Cool posao

Kako u Hrvatskoj postati majstor za piercinge, ovo je moja priča


Valerija Bebek
17.02.2017.16:05
Kako u Hrvatskoj postati majstor za piercinge, ovo je moja priča
Neja Markicevic / CROPIX

sažeto

Irena je piercing majstorica, govori o svojim iskustvima i preporukama u svijetu ukrašavanja tijela


Valerija Bebek
17.02.2017.16:05

Irena Milina ima 34 godine, a strast su joj piercinzi i ukrašavanje tijela. Od svoje ljubavi napravila je posao, i to vrlo uspješan. Prije više od pet godina otvorila je vlastiti salon, koji se u međuvremenu proširio i narastao.

"Ako ne računam probušene uši, koje više nitko ne smatra piercingom, iako to jesu. Prvi pravi piercing stavila sam sa 16 godina, na maturalcu u Pragu“, kaže Irena.

Sada se grozi toga kako je s nekoliko prijatelja ušla u prvi salon, nisu gledali ni na higijenu ni na stručnost osoblja. Pirsala je usnicu, a zbog premalenog nakita nikako nije mogao zarasti. "Jedino opravdanje mi je da sam starija od interneta pa neke stvari nisam mogla lako provjeriti, kao danas.“ Veselio ju je svaki novi piercing koji je stavila na sebe i željela je taj osjećaj, tu sreću, prenositi na druge ljude.

Prvi put su mi se tresle ruke

Kako u Hrvatskoj, a ni u svijetu, ne postoje škole za piercing majstore, zanat se uči polako, kao šegrt uz starijeg kolegu koji pristane da nekog obučava. Dok je čekala da ju netko uzme pod obuku, završila je fakultet. Završila je ekonomski smjer na fakultetu i po struci je poslovni menadžer. S 23 godine primio ju je stariji majstor, obuka je trajala godinu dana.

Tijekom prakse radi se na prijateljima koji te vole dovoljno da ti dozvole da se na njima učiš

Irena se više ne sjeća kome je stavila prvi piercing. "Ali znam da me bilo neopisivo strah i da su mi se tresle ruke.“ Nakon godinu dana počela je samostalno raditi, bez nadzora svog mentora.

"S vremenom i praksom strah nestane. No uvijek kada radite piercing koji do tad još niste, uvijek je prisutna trema.“

Neja Markicevic / CROPIX

Cijelo to vrijeme nadograđivala je ukrase na svom tijelu. Prvu tetovažu je stavila s 18 godina, mali ornament sa stražnje strane vrata. S vremenom je tetovažu proširila na cijelo tijelo. Tradicionalne plemenske tetovaže i čisti ornamenti njoj su se oduvijek sviđale. "Nisam htjela tetovirati ništa sa značenjem, jer nikad nisam 100 posto sigurna da će mi se ista stvar sviđati za 30 godina.“

Tetovažu je širila postupno, bilo joj je nemoguće skupiti veću svotu novaca za veću tetovažu dok nije počela sama zarađivati. Ne pati na odjeću ili tehniku, ali bi zadnju kunu potrošila na kvalitetnu tetovažu ili piercing.

"Nikad se nisam tetovirala po kuhinjama kvartovskih umjetnika i jednostavno ne razumijem ljude koji će imati mobitel od pet, šest tisuća kuna, a za tetovažu ne želi dati više od 500 kuna“, kaže.

Jezik je jedan od najboljih za piercing

Svačija koža na piercing reagira drugačije, tako da se ne može reći pirs na obrvi će trajati dvije godine, jer nekome će ga tijelo izbaciti za četiri mjeseca, a drugome može odlično držati 10 godina.

"Neke od pozicija na tijelu za koje postoji mogućnost migracije, tj. odbacivanja nakita, su obrva, pupak, bradavica i smiley – frenulum između gornje usnice i zubnog mesa“, objašnjava.

No, za sve piercinge vrijedi isto pravilo da nakon izrade treba paziti na higijenu i održavati to područje čistim. Ali opet ne previše prati, jer se time može iziritirati. "Postoje pozicije na tijelu koje su pogodnije i na koja se migracija ne može dogoditi, na primjer jezik. To je pozicija koju svi doživljavaju iznimno opasnom, a u stvari je jedan od najlakših za održavanjem“, kaže Irena.

Važno je pravilno brinuti za piercing i izbjegavati stvari koje mogu potaknuti migraciju nakita, poput spavanja na nakitu, igranje s njim, udarac, zapinjanje. "Ako i dođe do problema, nakit se uvijek može izvaditi, a piercing ponoviti nakon što tkivo zaraste i oporavi se“, savjetuje Irena.

Trendovi se mijenjaju

Ono što bi preporučila svakome pri odabiru salona je da provjere higijenu i stručnost. Prvo preko Facebook stranice, koju danas svaki salon ima, mogu proučiti radove i izgled salona, a zatim preporučuje odlazak u salon i upoznavanjem s osobljem.

Neja Markicevic / CROPIX

"Trenutno u Hrvatskoj ne postoji zakonska regulativa po pitanju tattoo i piercing salona jer ne postoje ni škole za ta zanimanja. Pa tako bilo tko može registrirati obrt ili firmu i početi se time baviti. Tako da odlazak u legalan salon, na žalost, ne jamči uvijek i profesionalnu uslugu“, objašnjava.

Od prije deset godina kada, je ušla u taj posao, neke su se stvari potpuno izmijenile. "Prije su septum piercing (probušena hrskavica nosa) radili samo alternativci, danas je to jedan od najučestalijih pozicija i nose ga svi“, objasnila je. Također sve je popularniji zlatni nakit, a prije 10 godina nitko nije niti pitao za njega. No, kako kaže Irena, neke stvari postale su potpuno iste.

Društvo se nepotrebno opterećuje izgledom

"I dalje postoje oni koji ne smatraju da pirsanje i tetoviranje profesionalnim zanimanjem ili možda ne razmišljaju da osobe koje se time bave od toga i žive“, kaže i dodaje da je možda tome kriva i ekonomska situacija u zemlji. "Ali nikad nisam čula na blagajni u dućanu da netko pita hoću li dobiti popust ako kupim čokoladu i cigarete?“

Ona se u salonu ovih dana više bavi papirologijom, dok ostali kolege rade tetovaže, piercinge i scarification. Ovo posljednje je dekorativna izrada ožiljaka kako bi se na koži dobila slika ili ornament koji nije odmah uočljiv. "Kao i pirsanje i tetoviranje i scarification postoji već tisućama godina – razna plemena su koristila ovu metodu dekoracije tijela pri raznim obredima ili kao izraz društvenog statusa“, objasnila je.

Iz vlastitog iskustva je shvatila da se društvo kod nas previše nepotrebno opterećuje izgledom, pogotovo tuđim. Reakcije okoline uvijek postoje, nekad su pozitivne, ali češće su negativne.

Kao da je maloljetna delikventica

"Ljudi kojima se nečiji izgled sviđa neće imati potrebu toj osobi to i izjaviti, za razliku od onih koji će imati reći nešto negativno“, kaže i dodaje da ju takvi komentari nekad nasmiju, a nekad i iritiraju pogotovo kada dolazi od službenih osoba, šalterskog tipa zanimanja. Kaže da se neke državne službenice prema njoj ponašaju kao da je maloljetni delinkvent, a ne uspješna poduzetnica, koja uz sebe zapošljava još petero ljudi.

Neja Markicevic / CROPIX

"Žalosno je uopće da nečiji izgled može utjecati na ponašanje djelatnika državne službe. Oni su tu radi nas, od nas poreznih obveznika isplaćuju se njihove plaće“, rekla je. Salon je odlučila otvoriti kada je shvatila da je naučila sve što je mogla na bivšem mjestu, kao i to da će piercing uvijek biti samo sporedna djelatnost u salonu za tetovažu. Htjela je to promijeniti.

Zagreb

100posto priča

piercing

Irena Milina

Octopus

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter