PRIČA O SKATEBOARDINGU U UGANDI

Mladi Afrikanci i dalje nemaju gdje kupiti dasku, no imaju kandidata za Olimpijske igre ▶️


Vid Barić
06.05.2017.13:10
Mladi Afrikanci i dalje nemaju gdje kupiti dasku, no imaju kandidata za Olimpijske igre ▶️

sažeto

Ovo je priča o skateboardingu u Ugandi


Vid Barić
06.05.2017.13:10

Kada su 2005. godine braća David Kizza (25) i Gose Gerald (23) ugledali Kanađanina Briana Lyea na jednom prašnjavom uglu svojega susjedstva u ugandanskom gradu Mukono, prvo su zamijetili njegovu skateboard dasku. Impresionirani, pohitali su mu se javiti. Brian, humanitarac koji je u Mukono stigao odraditi nekakav projekt, pokazao im je nekoliko trikova na dasci, pa su se ovi nastavili družiti s njime za čitava njegova boravka tijekom kojega ih je učio skejtati.

GOSE: "Mi smo se sve do tada divili sportu gledajući ga na televiziji, a kad smo u Mukonu ugledali Briana, obuzelo nas je veliko uzbuđenje. Napokon smo mogli vidjeti dasku, opipati je. Odmah smo se zaljubili. Moj otac je bio jako sretan kada je vidio da smo u naselje donijeli nešto interesantno i novo."

Dvije godine kasnije Brian je otišao nazad u Kanadu, a Kizzi i Geraldu je ostavio svoju dasku. Morao je to učiniti, s obzirom na to da je skejt do tada već postao život za ova dva mlada Uganđanina. Neprestance su skejtali uokolo po Mukonu, gdjegod bi nalazili prikladne betonizirane površine. Interesantno je istaći kako lokalne vlasti nisu bile oduševljene novim trendom, budući da su gradom harale bande na rošulama koje su pljačkale automobile u prometnim gužvama.

GOSE: "Uskoro su gradske vlasti izdale i uredbu o zabrani skejtanja na ulicama. Mi smo tada bili jedini skejteri u Mukonu. Imali smo jednu skejt dasku u čitavom gradu. Za nama su trčali brojni klinci koji su htjeli skejtati. Kizza i ja smo ih pomalo učili voziti."

Malci s prašnjavog ugla iz siromašnog predgrađa Mukona su kroz nekoliko godina porasli te su 2011. godine kreirali lokalnu skateboarding organizaciju koja će pomagati mladima koji se žele baviti ovim sportom.

GOSE: "Brojna djeca su imala neostvarenu strast i ljubav za skateboardingom pa smo došli na ideju da osnujemo federaciju u Ugandi i tako kroz naše programe olakšamo toj djeci pristup sportu. Širenje skateboardinga u Ugandi nije bilo nimalo lagano. Nismo imali skatepark u Mukonu, kao niti novac da ga izgradimo. U početku smo pisali brojnim velikim skate kompanijama u svijetu o našoj situaciji i tražili ih za pomoć, ali nitko nam se nikada nije javio."

Otprilike u isto vrijeme jedan Francuz po imenu Jean Claude Giraud (28) je na Internetu pogledao video dvoje ugandanskih skejtera koji su se do tada već dobrano bili nagurali skejta i postali jedni od boljih vozača u istočnoj Africi. Očaran, Jean Claud je krenuo s organizacijom humanitarnih događanja u Francuskoj. Nije pretjerano reći kako se prometnuo u pravoga mecenu ugandanskog skateboardinga.

GOSE: "Naš francuski brat Jean Claude je odradio veliki posao za nas i mi smo zahvalni ovom dobročinitelju. Zahvaljujući njemu smo dobili naš skatepark u Mukono Wantoniju, odmah pokraj poznate Jinja ceste. Kad nam je Geraud poslao novac, uspjelo nam je nekako izgraditi rampe iako nismo imali nikakvog iskustva u gradnji. Kizza David je rukovodio projektom, a pomagala su i lokalna djeca koja skejtaju s nama ili žive u okolici. Park sam dizajnirao ja."

GERAUD: "Sve je počelo prije pet godina kada sam na Youtubeu vidio neke dečke iz Ugande kako skejtaju usred ničega. To me je stvarno dirnulo i odlučio sam im nekako pomoći. Stupio sam s njima u kontakt i tada sam prvi puta porazgovarao s njih dvoje. U to vrijeme nisam imao pravi posao pa sam se odlučio uključiti u njihovu priču i pomoći koliko god mogu.  Uvijek sam volio služiti i pomagati siromašnima, vjerojatno to dolazi iz mojega obrazovanja, kao i iz principa i vrijednosti koje mi je usadila majka. Skatepark u Mukonu je napokon i izgrađen 2016. godine zahvaljujući donacijama koje smo prikupili na humanitarnim događanjima koje sam organizirao u Touluseu, Parisu i Madridu u suradnji s brojnim skejterima i street art umjetnicima koji su prepoznali vrijednost Goseovih i Kizzinih težnji za promicanjem skateboardinga u Ugandi."

Treba naglasiti kako su Kizza i Gose čitavo vrijeme promicali skateboarding u Ugandi bez ikakve pomoći ili razumijevanja od strane vlade koja im je, zapravo, otežavala ovaj proces - prvenstveno porezima koje su bili primorani plaćati, pa čak i na skateboarding opremu koju su im slali europski i svjetski skateboarderi na Geraudovu inicijativu. Oprema je problem i danas, budući da u Ugandi ne postoji adekvatan skateshop pa lokalni vozači ovise o stranoj pomoći ili online kupovini koja ispada vrlo nepovoljna po njih zbog troškova carinjenja i shippinga. Prošle ih je godine napokon posjetio i sam Geraud kako bi "podijelio s njima obostrano iskustvo i viziju skateboardinga te na licu mjesta vidio što im još treba i kako im može pomoći".

GERAUD: "Najveći problem za ugandanske skejtere danas jest da nemaju skateshop. Ne pomaže im, dakako, ni siromaštvo – skateboarding je sport za ljude koji su lišeni egzistencijalnih problema. Iz toga proizlazi sve: nedostatak skate opreme, kao i nedostatak materijala za izgradnju skateparkova."

Geraud i Gose se nadaju kako će skateboarding u Ugandi uskoro početi podržavati razni skate brandovi i institucije. Poglavito ako Gose ostvari plasman na Olimpijske igre u Tokiju 2020. godine. Skateboarding je, naime, inauguriran u olimpijski sport i u Tokiju će imati svoje premijerno olimpijsko natjecanje.

GOSE: "Ja sam spreman. Uvjeren sam kako ćemo uspjeti okupiti solidnu ekipu koja će predstavljati Ugandu na Olimpijadi. Puno smo trenirali otkako smo započeli skejtati u 2005. godini i mislim da smo sada dovoljno dobri da se okušamo u rangu s najboljima na svijetu. Ugandanski olimpijski odbor je upoznat sa uvođenjem skateboardinga na iduću Olimpijadu i u kontaktu smo s njima. Nadamo se da će nam biti logistička pomoć za ovo veliko natjecanje."

Štošta se promijenilo, dakle, otkako je Brian Lye pokazao prve skateboarding trikove Goseu i Kizzi. Danas u Mukonu skejta preko 200 mladih ljudi, Gose je kandidat za Olimpijske igre, a Kizza i Geraud su došli na ideju da izgrade prvu skejt školu u istočnoj Africi. Biti će u potpunosti besplatna.

GERAUD: "Obrazovanje je jedna od najvažnijih stvari na svijetu. Zato smo odlučili dodati taj edukacijski faktor skateboardingu i otvoriti novu školu u gradu koju će pohađati djeca koja trenutno nemaju mogućnosti za obrazovanje. U ovoj školi će istovremeno učiti i skejtati."

Očito je kako je skateboarding u protekloj dekadi uzeo zamaha u Ugandi. Danas ondje postoji još jedan skatepark u glavnome gradu Kampali, a adekvatne površine za skateboarding izgrađene su i u Tanzaniji, Ruandi i Keniji. Dečki su uspješno oformili i "East African Tour" – seriju međunarodnih natjecanja po uzoru na svoje europske i svjetske kolege.

Ne treba se pretjerano čuditi takvome razvoju situacije. Uganda je u međuvremenu postala jedna od brzo rastućih ekonomija u Africi, s brojnim mladim stanovništvom (dvije trećine države čine mlađi od 24 godine) koje je savršeno prikladno za uklopiti se u jedan od obrazaca mladenačke kulture koji su im posredstvom novih tehnologija potpuno poznati i vrlo primamljivi. No ipak, unatoč rastu gospodarstva i srednje klase, država je i dalje izmučena siromaštvom te će proći još neko vrijeme prije nego li se skateboarding u potpunosti legitimira u javnom diskursu Ugande i prometne u mainstream. Dobri ljudi poput Jean Claude Gerauda će zasigurno i dalje ustrajno raditi na ubrzavanju ovoga procesa, a Goseov bi plasman na Olimpijadu bio dodatni impuls razvoju skateboardinga na tim prostorima, s obzirom na to da je oblicima institucionalne vlasti najlakše kroz tu prizmu uočiti potencijal novih kultura u koje valja ulagati.

skateboarding

Uganda

Gose Gerald

David Kizza

Jean Claude Geraud

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter