ROBOVI KAO STVAR PRESTIŽA

Jedna od najstarijih katoličkih škola za djevojke krije mračnu tajnu, neke časne sestre nisu baš zadovoljne odlukom da se otkriva prošlost


Vedrana Sunko
16.08.2019.18:00
Jedna od najstarijih katoličkih škola za djevojke krije mračnu tajnu, neke časne sestre nisu baš zadovoljne odlukom da se otkriva prošlost
Profimedia

sažeto

Gotovo svi redovi katoličkih časnih sestara utemeljeni krajem 1820-ih su imali robove, a sada su javnosti prvi put dostupni i dokumenti vezani uz ovu temu


Vedrana Sunko
16.08.2019.18:00

Istraživanje njihove povijesti otkrilo je dokumente koji skrivaju mračnu tajnu jedne od najstarijih katoličkih škola za djevojke, Georgetown Visitation Preparatory School. Ova škola je od davnina poznata po svom radu časnih sestara koje su predano obučavale siromašne tijekom 19. stoljeća. Vodile su "besplatne škole za sve djevojke koje su željele nešto naučiti, uključujući i robove, u vrijeme kada ih je bilo ilegalno učiti čitati", kako stoji u službenoj povijesti institucije na njihovim stranicama. 

Naime pokazalo se da je škola imala najmanje 107 robova, žena i djece. Dio njih su prodali kako bi platili dugovanja i financirali razvoj škole i izgradnju nove kapelice, piše The New York Times.

"Ništa nam ne preostaje nego riješiti se obitelji crnaca", napisala je časna Agnes Brent, 1821. godine nakon što je odobrila prodaju jednog para i njihove dvoje male djece. Prodana žena za samo nekoliko dana trebala je roditi svoje treće dijete. 

Profimedia

Povjesničari kažu kako su gotovo svi redovi katoličkih časnih sestara utemeljeni krajem 1820-ih imali robove, a danas se o tome među njima samima malo govori, dok se u Kongresu i među predsjedničkim kandidatima raspravlja treba li se potomcima ljudi koji su živjeli u ropstvu platiti odšteta. Njihovi pristupi variraju, a u ovoj školi organizirali su niz rasprava za studente i osoblje te molitvene trenutke kako bi odali počast ljudima "čija je žrtva pomogla rastu ove crkve". Prvi put su javnosti omogućili i digitalne dokumente vezane uz ovu temu. 

Danas se postavlja pitanje što s time napraviti, smatra sestra Carolyn Osiek. Ona želi da potomci tih robova znaju kakvu ključnu ulogu su njihovi preci imali u razvoju škole i samostana. "Ne bi to mogli napraviti bez vas. Toliko dugo vas nismo priznavali, nismo priznavali vašu žrtvu i zbog toga nam je žao", rekla je. 

Nevoljko suočavanje s prošlošću

Za mnoge je ova tema veoma teška, neki su potomci odbili sudjelovati u ceremoniji, a neke časne sestre nisu baš zadovoljne odlukom da se otkriva prošlost. "Mnoge su zajednice sada okrenute rješavanju pitanja rasizma, no činjenica je da je njihova prošlost problematična. Zato će to biti veoma dug put", rekla je sa Sveučilišta Syracuse povjesničarka Margaret Susan Thompson.

Sestra Irma L. Dillard, Afroamerikanka, kaže kako se neke časne nevoljko prisjećaju prošlosti jer se boje "da će ih se doživljavati rasistima i lošima". Nada se da će se puno toga više napraviti te da će zahtjeva za školarine biti još i više. 

Desetljećima se ova institucija hvalila svojim radom na obrazovanju robova, sve dok taj dio sa stranice nije uklonjen 2017. godine. 

Robovi kao simbol prestiža

U ranim počecima SAD-a Katolička crkva utemeljila je svoje utočište na jugu, u društvu u kojem se robovlasništvo smatralo pokazateljem bogatstva te prestiža čak i među svećeništvom. Nije bila rijetkost da svećenici i sestre odrastaju u takvim obiteljima, a povjesničari kažu kako je većina redova ovisila o radu robova.

Neke su sestre pokazivale gađenje prema tome, dok su druge nevoljko prodavale ljude kojima su bili vlasnici i pokušavale održati obitelji na okupu. Nekada su pokušavale i ujediniti obitelji, pa su tako kupile žene kako bi ih ponovno spojili s muškarcima koji su bili njihovi robovi. Sestre iz Charity of Nazareth u Kentuckyju ostale su tako povezane s bivšim robovima koji su se sa svojom djecom i praunucima vratili na proslavu stogodišnjice 1912. godine. 

Povjesničar sa Sveučilišta Indiana dr. Mannard smatra kako su njihove financijske potrebe te one za radnom snagom uvelike nadilazile njihovu ljudskost.  "Unatoč mojoj odbojnosti oko posjedovanja robova crnaca, možda ćemo morati kupiti neke", zapisala je Rose Philippine Duchesne, utemeljiteljica društva Sacred Heart 1822. godine. Godinu kasnije kupili su svoju prvu osobu, roba Franka Hawkinsa za 550 dolara.

Karmelićanke su 1830. godine u početku bile malo "zabrinute" što se "moraju riješiti svojih siromašnih sluga", no kada su shvatile kako će njihovom prodajom moći platiti dugove i zadržati svoje imanje, prodale su najmanje 30 ljudi. 

Roslyn Chenier iz Atlante je nakon što ju je nazvala sestra Maureen J. Chicoine saznala je da su njezini preci bili u "vlasništvu" društva Sacred Heart.  "Bila sam začuđena i u šoku. Bilo je to jako emotivno", rekla je.  Ona sama vjeru ne prakticira već godinama, no neki su njezini rođaci ostali i dalje vjerni. Činjenica da su časne sestre bile vlasnice njihovih predaka jako ih je začudila, ali nije poljuljala njihovu vjeru. Te informacije nisu iznenadile ni oca Gregoryja C. Chisholma, iz župe u Harlemu. O toj je temi imao niz razgovora i to najčešće bolnih, no kaže kako je jako malo Afroamerikanaca iznenađeno kada čuje o rasizmu među klerom.  

Oni stariji još uvijek se sjećaju godina segregacije, a oni mlađi sa rasizmom su se susreli i danas.  "Ovo sve pokazuje kako nas je religija na neki način iznevjerila. To je teško, no zapravo je i dobro. Način je to na koji naša crkva mora biti obnovljena", rekao je otac Chisholm zadovoljan time što se crkva trudi priznati svoju prošlost. 

crkva

časne sestre

robovi

prodaja ljudi

newsletter

Prijavite se na Newsletter