261 godinu nakon dekreta Marije Terezije

Kako bi danas žene prošle na inkviziciji?


Valerija Bebek
27.03.2017.20:05
Kako bi danas žene prošle na inkviziciji?
Reuters

sažeto

Za pokretanje parnice bilo je dovoljno mišljenje, optužba susjeda, ili 'priznanje' neke druge žene koju su danima mučili na spravama za torturu


Valerija Bebek
27.03.2017.20:05

Prije točno 261 godinu i jedan dan Marija Terezija donijela je dekret kojim je prisilila revne hrvatske sudove da sve optužene vještice proslijede na sud u Beču. Time je, ne doslovno, ali praktično, ukinula inkviziciju i spaljivanje vještica. Naime, ako je domaća vještica došla u Beč i uglavnom bi je oslobodili optužbe. Hrvatskim sudovima ubrzo postalo je preskupo plaćati putne troškove i odustali su od progona. Razni su razlozi zbog kojih se ženu optužilo za čaranje, mnogo ih više od crvene kose i posjedovanja crne mačke.

"Za pokretanje parnice, prije svega, bilo je dovoljno mišljenje, odnosno optužba susjeda ili stanovnika mjesta. Tako je često bilo vrlo moguće zbog ljubomore, bračnih nesuglasica, poslovnih neuspjeha ili alkoholiziranih halucinacija optužiti nekoga za čaranje", piše Deniver Vukelić u članku objavljenom u Hrvatskoj reviji. Razloge zbog kojih su žene osuđivane na lomaču usporedili smo s današnjim vremenom, jer nas je zanimalo kako bismo mi prošle.

Siromaštvo i glad sumještana jedan je od razloga. Godine 1685. u okolici Zagreba bila je velika suša i zavladala je glad, iste godine spaljeno je 14 žena i mlinar. One su naravno bile krive za nepogodu, a mlinar je prema optužbama sjedio na jajima da se pilići izlegu. Po inkvizicijskim zakonima vjerojatno bi se koja naša sugrađanka mogla optužiti za nizak BDP, veliki vanjski dug i nezaposlenost.

Iživljavanja nad djevojčicama predškolske dobi

Poslovno uspješna žena je zasigurno vještica. Jedna od poznatijih zagrebačkih vještica Bara Cindrekova optužena je da čarolijom postiže bolju prodaju od konkurencije. Njezin slučaj opisala je i Marija Jurić Zagorka u svojoj seriji romana Grička Vještica. Ipak nije zabilježeno da su Baru ubili pa postoji mala šansa da su je i oslobodili. Danas se djevojčice školuju, a žene rade i bez iscrpnog statističkog istraživanja nije ludo pretpostaviti da postoje žene koje su bolje od svoje konkurencije. Zbog toga su ih u prošlom vremenu mogli žive spaliti, ili ako su imale sreće odrubiti im glavu, ovo potonje se smatralo kao lagana smrt.

Okrutna povijest zagrebačkih coprnica (iz Arhiva grada Zagreba)

Bile su kćeri krivih majki. Posebno je stravičan slučaj iz 1741. u Križevcima kada je 13 žena osuđeno, a dvije od njih su imale maloljetne kćeri. Većinu žena su spalili, a curicama u dobi od pet i sedam godina razrezali su žile, jer su ih mještani smatrali vješticama poput majki.

Žena koja nije bila debela. Najčešći pokus za dokaz je li žena vještica bilo je vaganje. Morala je biti lagana da bi letjela. Drugi test je bio onaj sa suzama, ako nije plakala, vještica je. Krvarenje iz nosa je također bio dokaz da je đavolja ljubavnica. Naime, nakon što bi ju mučitelj uradio drvenom daskom u nos ocjenjivalo bi se je li boja krvi vještičja. Zapetljanje jezika značilo je također da je vještica. Optužena žena bi šest do sedam puta brzo izmolila očenaš i ako je jednom pogriješila bio je to dokaz da šuruje s vragom. Žena koja potone nakon što je zavežu na dasku i bace u rijeku, je vještica. Ako nekim čudom ispliva, pomogao joj je Bog i oslobodili bi je krivnje. Nije poznato da je ijedna isplivala.

Kakva god, žena je kriva

Žena koja je imala madež ili bradavicu na tijelu je vještica. Optuženicu bi doveli u tamnicu, zatim bi ju skinuli i tražili vražji pečat, kako su zvali te nakupine melanina ili bradavicu. Madež bi izrezali i donijeli na sudu kao dokaz ugovora s vragom.

Žena koja nije imala madež, ni bradavicu, bila je optužena da je u potpunosti već pripala vragu.

Žena koja je kuhala i voljela jesti, gibanice na primjer. Vjerovalo se kako su se vještice na svojim sastancima častile raznim jelima i pićem, a iz nekog razloga naročito gibanicom, tvrdi Wikipedia.

Iznimno lijepa žena mogla je lako završiti na lomači. Nejasan zakon dopuštao je široku paletu insinuacija da bi se neku nesretnicu optužilo za šurovanje s đavlom. Tako se i zaljubljivanje muškarca u nju, pogotovo onog kojeg je odbila ili nekog koji to nije smio (oženjeni susjed, svećenik, rođak), pripisuvalo se njezinom čarobiranju, a ne pohotom dotičnog.

Nedovoljno lijepa (ili bogata) žena, također nije imala previše šanse. Da bi optuženica bila spašena od smrti, za nju je morala garantirati ugledna osoba i to, ni više ni manje nego ženidbom. Postoji legenda da se u jednu Zagrepčanku zaljubio krvnik, zaprosio ju je i oženio pa su je oslobodili optužbi.

Ako živite u Zagrebu i sjevernom dijelu Hrvatske, veća je vjerojatnost da ste vještica. Dio Hrvatske koji je spadao pod Habsburgovce bio je iznimno revan u progonu vještica. Dalmacija i dio Istre koji su bili pod Venecijom, imali su svoju inkviziciju neovisnu o Rimu, dopuštali su iskupljenje molitvom i pokorom. Dubrovačka republika i Zadar bavili su se više herezama u tisku i sprečavanjem protestantske literature. Dio Hrvatske koji je bio pod Osmanskim carstvom nije poznavao takve progone. U Zagrebu i okolici ubijeno je oko 250 vještica, to su samo ubojstva evidentirana na sudu, u tu statistiku ne ulaze spaljene vještice koje su osudili vlastelini na imanjima, jer su imali 'pravo mača'.

Slučaj koji je doveo do kraja progona vještica

Ako niste u dobrim odnosima sa susjedima, velike su šanse da vas se proglasi vješticom. To se dogodilo i Magdaleni Logomer. Zbog optužbe da se pretvara u muhu kako bi živcirala svoju susjedu Evu Oblačić, mučena je različitim vrstama torture koje su (kao oblik ispitivanja) sabrane i opisane u knjizi Malleus maleficarum (Malj protiv vještica)

Nakon što ju je Hrvatski sud proglasio krivom, Marija Terezija se zainteresirala za slučaj ove Križevčanke i naredila da se žena dovede u prijestolnicu Austro-Ugarske Monarhije. Magdalenu su zatim pregledali carski liječnici u Beču i ustanovili da optužbe nisu točne te su srušili presudu hrvatskog suda.

Marija Terezija upravo je zbog tog slučaja naredila da ubuduće sve optužene vještice, prije pogubljenja, moraju doći na sud u Beč. Dvije godine nakon susreta s Magdalenom, u kaznenom zakonu “Theresiana” iz 1768. dodatno je ograničila postupke mučenja. Torturu je u potpunosti zabranio njezin sin Josip II.

Zagreb

Hrvatska

100posto vremeplov

vještice

Marija Terezija

inkvizicija

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter