TUGA U BRODU

‘Moja kćer se često valja po podu pa sam joj kupila tepih za školu’


Valerija Bebek
08.02.2017.17:45
‘Moja kćer se često valja po podu pa sam joj kupila tepih za školu’
Danijel Soldo / CROPIX

sažeto

Roditelji učenika s teškoćama u razvoju svjedoče o nevjerojatno teškim uvjetima u kojima njihova djeca slušaju nastavu


Valerija Bebek
08.02.2017.17:45

U školi za djecu s teškoćama u razvoju jučer je otpala žbuka sa stropa u blagovaonici. Događaj je uzbunio roditelje iz Slavonskog Broda koji već godinama vape za adekvatnim prostorijama u kojima bi njihova djeca provodila svoje školske dane.

“Ovo jučer se nije smjelo dogoditi, taj se krov popravljao već šest puta, a stalno curi, to se samo kreči i obnavlja. Što će učitelji i ravnateljica, pa neće oni ići gore na krov mijenjati ploče. Oni rade tamo i vidite po njima da im je teško, ali opet se brinu za tu djecu”, komentirao je Danijel Paladinić. Njegova kći Maja krenula je u prvi razred Osnovne škole Milan Amruš u Slavonskom Brodu.

Maja ima poremećaj iz autističnog spektra, teško govori i ima izražene strahove, kao i mnogi njezini školski kolege. Roditelji se boje pomisliti kako bi djeca koja se boje i psa na cesti, reagirala da im je komad stropa pao na stol. Srećom to jutro još nije bilo djece u blagovaonici. “Ja sam živio kraj te škole, odrastao sam tamo, imam 41 godinu i sjećam se te škole kao beba. Bila je takva oduvijek”, kaže Danijel.

Danijel Soldo / CROPIX

Prije 40 godina Osnovna škola Milan Amruš za djecu s teškoćama u razvoju dobila je na korištenje staru zgradu, bilo je to privremeno rješenje.

Bez prostorije za rehabilitaciju

Mia ima 11 godina, ide u četvrti razred. Ima Downov sindrom, Dandy Walker malformaciju malog mozga, i četvrti stupanj tjelesnihog oštećenja. U školu ide od svoje osme godine Mia pohađa nastavu po individualnom programu. Njezina majka Selena ima status njegovateljice. Djevojčica svaki radni dan u školi provede tri sata.

"Morala sam kupiti tepih, jer znam da će se valjati po podovima, to radi i kod kuće, još uvijek je taktilna. Znači dira stvari pa stavlja u usta. Kupila sam joj tepih pa kad joj dođe potreba oni joj ga stave. Da ne bude na hladnom i prljavom ", objašnjava njezina majka Selena Šekuljica.

Škola njezinoj kćeri pomaže u socijalizaciji, prije se bojala djece, a više se ne boji, i prihvaća strane ljude. “Osjeti se napredak jer je puno otovrenija, prihvaća i rad s njom. Prije smo bili jako ograničeni samo na terapije, a ovdje se otvorila, ali opet ne dobiva ono što njoj treba, objašnjava Selena.

Danijel Soldo / CROPIX

U školi nema prostorije za rehabilitaciju ili fizioterapiju, pedagoginja dijeli prostoriju s psihologinjom, uz njih dvije u prostoriju stane jedva jedna osoba. Zidovi su popucali, pogotovo na strani škole koja je okrenuta prema velikom gradilištu na kojem se radi kružni tok. Mnogi prozori i vrata ne mogu se zatvoriti.

“Škola je derutna od ulaza na dalje. Neki dan se ispumpavala voda u školi. Ima jedan dio atrija, bila je voda do koljena tamo. Gdje to ima”, pita se Danijel.

Imaju računala, ali ne i internet

Djeca nastavu pohađaju u dvije smjene. Većina njih nema koncentraciju za tako nešto.

“Moje dijete je inteligentno u informatici, ona ne zna pričati, ne zna komunicirati, ali računanje i informatika joj ide. Djeca su dobila računala jer smo mi to tražili, ali nemamo ih gdje staviti”, objašnjava otac. Računala su nagurana u prostoriji koja se koristi kao knjižnica i obična učionica. Internet je također preslab, postoji samo jedan priključak u školi, na kojem ne mogu raditi sva računala.

Danijel Soldo / CROPIX

Danijel Soldo / CROPIX

“Mi stalno pokušavamo, ne samo ja nego i ravnatelji prije mene, da dođe do izgradnje nove škole, što se do sad nije dogodilo“, rekla je ravnateljica Mirjana Jakovčev. Nakon što je pala žbuka u blagovaonici, ravnateljica kaže, iz grada su poslali radnike da izvide situaciju.

“Ovo se može u svakoj školi dogoditi i oni su reagirali kako treba. A to što mi 40 godina čekamo novu školu i što tu ima silnih problema, to je istina”, rekla je Jakovčev. Slaže se s roditeljima da je prostor skučen i neadekvatan, nemaju programa za rehabilitaciju. Na 60 zaposlenika postoji jedan wc, za 100 učenika postoji tri wc-a, niti jedan učitelj nema svoj kabinet.

Danijel Soldo / CROPIX

“Mi se stvarno trudimo, provodimo 14 programa, projekata, što se tiče učitelja i rada, pokušavamo doprinijeti školi, radili smo edukaciju asistenata na nastavi, kupili smo novi kombi za naše učenike”, ispričala je ravnateljica. Zašto škola koju pohađaju djeca s poteškoćama u razvoju već 40 godina čeka novi prostor pokušali smo saznati i od gradonačelnika Slavonskog Broda Mirka Duspare. Iz njegova ureda stigao je dopis kako grad godinama poduzima potrebne mjere kako bi se za učenike osigurao nov i moderan objekt.

Grad: ‘Škola nije čistila oluke’

"Još 2014. godine ravnateljici i roditeljima učenika, kao prijelazno rješenje, ponuđeno je da učenici pohađaju nastavu u novoizgrađenoj i moderno uređenoj školskoj zgradi s pripadajućom sportskom dvoranom koja se nalazi u Ruščici", piše u gradonačelnikovom dopisu. Ravnateljica je zahvalila na ponudi uz opravdanje, kako je ta škola dislocirana, što bi iziskivalo velike putne troškove.

Danijel Soldo / CROPIX

Broj ponuđenih učionica u toj školi je manji nego što njezinoj školi treba i nego što ih sada imaju. “Uz to nama se cijelo vrijeme obećava izgradnja nove škole”, objasnila je Jakovčev.

U gradu smatraju kako je do prokišnjavanja krova koji je do sada više puta popravljan došlo je zbog toga što “oluci nisu bili čišćeni i održavani dulje vrijeme”. Ravnateljica te optužbe odbacuje uz pitanje, kako je moguće da je pao komad stropa sa sredine prostorije, ako su oluci krivi za curenje vode. ”Roditeljima je dosta, žele novu školu i ja ih potpuno razumijem“, zaključila je ravnateljica Jakovčev.

učenici

Osnovna škola Milan amruš

prokišnjavanje

djeca s teškoćama urazvoju

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter