gori od nacista

Mučili su i ubijali druge logoraše u zamjenu za bolju hranu i posjet bordelu, no na kraju rata skončali su stravičnom smrću


Mia Mitrović
25.11.2019.16:00
Mučili su i ubijali druge logoraše u zamjenu za bolju hranu i posjet bordelu, no na kraju rata skončali su stravičnom smrću
History.com

sažeto

Suradnja s nacistima kapo logorašima omogućavala je deset puta veću šansu da prežive užase holokausta, no cijena je bila njihova ljudskost


Mia Mitrović
25.11.2019.16:00

Bila je rana jesen 1945. a Eliezer Gruenbaum je šetao Parizom. Prije nekoliko mjeseci je oslobođen iz nacističkog logora. Ovaj poljski Židov nakon rata je postao zakleti komunist i koračao je prema jednoj pariškoj kavani gdje se trebao susresti s borcem iz Španjolskog građanskog rata i raspravljati o novom poljskom režimu.

Nije ni ušao u pariški bistro, kada je netko iz svog glasa povikao:

„Uhitite ga! Uhitite ga odmah! On je ubojica iz Auschwitza! To je on – monstrum iz Devetog bloka!”

Gruenbaum je protestirao.

„Ostavite me na miru! Zamijenili ste me s nekim”, branio se on, ali uzalud. Policija je već idući dan izdala uhidbeni nalog, a Gruenbaum je optužen za najgori mogući zločin za koji i jedan Židov može biti optužen: bio je kapo.

Suradnja s nacistima 

Ova zloslutna riječ ima njemački i talijanski korijen, a izvorno joj je značenje 'glava'. Tom su se riječju u vrijeme Drugog svjetskog rata nazivali Židovi koji su u zamjenu za bolji tretman, odlučili raditi za naciste.

Suradnja s nacistima omogućavala im je bolju hranu, odjeću, autonomiju pa čak i povremene posjete bordelima, kao i deset puta veću šansu da prežive užase holokausta. U koncentracijskim logorima kapo su bili prva linija obrane, zaduženi za održavanje reda i discipline u najsramotnijim stratištima u povijesti čovječanstva.

NationalWWIIMuseum

Posao im je bio da nadziru svoje sunarodnjake i njihov ropski rad. Katkad su znali biti okrutniji i od samih nacista te kažnjavati logoraše zbog mizernih prijestupa. Najčešća kazna je bila batinanje do smrti.

Ugledne židovske novine The Jewish Chronicle nazvali su kapo 'najgorom uvredom koju jedan Židov može nanijeti drugome'.

Kapo sistem osmislio je Theodor Eicke, brigadni general SS-a. Pomoću sustava kapo SS-ovci su mogli istovremeno na najlakši način kontrolirati red u koncentracijskim logorima i ovlastiti nekoga da umjesto njih obavlja najgore poslove. Položaj između agresivnih SS-ovca koji su ih prezirali i ogorčenih logoraša koji su ih mrzili, iz njih je izvlačio ono najgore. 

Benefite koje će dobiti pojedini kapo ovisili su o tome koliko revno obavlja svoj posao. Na žalost, taj se posao sastojao od sprečavanja izgladnjelih očajnika u bijegu, razdvajanja obitelji, premlaćivanja ljudi bez većeg razloga, slanje svojih sunarodnjaka u plinske komore i potom iznošenje njihovih mrtvih tijela.

Huškamo ih jedne protiv drugih 

Sve vrijeme za vratom su im visili SS-ovi supervizori koji su provjeravali rade li svoj posao dovoljno okrutno. Zatvorenici su to znali pa su ih mrzili iz dna duše, no to je i bio cilj ovog neljudskog sistema. 

„Od trenutka kada postane kapo, on više ne spava s ostalim logorašima. Njegova odgovornost je nadgledanje radnika, sprečavanje sabotaže, higijena... On organizira rad svojih ljudi, a onog trenutka kada više nismo zadovoljni njegovom učinkovitošću, vraćamo ga natrag među ostale. Kapo dobro zna da će ga osteli logoraši ubiti prve noći”, opisao je ovu službu Heinrich Himmler, zapovjednik SS-a.

„Kako nemamo dovoljno Nijemaca ovdje, koristimo francuskog kapu za Poljake, poljskog za Ruse i tako huškamo narode jedne protiv drugih”, dodao je.

Screenshot/Wikipedia

Nakon 1945. dio kapo logoraša branilo je svoje pozicije moći pravdajući se da im je to omogućavalo da štite svoje sunarodnjake i ublažava im kazne. Tukli su ih, branili su se, zato da ih spase od plinskih komora.

No, prema svjedočanstvima preživjelih logoraša kapo su 'bili gori od Nijemaca'. Njihovi udarci boljeli su ih više, kažu, jer su u sebi imali i žalac izdaje.

U sustavu nacističkih logora kapo je dolazio u tri oblika. Prvi su bili nadzornici rada koji su s logorašima odlazili na radove u polja i tvornice, nadzornici blokova s ćelijama koji su ih čuvali noću i nadzornici kampa koji su bili zaduženi za svakodnevne stvari poput kuhinje.

U logorima smrti poput onog u Auschwitzu, postojala je i četvrta vrsta, Sonderkommandos. Oni su bili zaduženi za mrtve, uklanjali su tijela iz plinskih komora i prenosili ih u krematorije. 

Neki od njih bili su posebno okrutni. Preživjeli Yehezkel Enigster svjedočio je 1952. na suđenju jednom takvom. Prema njegovim riječima 'nosio je palicu obloženu žicom i gumom s kojom je udarao koga god je i kada god je htio'.

Bilo ih je i gorih. Na prvom suđenju za zločine u Auschwitzu 1965. Emil Bednarek osuđen je na doživotni zatvor zbog 14 ubojstava.

„S vremena na vrijeme Bednarek je provjeravao imamo li uši. One koji su ih imali, tukao je palicom. Moj drug iz spavaonice Chaim Birnfeld očito je imao puno ušiju pa ga je Bednarek jako izudarao. Slušao sam ga kako plače i jauče čitavu noć. Iduće je jutro bio mrtav”, ispričao je na suđenju.

I silovanje je bilo sistematizirano 

Kapo nacistima nisu služili samo za fizičko i psihičko zlostavljanje logoraša, već i za seksualno. U mnogim logorima nacisti su držali bordele u kojima su bile prisiljene raditi uglavnom nežidovske logorašice. Zatvorenike bi katkad puštali u bordele jer su mislili da će im tako povećati produktivnost i(li) ih izliječiti od homoseksualnosti. Međutim, jedini zatvorenici koji su imali dovoljno energije za seks bili su kapo.

I tu su vladala stroga pravila. Nijemci su smjeli općiti samo s Njemicama, Slaveni sa Slavenkama.. I silovanje je bilo strogo sistematizirano. No, seksualno nasilje nije stalo samo na tome.

Mnogi kapo logoraši imali su svoje dječake u pretpubertetskom dobu kojima su pomagali u zamjenu za seks. Oni su im služili kao zamjena za žene.

„Kao dječaka me Auschwitzu sustavno silovao jedan jako okrutan kapo. Stavio bi mi kruh u usta dok je to radio da ne vrištim. No, nisam baš siguran je li to bilo silovanje, jer sam dobrovoljno jeo taj kruh”, prisjetio se stravičnih detalja jedan takav dječak.

Kapo početka ove tragične priče, Elizer Gruenbaum jedini je kapo koji je o svojim iskustvima pisao što povjesničarima danas daje jeziv uvid u psihu ljudi kojima je posao bio da muče i ponižavaju svoje sunarodnjak.

Gruenbaum piše da nije svojevoljno postao kapo, već da su ga prijavili njegovi cimeri dok je on spavao. Zapovjednik Bloka 9 u Auschwitzu gdje je doveden zahtijevao je od nove grupe zatvorenika da imenuju svog predstavnika. Imenovali su njega.

Smatrali su da je najsposobniji da preživi pritisak kojeg ova pozicija donosi jer se dokazao kao borac u Španjolskom građanskom ratu. Govorio je Poljski i Njemački što ga je činilo idealnim za komunikaciju između zatvorenika i čuvara, a njegov je otac bio ugledni poljski židov i cionist zbog čega je uživao poštovanje među ostalim zatvorenicima.

Nada im je bila kao opijum

Nakon rata pobjegao je u Pariz gdje je uhićen, isključen iz Komunističke partije, no optužbe protiv njega su odbačene pa mu je bilo dopušteno da s obitelji odseli u Palestinu.

Međutim, optužbe protiv njega bile su zastrašujuće. Ispostavilo se da ipak nije bio dobar komunist, već zao i opak monstrum. Jedan svjedok optužio ga je da je izudarao starca do smrti jer je tražio još malo juhe. Drugi je dodao da je štapom do smrti izmlatio njegova sina pred njegovim očima. Neki su ga optužili da je sam birao tko će ići u plinsku komoru, a tko živjeti.

Eliezer je porekao sve optužbe i branio se da su njegovi zatvorenici imali višu ratu preživljavanja i da je skrivao bolesne kako ne bi bili ubijeni. Mortalitet je u njegovom bloku bio manji nego u ostalima. Priznao ej da je napravio i poneku grozotu, no sve je bilo zbog višeg cilja, a to je čuvanje života svojih zatvorenika.
Njegovi zatvorenici na suđenju su rekli da je bio okrutan zato što je mislio da ni jedan svjedok njegovih zločina neće živ izaći iz Birkenaua.

Eliezerovi memoari posebno su zastrašujući. U jednom od zapisa opisuje tako svoj posjet bloku u kojem je 800 ljudi čekalo smrt u plinskoj komori. Proveli su, piše, dva dana u tišini, a neki od njih su ga zamolili da im obavijesti prijatelje o njihovoj sudbini. 'Do zadnjeg su se trenutka zavaravali da će ih neko čudo spasiti od smrti', prisjetio se.

„Nada je tim ljudima bila kao opijum”, napisao je referirajući se na Marxa u pokušaju da objasni zašto su svi ti zatvorenici pristajali na logorsku rutinu. I njemu samom, logor bi bez nade bio stravičan.

Za svoje su zločine kapo logoraši počeli odgovarati 1950. kada je usvojen Zakon o nacistima i nacističkim kolaboracionistima. Međutim, Eliezer nije živ dočekao da mu se sudi. Stradao je 1948. na samom početku Izraelsko-arapskog sukoba.

Stravična sudbina 

Prema nekim teorijama, ubili su ga vlastiti suborci zbog zločina koje je počinio u Auschwitz-Birkenauu. Druga teorija kaže da se ubio i tako izbjegao još goroj sudbini koja bi ga nakon suđenja čekala kao obilježenog kapo zločinca.

Većina kapo logoraša nije živa dočekala kraj rata, a mnogi od njih imali su grozan kraj. Na primjer, kada je oslobođen logor Mauthausen, većinu kapo logoraša linčovali su ostali zatvorenici. Jean preživjeli logoraš opisao je mučne detalje tih zbivanja.

„Kada smo vidjeli da su Amerikanci na vratima logora, započeli smo proces 'čišćenja'. Pronašli smo sve Nijemce i kapo logoraše, odgovorne za smrt najmanje 150.000 ljudi svih nacionalnosti. Htjeli smo da pate kao što su patili i naši drugovi prije no što su umrli. Nismo imali drugog oružja od drvenih cipela koje su nam dali da nosimo. I tako smo ih jednog po jednog, umlatili cipelama. Svatko od nas želio ih je udariti, a kada su se svi izredali, njihova tijela bila su nalik krvavim krpenim lutkama. Tukli smo ih sve dok im nisu ispale utrobe, sve dok se nisu pretvorili u bezlične mase kostiju i mesa. ”

O holokaustu je danas bolno misliti, a još više boli donosi činjenica da su unutar tog sustava djelovali i oni koji su odlučili radi povlastica izdati svoje sunarodnjake. Međutim, nitko do nas koji nisu iskupili užase holokausta, ne može znati kako je to biti sveden na oblik života koji više nije čovjek, niti smijemo suditi ponašanja ljudi koji su se našli u situacijama istinskog straha, patnje, straha i bijesa.

nacizam

holokaust

Auschwitz-Birkenau

kapo

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter