Ladanje (2)

Neki dan sam otišla na spoj na slijepo. Ovaj put sam povela čak i muža i djecu...


Lada Novak Starčević
03.06.2018.10:00
Neki dan sam otišla na spoj na slijepo. Ovaj put sam povela čak i muža i djecu...
Profimedia

sažeto

'Imala sam prije nekoliko sličnih susreta. Jedan je prošao šokantno loše, a drugi šokantno dobro...'


Lada Novak Starčević
03.06.2018.10:00

Jučer sam bila na spoju na slijepo. Što i ne bi bilo tako čudno da nemam 40 za vratom, muža i dvoje djece.

Ili je baš možda to pravi trenutak?

Bilo kako bilo, ovaj put sam povela i svoje najbliže. Tako je to kad imaš 40.

Do sad sam bila na nekoliko takvih susreta bez da poznaješ drugog otprije. Jednom je prošlo šokantno loše, drugi put šokantno dobro. Mislim, neću lagati, oba puta sam ih prije kao upoznala - na netu, nešto tipkajući po chatu, usput.

Ovog šokantno lošeg bolje zatvoriti u neki mračan podrum sjećanja i zaboraviti. Ovaj drugi put radilo se o mom mužu, ovom s početka priče. Nisam ga uopće vidjela prije susreta. Imao je neke slike na profilu, ali su bile većinom s početka '90-ih. 

No, nije me to pokolebalo. Uvijek sam voljela hodati po rubu. Nije ni živio u Zagrebu nego u nekom slavonskom mjestu za koje nisam prije čula. Balašević je tek kasnije opjevao neki hrast od tamo. Da je bilo prije ne bih ispala takva neznalica.

Otišla sam slaviti Novu godinu u Srbiju, s nepoznatim čovjekom

U svakom slučaju, taman je bio Božić pa me moj, danas muž, a tada nepoznati čovjek preko žice, pozvao na doček Nove godine u Suboticu. Taman sam bila slobodna tih dana pa što ne bih, mislila sam. 

Bližnji su moju objavu da idem tulumariti preko granice s nepoznatim nekim dočekali na nož. Baš su me iznenadili. Mama je postavila osamsto pitanja, a šogor je rekao da mu ne pada na pamet prepoznavati mi tijelo kad jave da su ga našli, ispod nekog vojvođanskog mosta.

I da, uvijek sam previše pričala pa sam podijelila s njima sve detalje svoje sulude ideje tj. da nemam pojma kamo i kome idem.

Odlučila sam da mi se ne da dalje objašnjavati jer imam skoro 30 godina i krenula bez blagoslova. Ugasila sam mobitel na ta tri dana. Nisu bili sretni, a ja bih danas djecu ubila da mi slično naprave. Tada se činilo kao odlična ideja.

Zapravo nije bila uopće loša. Može to posvjedočiti i naš vjenčani kum, kojeg sam na novosadskom trgu upoznala te silvestarske noći. Moj tadašnji dečko na sva je začuđena pitanja 'a vi se znate dva dana?' samo slijegao rukom i govorio 'samo da prođe bar mjesec dana pa da bude normalno da smo skupa'.

Odmah sam prvi dan upoznala i njegove roditelje.  Isto skroz na slijepo. Jer najčešće ne možeš spavati u kući kod nepoznatih ljudi da ih ne upoznaš.

No, bilo smo dovoljno pametni da im slažemo da se znamo otprije.

Sad kad razmišljam, imala sam još jedan spoj na slijepo u srednjoj školi. Jer ostavljanje broja poslije ponoći nepoznatom tipu u zadimljenom klubu je ionako gotovo pa na slijepo stvar.

Nakon drugog susreta je htio da idem u crkvu s njegovim roditeljima

Malo me zbunilo kad je nakon prvog 'pravog' susreta poželio da me snima na kazetofon dok pričam u slušalicu. Već nakon drugog je rekao da bi rado da upoznam njegove roditelje. Dok zajedno idemo u crkvu. Do trećeg susreta nismo ni došli. Na sreću. Ja sam dokaz da postoji bog koji čuva naivce i ove koji se sami ne čuvaju.

Ovaj posljednji put, otprije neki dan, nije bio u pitanju muškarac nego žena. I njeno dijete. Naime, javila mi se frendica iz srednje škole par dana prije i rekla da u susjedstvu, tj. mjestu pored mog ima jedna super žena s djevojčicom starom kao mojom. Žena je trebala neke info o lokalnoj školi, ali brzo smo kliknule preko Fejsa pa me pozvala na upoznavanje.

Imaju rođendan pa nek dođem. I povedem svoju obitelj. Kao i uvijek, ja bez brige i pameti veselila sam se cijeloj ideji. Ispričala sam je kolegama na kavi i smijali su se kao ludi. Uz onaj pogled 'ja ne bih da sam na tvome mjestu'. Zezali su me da možda prodaje organe. Nisu to čista posla.

'Jel sigurno to njeno pravo ime?', potkurivala me frendica.

Na trenutak mi je prošlo kroz glavu 'čudna si, imaš 40 i ideš okolo po nepoznatim kućama. Vas četvero ćete doći negdje kod nepoznatih ljudi.

Što ćete raditi? Što sve trebaš donijeti? Ispat ćeš očajna, čudna, napasna? Treba li ti to uopće? A da javiš da ne dolaziš?

Ispričala sam mužu što sam dogovorila, odmah sam mu rekla da ako ne želi ići bit će mi jasno, a on je samo rekao 'super'. 

Ah da, on je onaj koji me i dovabio k sebi, nepoznatu Lolu3 na Novu godinu. Bila sam zahvalna nebesima što sam tako dobro odabrala sudruga u životu.

Odlučila sam prestati razmišljati, život je jedan. Prijatelji su se ionako rasplinuli kroz godine. Posebno otkad smo se preselili na naše selo. A ljudi nam uvijek trebaju. Kako partneri tako i poznanici, prijatelji.

Ako ih ne možeš naći regularno, po putu, zašto ne bi probao na slijepo?

Pozvonili smo tako nas četvero na vrata, moja simpatična smeđokosa vršnjakinja je taman imala zadnje pripreme pred navalu gomile klinaca na dječji rođendan. Njen pas je veselo mahao repom.

Već u idućih pet minuta sam joj pomagala skidati veš sa štrika. Klinci su se igrali kao da se znaju sto godina, a muž je točio cugu. Život je tako lagan, samo kad ga pustiš...

Ladanje

život na selu

spoj na slijepo

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter