Krležina Seksoteka

Kad u Hrvatskoj kažeš da je netko homoseksualac, većina odmah pomisli da je to netko tko se isključivo je*e u guzu. I tu staje svaka priča


100posto
15.06.2019.21:00
Kad u Hrvatskoj kažeš da je netko homoseksualac, većina odmah pomisli da je to netko tko se isključivo je*e u guzu. I tu staje svaka priča
Darko Tomaš / CROPIX

sažeto

'U Hrvatskoj se premalo ljudi outalo u odnosu na to koliko ih ima, uključujući javne osobe', smatra Marina Krleža


100posto
15.06.2019.21:00

Nedavno sam bila na još jednoj Povorci ponosa jer smatram to svojom dužnošću. Smatram da mi je tamo mjesto kao građanki ove zemlje kojoj je stalo do civilnog društva. Kao književnici. Kao bivšoj prosvjetnoj radnici. Kao diplomiranoj kroatistici. Kao urednici projekta koji se bavi seksualnom edukacijom. I na kraju dana – kao čovjeku koji podržava sve ljudsko što ne šteti drugima. 

Homoseksualnost (i sve ostale manjinske seksualne orijentacije) nije samo seks, ali društvo ih uporno pokušava na to svesti. Kad u Hrvatskoj kažeš da je netko homoseksualac, većina ljudi odmah pomisli da je to netko tko se isključivo jebe u guzu i tu staje svaka priča. Nitko ne pomišlja što ta osoba voli jesti, koja joj je najdraža boja, radi li predano svoj posao i je li dobra prema ljudima. Zašto se tako ponašamo? Vrlo jednostavno – krivi odgoj. 

"Ljubav ne poznaje dob, spol, vjeru ni seksualnu orijentaciju. Ako to niste u stanju razumjeti, onda se zapitajte znate li što je uopće ljubav" – rečenica je kojom sam podijelila fotografsku galeriju Povorke ponosa s Facebook stranice Zagreb Pridea na Seksoteku. Jedan od komentara bio je, parafrazirat ću – "Mislio sam da je Seksoteka super stranica, ali ako podržavate parade ponosa, moram reći – FUJ".

Nakon toga upućivalo nam se standardna pitanja poput podržavamo li i pedofiliju i slično. Otprilike kao kad se Hrvati kod običnih online tema odjednom prebace na ustaše i partizane. Iako pokušavam 'odgojiti' seksoljupce da razmišljaju humano, seksualno poštivajući svakoga tko ne krši zakon, uvijek se nađu pojedinci koji me razočaraju. No, osjećam da iza njihovog stava ne stoje zloba i mržnja, nego prvenstveno neznanje i patrijarhalno-šovinistički odgoj za što ih baš i ne mogu kriviti. 

Zašto je tome tako? Zbog reprodukcije i kršćanstva kojim smo okruženi od malih nogu. Jer nas uče da seks služi isključivo da bi se stvorilo potomstvo, što gay populaciji ne ide u prilog, osim ako se radi o usvajanju djece koje, nota bene, mogu prakticirati i heteroseksualni parovi.

Meni je nečija seksuana orijentacija uvijek bila sekundarna jer sam na osobe gledala cjelovito, ne zanimajući se prvenstveno kako i s kim netko upražnjava seks, već je li kvalitetan i ulaže li u sebe. Kad imate zadovoljavajući seksualni život, zaista vam je nevažno tko s kim spava, dok god ne krši zakon i sretan je vlastitim odabirom.

Darko Tomaš / CROPIX

Zašto bi muškarac i žena bolje odgojili dijete nego dva muškarca ili dvije žene? To se u pojedinim dijelovima svijeta već događa i postoje dokazi da ta djeca nisu ni za što manje zakinuta od onih koje odgajaju heteroseksualni parovi.

Imajte u vidu da, ako je brak nestabilan, heteroseksualni roditelji mogu napraviti puno više štete djetetu nego kad ga odgajaju dvije majke koje se vole ili dva oca koja se poštuju. Ponavljam, LGBTIQ nije samo seks, to je skup svih osjećaja i prava koje imaju i heteroseksualne osobe, dakle – vi.

Gledate li na sebe prvenstveno kao na seksualno biće ili kao na biće planete Zemlje kojem je dan život da ispuni svrhu dobrote i ljubavi? Je li Isus bio otac? Nije. Je li time manje vrijedan od svih roditelja njegovog doba? Ne bih rekla. Nije li Marija začela po Duhu Svetom ne bivajući biološkom majkom Isusu? Kvalificira li ju to kao manje vrijednog roditelja?

Ako još niste, svakako pogledajte dirljivo YouTube priznanje 19-godišnjeg Zacha Wahlsa tijekom javnog foruma u Iowi o usvajanju Zajedničke rezolucije Zastupničkog doma SAD-a 2011. godine. Zacha su, naime, odgojile dvije majke kojima je javno stao u obranu i pridobio velike simpatije svjetskih medija.

Ni jedno biće ne može dugoročno živjeti bez ljubavi, neovisno o tome koliko često i s kim upražnjava seks. Čovjek je stvoren prvenstveno da daje i da prima emocije.

Zato sam i ove godine bila razočarana nekolicinom meni bliskih ljudi koji nisu željeli sa mnom na Povorku, dajući mi izgovore za koje jako dobro znam da nisu opravdani.

Onda se, u takvim slučajevima, uvijek zapitam družim li se sa sebi sličnim ljudima ili da naprosto oprostim onima koji nemaju dovoljno svijesti o tome što znači civilno društvo. Uostaom, kako se okružiti sa sebi sličnima kad je takvih iznimno malo? Oduvijek osjećam da živim i promišljam na način kako će ljudi živjeti za nekoliko desetljeća i priznajem da se pritom osjećam prilično usamljeno. 

Tomislav Kristo/CROPIX

Dan prije ovogodišnje Povorke dala sam izjavu na temu je li se što promijenilo danas u odnosu na prve parade u Zagrebu. Cijeli tekst možete pročitati na ovom linku.

Ako vas se tekst imalo dojmio, pozivam vas da sljedeće godine budete otvorenijih očiju i toplijih srca i pridružite se Povorci kako bi LGBTIQ zajednica dobila sva zakonska prava koja imaju i heteroseksualne osobe. U tih sat-dva hodanja osjećam ne samo kao da sam spojena s dobrim ljudima i tolerantnim Hrvatima, nego s cijelim čovječanstvom. Napunim se veselošću za čitav sljedeći tjedan. 

Neke od stvari koje me sve više vesele i ugodno iznenađuju na Povorci su ljudi koji nas prate sa svojih prozora i balkona, kao i usputni prolaznici na cesti. Svake godine sve je više stanara koji nas pozdravljaju, smiješe nam se, dovikuju riječi ohrabrenja. Sve je više i onih koji mašu zastavicama, kao i pješaka i biciklista koji nam daju podršku, dobronamjerno se raspitujući je li se što promijenilo nabolje i 'kad će se više ti političari opametiti'. 

Sviđa mi se i domišljatost članova povorke koji svake godine smisle neku novu finesu u obliku predmeta u duginim bojama ili transparenta s odličnom maksimom. Čak i kad pomislim da su sve parole izrečene, shvatim da ih ima zaista mnogo novih i kreativnih. Iz godine u godinu pridružuje nam se sve više kućnih ljubimaca, sve više roditelja s djecom jer je postalo sigurnije i pitomije, kao i mladih svjesnijih u odnosu na prošle generacije koliko je borba za ljudska prava potrebna. 

Često naglašavam da je seksualna edukacija i javni seksualni dijalog vrlo važan kako bi društvo postupno evoluiralo u svim segmentima, a to mi je, osim sa Seksotekom, cilj postići i ovog kolumnom pa vam svima koji ste došli do ovog dijela, zahvaljujem što ste odvojili vrijeme i imali strpljenje sagledati temu s nekonvencionalne perspektive. 

Za kraj ne mogu ne primijetiti da se u Hrvatskoj premalo ljudi outalo u odnosu na to koliko ih ima, uključujući javne osobe, pogotovo kad se radi o transseksualnoj i queer populaciji. Za potonje dvije skupine, kao i za transrodnu skupinu, smatram da je klima u regiji izrazito nerazvijena, ali vrlo slično je i u ostatku svijeta, ako se izuzmu najveći gradovi petnaestak najrazvijenijih zemalja.

Čak i u Južnoj Koreji za koju mi kolega Aljoša Pužar priznaje da je patrijarhat snažan i homofobija posvuda, postoji nagli razvoj debate na tu temu zadnjih godina. Mladi su sve liberalniji, Pride povoke i okupljanja sve glasnije te je sve više otvorenih queerova, što ukazuje na razvoj na bolje, gotovo preko noći. 

Javne osobe su te koje mogu mnogo toga pokrenuti i promijeniti pa preporučujem da konačno stave autentičnost ispred novca i popularnosti jer upravo autentičnost, u svemu što radimo, bude na kraju najviše nagrađena.

Smatram da trebamo biti hrabri u zalaganju za vlastite principe, pogotovo ako se njima može unaprijediti društvo i učiniti svijet boljim. 

Još uvijek živimo u svijetu u kojem je lakše šutjeti i prikloniti se većini koja nije uvijek u pravu i koja ne ide nužno u smjeru zaštite i razvitka čovječanstva (sjetimo se samo Hitlera i fašističke Njemačke, bilo je praktički nedavno). Ponekad je teže biti hrabar i glasno reći ono što je pravedno i humanije, pa makar bio osuđivan od većine koja će za desetljeće-dva početi uviđati da si bio u pravu, ali tada će ona i dalje licemjerno šutjeti.

Zato budite hrabri. Sjetite se sebe kad ste bili djeca (jer ona su najpravednija i vrlo lako luče dobro od lošeg) i razmislite biste li tada osudili gay osobu zašto što je gay. Ili biste ju zagrlili i prihvatili, baš kao i svu djecu kojom ste okruženi u igri zvanoj život.

Više o ovoj i sličnim temama pročitajte na SEKSOTECI.

Seksotekin Instagram: instagram.com/seksoteka/

Marinin Instagram: instagram.com/marinakrleza

Seksotekin Facebook: www.facebook.com/seksoteka  

Marinin Facebook: www.facebook.com/marinakrleza

Seksotekin YouTube: https://bit.ly/2PFakLB

seks

ljubav

seksualnost

Marina Krleža

Krležina Seksoteka

seksualna edukacija

seksolog

povorka ponosa

LGBTIQ

seksualne orijentacije

Zach Wahls

newsletter

Prijavite se na Newsletter