MAJČINSTVO KAO RAZLOG I OPRAVDANJE ZA NEUSPJEH

'Jedina opcija mi je ubit se jer sve što želim je dijete koje će ispuniti moju prazninu, a ne mogu ga imati'


Vedrana Sunko
26.08.2019.13:55
'Jedina opcija mi je ubit se jer sve što želim je dijete koje će ispuniti moju prazninu, a ne mogu ga imati'
Profimedia

sažeto

 Majci koja ne može ispuniti vlastitu emotivnu prazninu dijete služi da joj daje ljubav, umjesto ona njemu, premda redovito misli da radi suprotno 


Vedrana Sunko
26.08.2019.13:55

Teror imanja djece i izjave tipa "Djeca su najbolja stvar koju sam u životu napravila" ne govore u prilog tome da je rađanje i odgoj djece vrhunac ženskog ostvarenja, već da ste malo toga napravili za sebe.

Ako je dijete najbolje što je žena u životu napravila, treba se zapitati zašto nije napravila više od toga ili naprosto nešto drugo. Vremena u kojima su žene tu samo da podižu na noge nove generacije odavno su prošla, iako u tom cijelom posve prirodnom procesu nema ništa loše.

Stvar je u tome što je u pitanju posvemašna hipnoza, oblak duboko ukorijenjenog vjerovanja koji se prenosi transgeneracijski  i kojeg se većinom ne propituje. Problem je što velik broj žena dijete treba da bi napunile svoju emotivnu rupu. Tu prazninu su ostavili njeni roditelji odgojem kojem je manjkalo ljubavi, premda se kunu da su sve što su radili, napravili iz čiste ljubavi. Nakon što se praznina ne uspije zakrpati partnerom jer i on ima isto takvu, jedino logično rješenje se čini imanje djeteta.

Profimedia

Tada se dolazi do zaključka koji generalno glasi: "Želim dijete jer jednom u životu hoću ljubav koju nikad nisam dobila".

Evo jedne anonimne ispovijesti koja daje dosta materijala za razmišljanje:

Napunit ću 29. godina za tri mjeseca, no to i nije toliko bitno koliko je bitna činjenica da nikada neću moći imati dijete barem jedno, da nikad neću osjetiti trudnoću….

Toliko žena uzima trudnoću zdravo za gotovo, toliko žena nema pojma kakav je osjećaj biti neplodan... ne mogu više gledati reklame gdje su djeca, danas jedine misli su mi: 'pa što me to drži na životu, nemam sreće ni u poslu, a sada još jedna moja želja neće biti ostvarena'. Jedini razlog je moj muž, kojeg volim, ali nije dovoljno da me ispuni, osjećam se prazno i usamljeno. Sve što želim je imati svoje dijete, dijete koje ću voljeti više od sebe, dijete koje će me ispuniti, ispuniti moju prazninu i posao, zar je to tako previše za tražiti?

Nitko ne zna kako mi je i što prolazim, koliko sam teško i bolno djetinjstvo imala, koliko malo ljubavi i pažnje i sada kada želim imati nešto svoje, kada znam što je ljubav…ne mogu! Jedina opcija koja mi preostaje jer mi se više ne da boriti je ubiti se, riješiti se svih muka…"

Prvo pitanje koje se postavlja samo po sebi je kako netko tko toliko malo voli sebe da si želi oduzeti život, može voljeti drugogu osobu?

Iako se takvom ne predstavlja, motivacija za imanje djeteta je u ovom, kao i u brojnim drugim slučajevima poprilično sebična. Majka koja ne može ispuniti vlastitu emotivnu prazninu će nesvjesno djetetu prouzročiti sličan emotivni nedostatak. Svoju će emotivnu prazninu puniti djetetovom ljubavlju. Na kraju dijete je tu da majci daje ljubav, premda se njoj čini da ona radi i želi suprotno.  

Majčinstvo kao životni projekt

Jedna od čestih floskula je "Hoću dijete jer imam toliko ljubavi i želim je nekome dati".

Kad već imaš toliko ljubavi i želiš je dijeliti zašto ne sponzoriraš gladnu djecu u Africi, volontiraš u pučkoj kuhinji ili usvojiš dijete?

"Da, ali pak ne bih usvojila. To mi nije to. Hoću imati svoje dijete.", najčešći je odgovor.

Ta zamjenica 'svoje' je ključ koji otkriva prevaru. Tamo gdje je svojatanje, redovito manjka ljubavi. Ako se ljubav želi dati, zašto je važno da je se daje onome tko je od tvoje krvi i mesa? Razlog je što zapravo majka tu ljubav želiš dati sebi i zato treba dijete koje funkcionira kao njen produžetak.

Tako dijete postaje majčin životni projekt, koji će morati postići sve ono što ona nije. Pitanje je zašto nije, a najčešći odgovor je 'Nisam mogla jer sam imala dijete'. Tako dijete postaje razlog, ali opravdanje za njen neuspjeha. Samim tim ono mora pošto poto biti uspješno i majci priskrbiti potvrdu da cijela njena žrtva i odricanje ima smisla. Odnosno da si ti uspješna.

iStock

Dijete kao razlog i opravdanje za osobni neuspjeh

Majčinstvo je zapravo droga i eskapizam kakvog nema. Omogućuje ženi bijeg od same sebe, često i do kraja života. Dijete je najčešće opravdanje za nebavljenje sobom i neostvarivanje svojih potencijala. Pogotovo u koliko se u taj sport  krene veoma  mlad. Ostaneš trudna i onda ti je za sve dalje u životu krivo dijete.

Ne spavaš zbog trudnoće, ne radiš opet zbog čuvanja trudnoće, ne misliš zbog hormona od trudnoće. Nakon toga ne spavaš jer dijete plače, pa dijete jede, pa je dijete bolesno, a ti se ne stižeš ni tuširati. Zatim vrebaš kao kobac hoće li puzavac pasti niz stepenice ili kroz prozor, hoće li ga/ je pregaziti automobil, hoće li ikad prohodati i progovoriti.

U međuvremenu, budući da nemaš vremena ni za vlastitu higijenu i ne možeš se sjetiti kada si posljednji put stigla i razmisliti o tome kako se osjećaš, narušen ti je i odnos s partnerom.

via GIPHY

Na kraju si sretna što ti barem dijete vrišti jer se moraš bavit njime, umjesto grobnom tišinom koja je zavladala brakom.

Gugućeš, slušaš i pjevaš često iritantne pjesmice, kuhaš, pasiraš, hraniš pa onda i čistiš sve šta je dijete putem isprljalo, a to ponekad obuhvaća plafon i lustere. Taman kad misliš da je kuća podnošljivo čista shvatiš da se dijete od glave do pete ukrasilo vodootpornim markerom… Parkići, igraonice, prehlade, upale uha, još vrtičkih prehladaostalih bolesti i neprospavanih noći.

via GIPHY

Kad se situacija malo primiri, negdje oko pete godine i kreneš imati vremena za beletristiku jer za teorijske rasprave više nemaš ni mozga ni živaca, stiže škola. To je najgora stvar koja ti se u životu dogodila, no sad traumu moraš ponovit još jednom pa kreneš iz početka. Zadaćnica i lektire kao u priči, plaćaš instrukcije iz matematike i jezika, a tek koliko novaca treba privrediti za violine, plesove, odjeću, ekskurzije i izlete. Bogu se zahvaljuješ što ti dijete želi da mu kupiš gitaru, a ne harfu i guraš dalje. 

U međuvremenu si se vjerojatno već rastala od muža jer na odnosu se treba raditi, a ti nisi imala vremena ni za odnos sa sobom.

Imaš 20 kilograma viška i probleme sa štitnjačom, no lažeš si da ćeš se time baviti kad djeca odu na fakultet.

Stresiraš se oko upisa u srednju školu, treseš se zbog polaganja mature. Imaš konstantan grč u želucu koji te ne napušta ni u snu jer strahuješ kako li će tvoje jadno dijete bez tebe preživjeti u ovom okrutnom svijetu. Uz to se cijelo vrijeme grizeš što si ponovio sve greške u odgoju koje su radili i tvoji roditelji.

Među njima je i ona da najvažnije kakve su ti ocjene. Tvoje su zbog njihovog terora bile odlične pa si opet u 40-ima poslana da zajedno s djetetom završiš cijelo osnovno i srednje školovanje i to ti uopće ne ide s lakoćom jer je sustav napravljen tako da te izmuči, umjesto nauči.

via GIPHY

Što sa sobom kad dijete odraste?

Nakon svega toga, kada konačno uspiješ uz pomoć kredita, trikova i crne magije poslati dijete na fakultet, nađeš se sama sa sobom i s razlogom padneš u depresiju.

Čini ti se kao dati život više nema nema smisla. Kako bi i imao kad si ga umjesto sebi posvetila djetetu. Pitaš se što sada i onda se sjetiš: pa nabaviti novo dijete. Kako? Uvjeriš svoje dijete da je najbolja stvar koju može napraviti u životu - imati dijete.

Da se razumijemo, majčinstvo je veličanstvena stvar i uz žrtvu i odricanje donosi i puno ljubavi. Velik broj žena uspješno žonglira sebe, karijeru, brak i djecu te žive istinski sretne i ispunjene živote. No pitanje koje si majka možda treba postaviti je: 'Jesam li sigurna da mi život ne bi bio sretan, ispunjen i pun ljubavi bez djece ili se obmanjujem jer trebam opravdanje za sve ono što se u životu nisam usudila napraviti?'

djeca

majčinstvo

psihologija

emocije

newsletter

Prijavite se na Newsletter