Kako su se zabavljali mladi u Jugoslaviji?

Mladići miješaju martini, vermut, a onda gase šibice u čaše. Mnogima od toga bude zlo. Djevojke ne piju


Robin Mikulić
28.11.2018.18:00
Mladići miješaju martini, vermut, a onda gase šibice u čaše. Mnogima od toga bude zlo. Djevojke ne piju
istock

sažeto

'Tko ne zna moderno plesati i tko ne poznaje muziku, ne može biti pozvan na naš žur', opisuje stroga pravila djevojka 


Robin Mikulić
28.11.2018.18:00

Kako se danas mladi zabavljaju? Pa, recimo da se još uvijek smatram mladim. Svakako barem djetinjastim. Dobro, tako me možda prije vide drugi. Kako god, možda je to dovoljno da budem meritoran odgovoriti na to pitanje.

Svakako. Živimo u 21. stoljeću. Klincima je doslovno dostupno sve što požele. Dobro je dok nije opasno ili ilegalno. Statistike, nažalost, pokazuju da se maloljetni Hrvati često odaju upravo takvim aktivnostima. Piju i puše više od svojih europskih vršnjaka. Često su vani. Odakle im novac? Pa vjerojatno iz istih izvora iz kojih sam ja u njihovim godinama napajao iste aktivnosti. Neću se sad praviti da sam finiji no što jesam. Svi imamo prošlost i puna je mrlja. Ako nije, pa, onda se nešto jako krivo radili.

Ljudi, pamet u glavu. Preživite, a do tad možda malo inspiracije o tome kako provesti vikend malo drugačije potražite u Yugopapirovim pričama mladića i djevojaka koji su odrastali za vrijeme ludih 60-ih. I da, zabavljali su se prilično drugačije. Barem većina. Ruku na srce, crnih je ovčica uvijek bilo.

Krenimo od definicije žur, kako Yugopapir zove ondašnje druženje. „Mnogi su imali priliku čuti ovu riječ, vidjeti je realiziranu na filmu ili upoznati iz knjiga. Što je to žur? Možda jedina pravilna definicija – skup (gotovo uvijek) mladih ljudi u jednoj, svije ili više soba. Zašto se ide na žur i što se doživljava tamo?“

E, pa autorica originalnog članka čije dijelove ovdje prenosimo na pitanje nije ponudila svoj odgovor. Otišla je na ulicu i kod mladeži se raspitala kako se točno zabavlja.

Ana, 15, gimnazijalka

Ja na žureve odlazim dva, tri puta mjesečno. To obično kad je nekome od mojih prijatelja rođendan. Zimi više nego tijekom ljeta. Odlazim tamo da bih mogla plesati. To je prvi i najglavniji razlog. Tu sam i naučila plesati. Jako volim plesati. Na plesnjake ne odlazim jer tamo je gužva, a neki put zna doći i do tuče. Otišla sam samo nekoliko puta. U mojoj se školi priređuju rijetko. Da su plesnjaci ljepši i da ih bude češće u školi, ja bih i odlazila.

Inače, na našim žurevima se ne događa ništa naročito. Obično nas ima desetak do petnaest. Kad ne plešemo, svi sjedimo u grupi i pričamo. Ne puši se, ne pije se i ne igraju se 'fote'. Svi smo samo dobri prijatelji. Djevojke su iz istog razreda, a mladića ima i iz drugih, starijih razreda.

Najglavnije je za momke, koje pozivamo, da znaju dobro plesati. Djevojke su obično u ravnim cipelama, mi ne volimo nositi visoke petice jer nam one smetaju. Gotovo uvijek su s nama i mame onih kod kojih se žur priređuje. Rastajemo se oko devet sati i tad odlazimo u grupama kući ili na roditelji pričekaju…

Darinka, 20, završila je gimnaziju i planira upisati fakultet

Na našim žurevima skupljaju se uglavnom mladići i djevojke mog uzrasta. Mladići donesu piće, a djevojke jelo. Nijedna djevojka ne dolazi sa svojim mladićem niti mladić sa svojom djevojkom. Tu se sklapaju nova poznanstva. Uvijek – drugi mladići i djevojke. Vodi se računa da se pozovu zgodni mladići i zgodne djevojke. Naravno, tko ima nove ploče, uživa prednost. Najomiljeniji su nam Johnnie Ray, Pat Boone, 'Marina'.

Dogodi se da netko donese i magnetofon, što je mnogo bolje od gramofona. Prostorije su osvjetljene diskretnim svjetlima, stolne lampe daju bolji štimung. Zamislite kako bi to izgledalo da plešete blues pod svjetlom nekog blještavog lustera?

Inače, kod nas postoje dvije vrste muškaraca. Oni koji plešu 'be-bop' i specijalisti za lagane stvari. Tko ne zna moderno plesati i tko ne poznaje muziku, ne može biti pozvan na naš žur. Nekoliko puta nam se taj kiks dogodio, ali zato sada o tome vodimo računa.

Na ovakvim sedeljkama se zadržavamo obično do 12 ili 1 sat poslije ponoći. Svi zajedno odlazimo kućama, osim ako se nekoj djevojci sviđa neki mladić i obrnuto, onda njih dvoje odlaze sami. Svojoj mami kažemo pravo vrijeme u koje se vraćamo, a kad nas tata pita, mi sat ili dva uvijek ukrademo.

Inače, tajne s naših žureva ne pričamo roditeljima. Kad razgovaramo o tome, mi izmislimo drugu priču, naravno, vodeći računa da djeluje vjerodostojno je se uvijek može dogoditi da će nas provjeriti.

Mladen, 16, gimnazijalac

Na žurevima sam daleko od kontrole roditelja. Tu se nekako osjećam drugačije nego obično. Mogu slobodno zapaliti cigaretu, popiti koju čašu. Svi vas gledaju s nekim respektom, osjećate se kao pravi muškarac. Djevojkama je vro važno puši li muškarac ili ne.

U sobu nam od starijih nitko ne ulazi. Sjedimo samo, plešemo, pričamo viceve i izvodimo fore. Djevojke se nekad na to naljute, ali one nisu uvijek u stanju shvatiti suštinu. Od nas nitko ne ide ni s jednom od ovih cura budući da ih viđamo svaki dan, nisu sam zanimljive.  Prije nego se rastanemo, odlazim u kupaonu i ispirem usta, a zatim uzimam mentol bombone (stalno ih imam u džepu), da kod kuće ne bi osjetili da sam pušio…

Marija, 18, nikad nije bila na žuru

Voljela bih otići na žur da vidim kako to izgleda. Mladić s kojim se viđam mi to brani. On kaže da žurevi nisu za pristojne djevojke. Kad sam ga pitala zašto, odgovorio je da je nekoliko puta bio na žurevima i da ima kolovođa koji ga pokvare. Oni predlažu da se svatko ljubi sa svakim i da parovi pripijeno plešu… Ja mislim da nije na svim žurevima tako.

Marijana, učenica drugog razreda gimnazije

Na žureve odlazim već tri godine. Pomalo su mi već dosadili, ali ipak idem iako mi je dosadno. Ja često organiziram žureve. Uvijek dolaze isti i obavezno dovedu nekog novog. Roditelji mi dozvoljavaju da radim žureve, ali se mama ljuti kad ugasimo svjetlo. Tako dočaravamo žureve u svijetu. U tome nema ništa loše. Na žuru se pleše i ja jako volim rock.

Naši dječaci nisu baš naročito vješti. Pokušali smo uvesti nešto novo – piće. Ali to donosi neprilike. Mladići miješaju martini, vermut, a onda gase šibice u čaše. Mnogima od toga bude zlo. Djevojke ne piju, dečki se uvijek opiju.

Sanja, učenica prvog razreda gimnazije

Imam skoro 15 godina. Na prvom žuru bila sam kad sam imala 14. Sad odlazim uvijek kad netko iz mog društva organizira žur. Bila sam nekoliko puta na žurevima drugih društava, ali oni mi se manje dopadaju od ovih koje radi moj razred. I mi pozovemo obično nekoga tko nije iz našeg društva da bi bilo zanimljivije.

Volim otići jer se dobro zabavljamo, plešemo rock, šalimo se. Moji roditelji nemaju ništa protiv, mama me čak nagovara da i ja organiziram žur. Ali naš stan nije velik i smetali bi nam moji mlađi brat i sestra.

Ipak, moram priznati da ne shvaćam mišljenje nekih svojih prijatelja da djevojka treba imati dečka, ali s njim ne treba ostati dugo.

Helena, učenica drugog razreda gimnazije

Volim žureve, ali sam čula da ima neobičnih. Slušamo najnovije ploče – Louisa Armstronga, Ellu i ostale. Plešemo rock i ostale moderne plesove. Alkohol ne pijem, ali dečki se redovito opijaju. Na žuru ne razgovaramo ni o čemu jer je to nepotrebno. Zajedno smo u školi i tamo se dosta razgovara.

Tata mi brani da idem na žur. Dobivam batine kad me uhvati. Stalno me on i mama uhode i ja ih prevarim i kažem da idem u kino.

Marko, student prve godine prava

Kad sam bio mlađi odlazio sam na žureve stalno jer su me zanimali. Ali mislim da sam više volio promatrati kako se drugi zabavljaju. Žurevi su vrlo glupa stvar. Zato sam ostao samo promatrač. I sad neki put odem, ali više volim šetati s djevojkom.

Njoj, naravno, branim da ide jer sam čuo da ima i takvih žureva gdje se često događaju stvari koje ne želim da ona vidi. Za takve se žureve trebaju interesirati i roditelji i učitelji. Kolovođe sve pokvare.

mladi

Jugoslavija

zabava

ples

šezdesete

opijanje

rock

žur

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter