Šetnja Mirogojem uz hrvatske velikane

Mobilna verzija pretraživača grobova ne radi pa smo zalutali tražeći Tina Ujevića, a sreli smo nekoliko političara i jednu ožalošćenu majku


Mia Mitrović
30.10.2019.17:00
Mobilna verzija pretraživača grobova ne radi pa smo zalutali tražeći Tina Ujevića, a sreli smo nekoliko političara i jednu ožalošćenu majku
Damjan Tadić/CROPIX

sažeto

Prošetali smo najljepšim hrvatskim grobljem, posjetili posljednja počivališta hrvatskih velikana i shvatili da nema tame u ssilama mrtvih. Tama je u živima 


Mia Mitrović
30.10.2019.17:00

Živahno je bilo na Mirogoju u srijedu u jutarnjim satima, dva dana prije Svih Svetih. Da izbjegnu gužvu i gungulu u rano jutro vijence su došli položiti premijer i izaslanica predsjednce. Pratili su ih i brojni zagrebački umirovljenici koji su svoje najmilije došli obići prije tradicionalnih gužvi.

Kolega fotograf i ja ovog smo se puta, priznajem, više družili s mrtvima nego sa živima dok je po nama padala sitna, mirogojska kiša. Zagrebački Mirogoj s razlogom nosi titulu jednog od najljepših groblja u Europi. Zagrebačko je groblje istovremeno arhitektonsko čudo, posljednje počivalište mnogih duša, ali i umjetnička galerija u kojoj se susreće klasična umjetnost s modernom, život sa smrću, čudesna ljepota s neizrecivom tugom, grobna tišina sa zvukovima jeseni...

Mirogoj zovu još i hrvatskim Panteonom zato jer su na njemu pokopani brojni slavni i znameniti Hrvati koji su obilježili hrvatsku povijest posljednjih dvjestotinjak godina. U našoj 'predsisvetskoj' šetnji na posljednja počivališta nekih od njih došli smo s jasnom namjerom, dok smo na druge nabasali slučajno lutajući mirogojskim alejama, arkadama i mirnim gajevima.

Damjan Tadić/CROPIX

Grobovi nekih pokojnih velikana izranjali su pred nama iz memle i magle, kao da žele da ih fotografiramo i provedemo s njima nekoliko trenutaka u sopmen na slavna djela i minula vremena.

Na ulazu, odmah s desne strane centralne klupole kraj ulaza u Arkade nalzi se grob hrvatske novinarke i književnice Marije Jurić Zagorke (1873.-1957.). Slavna književnica, čije napete povijesne krimi romane mnogi uspoređuju s onima kakve je pisao francuski književnik Alexandar Dumas otac pionirka je hrvatske borbe za ženska prava i jedna od prvih novinarki u Europi. Zbog toga je danas uzor naraštajima žena koje su izabrale slične profesije pa se na njenom grobu uvijek nađe poneka svijeća i buket cvijeća.

Pero s onoga svijeta

I sama već više od dva desetaljeća svoj obilazak Mirogoja započinjem paljenjem svijeće upravo na Zagorkinom grobu, a završavam ga svijećom za Miroslava Krležu. Tako je bilo i ovoga puta. Zagorka odnedavno ima novog susjeda, kompozitora i dirigentna Peru Gotovca. Pokojni Pero, sin skladatelja 'Ere s onoga svijeta' (Jakova Gotovca koji je također pokopan kraj Zagorke) potpisuje između ostalog možda najbolji album svih vremena u povijesti hrvatske diskografije 'Dnevnik jedne ljubavi' Josipe Lisac, kao i mnoge skladbe Ibrice Jusića te glazbu za hit serije Miljenka Smoje.

Ako postoji zagrobni život, Zagorka je sigurno sretna što je na onom svijetu dobila ovako talentiranog i zabavnog 'cimera'.

Damjan Tadić/CROPIX

Krećemo dalje desnom stranom Arkada koje se pred nama otvaraju u veklikom stilu. Odmah na ulazu posljednje je počivalište velikana koji su obilježili Ilirski pokret, hrvatskih preporoditelja Dimitrije Demetera, Vatroslava Lisinskog, Mile Bogovića, Ivana Kukuljevića Sakcinjskog, Ivana i Antuna Mažuranića, Stanka Vraza...

Izgleda da su Ilirci danas pomalo zaboravljeni. Dva je dana prije blagdana Svih svetih, a na njihovim grobovima nije bilo upaljenih svijeća. Vjerojatno zato što još nisu bile delegacije iz HAZU-a ili Matice Hrvatske, a naše vlastodršce danas baš i ne zanimaju mrtvi preporoditelji. Ilircima bi se trebalo svakodnevno moliti na grobovima da nam pošalju neke nove preporoditelje jer im sigurno nije bilo ni na kraj panmeti da će 150 godina kasnije zemlja za koju su se borili izgledati ovako kako izgleda danas.

Svježe cvijeće nalazi se zato na desetak koraka udaljenom grobu pjesnika Petra Preradovića. Cvijeće je diskretno umetnuto uruku kamenoj vili koja bdije nad njegovim grobom ispod kojega su ispisani stihovi 'U tvom polju daj mu groba, tvojim cvijećem grob mu kiti'.

Damjan Tadić/CROPIX

Mnoge svijeće i tegle sa svijećema pronašli smo i na grobovima njegovih susjeda, znamenitih HSS-ovaca predvođenih Stipicom Radićem i Vlatkom Mačekom. Kraj njihovih grobova zastalo je i nekoliko prolaznika te se šutke prekrižilo.

Stjepana Radića mnogi smatraju najvećim hrvatskim političarem prve polovine 20. stoljeća. Kada je 8. kolovoza 1928. preminuo podlegavši ranama zadobivenim u atentatu u beogradskoj Skupštini, na sprovod održan četiri dana kasnije došlo je više od 200.000 ljudi iz svih krajeva Hrvatske.

Sprovodna kola s Radićevim tijelom k Mirogoju su krenula u 9,30, a u Arkade stigla u 17,30 jer se na ulicama Zagreba skupilo nepregledno mnoštvo koje se s Radićem htjelo posljednji puta oprostiti.

U potrazi za Tinom Ujevićem

Dugo smo se namučili dok nismo pronašli mjesto gdje je posljednji počinak pronašao Tin Ujević, autor nekih od najljepših stihova na hrvatskom jeziku. Dobro se snalazim na Mirogoju jer sam kao gimnazijalka brojna jesenska popodneva provela šećući njegovim alejama, no baš nikada nisam nabasala na Tina.

Stari nas je zafrkant i boem fino prošetao uzduž i poprijeko čitavog groblja, kao da se htio s nama našaliti iz zagroblja. Mobilna aplikacija tražilice grobnih mjesta ne funkcionira pa smo bili prisiljeni guglati doslovno: 'Gdje je grob Tina Ujevića?'

Umjesto odgovora, na vrh tražilice iskočio nam je stari tekst iz 2002. u kojem među ostalim piše da se: 'Do glavnog križa dolazi Avenijom Sliška, do groba Tina Ujevića ulicom Bagarića'. Kako znam gdje je grob Zlatka Bagarića (jer je u blizni njega i grob moje bake Katarine), uputili smo se tamo, no ubrzo smo shvatili da je trag iz članka bio kriv i da Tina nigdje nema na vidiku.

Damjan Tadić/CROPIX

Potragu nam je olakšala jedna prijazna starica koja nam je objasnila da se Tin nalazi negdje na kraju glavnog križa u blizini kolege mu Gustava Krkleca.

"Kao studenti smo mu stalno išli na grob", uz sjetan osmijeh rekla je bakica prisjećajući se vremena svoje mladosti, poezije i vina.

Putem prema Tinu, za oko nam je zapela neobična grobnica. Nije bila nalik ni na jednu drugu koju smo vidjeli. Umjesto mramorom, bila je prekrivena nečim nalik zahrđalom, viteškom, verižnim oklopom. Ovakva nesvakidašnja skulptura odnekud nam se učinila poznatom, a kada smo pročitali ime na humku, odmah nam je bilo jasno i zašto. Bila je to grobnica obitelji Džamonja u kojoj je svoj počinak pronašao i jedan od naših najvećih kipara, Dušan Džamonja (1928.-2009.).

Damjan Tadić/CROPIX

Odmah preko puta ugledali smo skromnu, ali impozantnu grobnicu pjesnika i političara Vlade Gotovca. Odmah u blizini, dvoje mladih cvjećara krpama je uoči blagdana Svih Svetih laštilo grob na kojem je pisalo 'Budiselić, Čermak' za koji smo shvatili da pripada obitelji supruge hrvatskog generala.

Damjan Tadić/CROPIX

Tražeći Tina Ujevića nabasali smo na brojne hrvatske velikane koje danas poznajemo samo kao toponime, poput primjerice, hrvatskog pravaša, Frana Folnegovića koji je nakon smrti u Zagrebu 'dobio' čitavo naselje.

Nakon više od pola sata traganja, konačno smo pronašli Gustava Krkleca. Tinova vremešna obožavateljica dala nam je dobre upute. Našli smo Krkleca, pronašli smo čak i Sliška (teško ga je ne zamijetiti jer mu je grob tek nešto manji od Tuđmanovog), no od Tina i dalje ni traga.

Damjan Tadić/CROPIX

'Znate li gdje je Tin Ujević?', upitali smo slučajne prolaznike, njih ukupno dvadesetak, no nitko nije imao pojma. Umjesto Tina, pronašli smo zato impozantan mauzolej osnivača tvornce Franck i njegova susjeda, pisca Eugena Kumičića.

Damjan Tadić/CROPIX

U jednom je trenutku mahnita potraga za Tinom postala nalik potrazi za neimenovanim grobom pored groba Archa Stantona u filmu 'Dobar, ružan, zao'. Osim što je po nama pada kiša, a blago kojem smo se počeli nadati bio je topli čaj nakon mirogojske avanture.

Konačno, na pravi nas je trag uputila šutljiva posjetiteljica groba u Tinovom susjedstvu. I doista, lijevo pokraj čudne stijene za koju nismo sigurni jer djelo prirode ili skulptura, smjestio se Tin Ujević. Nadgrobna ploča mu je minijaturna i neprimjetna pa nije teško ne primijetiti ga. U tekstu je krivo pisalo. Tin se ne nalazi u ulici Zlatka Bagarića, nego pored avenije Vjeka Sliška.

Proveli smo nekoliko trenutaka u tišini na pjesnikovu grobu i u sebi recitirali polako stihove njegove pjesme 'Igračka vjetrova' urezane u nadgrobni mu kamen. Danas smo mi nakratko bile igračke vjetrova Tina Ujevića. 

Damjan Tadić/CROPIX

Ni na njegovom grobu nije bilo velike gužve, ni velikog broja svijeća. Pjesnici su danas izumiruća vrsta pa nam je malo žao Tina Ujevića i njegove osamljenosti. Srećom, pjesnici mu svrate ponekad, a svake godine grob mu obiđe i boemska družina pjesnika Jutro poezije koji nad njegovim grobom piju vino i recitiraju svoje pjesme (i pokoju njegovu).

Mors Liberatrix

Nastavljamo dalje, prema lijevoj strani Arkada i novijem dijelu groblja. Usput srećemo još jednog velikog glazbenika, Stjepana Šuleka (1914.-1986.). Privukao nas je njegov potpis ugraviran bijelom bojom. Izgledao je kao grafit.

Damjan Tadić/CROPIX

Na putu prema Arkadama nabasali smo na gradskog zastupnika Renata Peteka. Kazao nam je da upravo ide na presicu o plastičnom otpadu te nam otrkio pomalo šokantan podatak da hrvatska groblja godišnje proizvedu 20 tona plastičnog otpada i da smo u tome, uz Poljake, europski prvaci. Tužno. 

U blizini ulaza na lijevu stranu Arkada pažnju nam privlači grobnica zagrebačkog gradionačelnika Pavla Hatza (1822.-1873.) jer izgleda kao gotička katedrala iz nekog darkerskog noir filma. Ulaz u grobnicu čuva djevojka s peharom u rukama i baklje postavljena naopačke.

U susjedstvu se nalazi još jedna zanimljiva i meni omiljena grobnica na zagrebačkom Mirogoju koja pripada drevnoj zagrebačkoj obitelji Miletić. Tu je sahranjen pionir domaće kinematorgrafije Oktavijan Miletić (1902.-1987.) i njegovi preci.

Reljef na grobnici prikazuje Smrt koja u rukama oštri svoju kosu, a nacerena se lubanja prolaznicima smije u lice i tako poentira neminovnost odlaksa kao najveću ironiju života. Mors Liberatrix, upisano je u podnožnju reljefa. Smrt Osloboditeljica. Nema bolje definicije te tajne nad tajnama.

Damjan Tadić/CROPIX

Ima nešto makabristički u imenu, odnosno prezimenu slikara Ede Murtića. Njega smo sljedećeg posjetili i neko se vrijeme divili njegovom nesvakidašnjem nadgrobnom spomeniku koji izgleda kao da je neko dijete prolilo nekoliko kanti različitih boja na pločicama u kupaoni. Sve te boje, pretopile su se u Murtićevom spomeniku u jednu, onu vječnu, crnu...

Damjan Tadić/CROPIX

Jedan od omiljenih grobova na Mirogoju mi je i onaj Murtićeva susjeda, pokojnog hrvatskog premijera Ivice Račana (1944.-2007.). Uvijek me nanovo oduševi njegova skromnost. Račanov grob spada među najmanje na čitavom Mirogoju. Ničime ne iskače niti upada u oko, a opet jeb prepun (uglavnom crvenog) cvijeća. Na njegovom grobu susreli smo jednog starijeg gospodina, koji nas je zamolio da ga ništa ne pitamo, niti da ga fotografiramio.

Zanimljivo je kroz grobnice promatrati i uspoređivati stil vladanja i karakter prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana i Račana. Od svih političara na Mirogoju prvi ima uvjerljivo najveću grobnicu na čitavom groblju, dok drugi ima možda najmanju.

Damjan Tadić/CROPIX

Glavnom cestom odmah lijevo od Račana smjestila su se posljednja počivališta dvije hrvatske legende koje su umrle mlade. Prva je Ena Begović (1960.-2000.) čiju grobnicu krasi njena bista koju je izradio kipar Dimitrije Popović. Njena prepoznatljiva, duga, bujna kosa prekriva joj lice i evocira u mislima Matoševu 'Utjehu kose'.

Damjan Tadić/CROPIX

Odmah pored njena, grob je neprežaljenog Dražena Petrovića. Pokraj groba, skupina od desetak ljudi izgovara tihu molitvu. I mi smo se pridružili. Kada je molitva bila gotova, a ljudi se razišli, jedna žena ostala je je nijemo promatrati grob. Bila je to Biserka Petrović, Draženova majka. Prošlo je 26 godina otkako je izgubila sina.

Život ide dalje, a neke su stvari vječne... Moj Dražen je živio da bi sve nas koji smo ga voljeli ispunjavao radošću. Nije ga zanimao novac, takav je bio čovjek. Takvi kao on najćešče i umiru mladi. Bila je to Božja volja... On je umro da bi drugima dao snagu da žive. Ljudi mu dolaze na grob, okupljaju se ovdje i mole. To me inspiriralo i na to da Draženu napravimo muzej”, s bolim uzdahom nam je rekla Draženova majka te prišapnula da nakon groblja žuri u muzej na sastanak s nekim važnim partnerima iz SAD-a.

Damjan Tadić/CROPIX

Ovaj dio groblja uvijek me najviše rastuži pa sada šećemo šutke, svatko zadubljen u svoje misli. Pored nas promiču brojne grobnice. Na nekima od njih nalazi se židovska zvijezda, na drugima križ, na trećima polumjesec, a na četvrtima zvijezda petokraka.

Pokojni vjernici velikih religija i ideologija zaraćenih u životu, ujedinjeni su u smrti i sada počivaju u miru jedni pored drugih na Mirogoju što je zagrebačkom groblju priskrbilo epitet hrama tolerancije.

Ples s mrtvima završavamo na grobu hrvatskog Genija, Miroslava Krleže koji u blizini Arkada počiva pokraj svoje Bele. Na vrhu grobnice, dvije ruže. Crvena i bijela. Stojimo nad Krležinim grobom i pokušavamo se prisjetiti nekog njegova stiha koji bi pasao uz ovu grobljansku priliku, no ništa nam ne dolazi u misli. Ništa osim kiše i jesenskog povjetarca.

Nema tame u silama mrtvih. Tama je u živima.

Mirogoj

Svi sveti

hrvatski velikani

Arkade

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter