ostavili su ljestve, no ljestve su previše kratke da bi se popeli gore...

"Kao da znaju da im je vrijeme da umru", kažu Callahan i Kelly. Prisjećaju se kako je jedan pacijent ponavljao "kad bih samo mogao pronaći kartu, samo kad bih mogao pronaći kartu, bio bih kod kuće". Razumijevanje lingvističkih matrica i razloga zašto se komunicira kako se komunicira prije umiranja moglo bi uvelike olakšati razumijevanje smrti, ali i što nam umirući žele reći. Nekada su ljudi umirali vrlo naglo, ali napretkom tehnologije danas se živi dugo i umire polako. Stoga je komunikacija veoma važna.

smrt

lingvistika

posljednje riječi

newsletter

Prijavite se na Newsletter