PIONIR PODCASTA U HRVATSKOJ, PUBLICIST I PSIHODELIČAR

'Kolinda je stvorena za psihodelike. Milanoviću bih dao salviju da ga potpuno izbaci iz cipela. Škoru bih teško nagovorio i na joint'


Mia Mitrović
24.10.2019.08:00
'Kolinda je stvorena za psihodelike. Milanoviću bih dao salviju da ga potpuno izbaci iz cipela. Škoru bih teško nagovorio i na joint'
Damjan Tadić/CROPIX

sažeto

Pionir podcasta u Hrvata, publicist i psihodeličar Ratko Martinović za 100posto govori o drogama, predsjedničkoj kampanji, ravnozemljašima i digitalnim vilenjacima 


Mia Mitrović
24.10.2019.08:00

Onima koji nisu upoznati s likom i djelom, teško je u nekoliko rečenica objasniti tko je Ratko Martinović. S jedne strane, svestrani je autor, filmski kritičar i televizijski voditelj, s druge osoba s kojom često ne dijelim isto mišljenje oko nekih svjetonazorskih pitanja. No, prije svega, Ratko je sjajan sugovornik s kojim mi je uvijek zabavno razgovarati, pogotovo ako nam se mišljenja razlikuju. Ponekad me nasmije, ponekad totalno iznervira, a katkad od njega i naučim nešto što prije nisam znala.

U proljeće prošle godine Ratko je za naš portal govorio o svom podcastu koji je startao nekoliko mjeseci ranije. Podcast Inkubator tada nije imao nikakve sponzore ni financijere, a njihov YouTube kanal pratilo je oko 6.000 korisnika. Danas, godinu i pol kasnije, Podcast Inkubator ima čak 100.000 pratitelja više, odnosno 106.000 što ga čini uvjerljivo najgledanijim podcastom u Hrvatskoj.

U tih godinu i pol, nema koga nisu ugostili. U njihov studio svi su dobrodošli, od glazbenika, Youtubera, sportaša, lijevih, desnih i srednjih političara pa sve do ravnozemljaša i 'reptilologa'. Otvoreni format i ležeran pristup gostu kakav ne možete vidjeti ni u jednom talk showu (barem otkad nema Malnarove Noćne more) pokazao se receptom za uspjeh.

Ekipa podcasta Inkubator svoje goste ne intervjuira, već nastoji da sve izgleda kao običan razgovor u kafiću. Pitanja nisu strukturirana, voditelj ih postavlja iz glave, a često se skače s teme na temu. Psovanje je dozvoljeno, a tabu teme ne postoje. Gost i voditelj ispijaju pivo, dozvoljeno je i zapaliti cigaretu. Sve traje i po više od dva sata, a maratonska duljina emisije ne odbija,već privlači gledatelje.

Zbog toga sam Ratka Martinovića odlučila staviti u sličnu situaciju u kakve on stavlja svoje goste. Sjeli smo u jedan popularan, ali pomalo opskuran zagrebački kafić  i krenula sam s  pitanjima, ravno iz glave.

Damjan Tadić/CROPIX

Kako mu uskoro izlazi peta knjiga 'Psihodelici, izmijenjena stanja svijesti', zanimale su me pojedinosti. Inače, Ratko Martinović je prvi, a možda i jedini hrvatski autor koji na svom blogu pod punim imenom i prezimenom bez zadrške piše o svojim iskustvima sa psihodelični drogama. Drevni magičari rekli bi da Martinović kroči po 'otrovnoj stazi', kako se nazivaju oni šamani koji prakticiraju ritualno konzumiranje psihodelika. Riječ droga tradicionalno označava otrov ili lijek biljnog podrijetla pa 'otrovna staza', nije za svakoga. 

U velikom i opuštenom intervjuu s Ratkom sam pričali o psihodelicima i psihodeličnoj sceni u Hrvata, najluđim gostima iz njegova podcasta, Avi Karabatić i predsjedničkim kandidatima, ravnozemljašima i digitalnim vilenjacima.

Izdaješ knjigu o psihodelicima. Kako si uspio naći izdavača za takvu, pomalo opskurnu temu?

Nisam ga ni tražio. Knjiga je samoizdata. Dođi na promociju 7. studenog u Veliki Tolk, bit će zanimljivo. Knjiga o psihodelicima neka je vrsta priručnika uz roman posvećen drogama koji ću izbaciti za nekoliko mjeseci.

U knjizi praviš razliku između američke i europske psihodelične tradicije. U čemu je kvaka?

Europska tradicija posve je drugačija od južnoameričke. Duh biljaka je drugačiji. Odnos sa stvarnošću se razlikuje. Europske biljke naginju eteru, a južnoameričke astralu.

Ok.. Hajde sad to objasni na hrvatskom.

Južnoameričke su biljke više 'customer friendly', dok su europske perfidnije i žešće. Nisu za svakoga.

Ima li halucinogenika u Hrvatskoj?

Hrvatska je po tom pitanju dosta interesantna. Moglo bi se čak reći da je zbog klime epicentar svih europskih halucinogenih biljaka. Ovdje ih možete pronaći gotovo sve. Idealna je za sadnju mandragore, bunike, muhare, psilocibinskih gljiva, velebilja i naravno konoplje. Hrvatska je plodno tlo za uzgoj europskih, ali i drugih psihodelika.

Damjan Tadić/CROPIX

Želiš reći da je hrvatska psihodelična zemlja?

Moglo bi se tako reći, da. Psihodeličnu praksu na ovim prostorima nalazimo u 14. i 15. stoljeću, a psihodelike su ovdje koristili još i prije antike. Postoje dokazi i da su psihodelici imali važnu ulogu u društvima pretpovijesnih plemena koja su nastanjivala naše prostore. Na žalost, ne možemo sa sigurnošću o tome govoriti jer je ta tradicija zatrta i o tome nema povijesnih izvora. Podaci pokazuju da su drevni narodi svjesno ovdje donijeli psihodelične biljke koje su kultivirane. Većina psihodelika koje nalazimo u Hrvatskoj nisu autohtone biljke ovih podneblja. Netko ih je morao donijeti, kultivirati i saditi. Po podacima s kojima raspolažemo došli smo do zaključaka da su ih najvjerojatnije kultivirali Iliri.

Iliri?

Da, oni su bili dosta psihodelično jaki. Naravno, za to nemam nikakvih čvrstih dokaza, no kada se prouči povijest sadnje psihodelika, ispada da je neka vrsta planske sadnje započela u vrijeme Ilira. Psihodelična tradicija seže još dalje u povijest. Još su Egipćani brodovima dolazili na jug Dalmacije brati mandragoru.

Jesi li probao mandragoru?

Nisam. S europskim psihodelicima postoji problem prekinute šamanske tradicije. Katolička crkva je u srednjem vijeku potpuno uništila europsku šamansku tradiciju pa o njoj danas znamo strahovito malo.

Je li to glavni razlog zbog kojeg psihodeličari posežu za južnoameričkim biljkama?

U Amerikama su tamošnji narodi prihvatili kršćanstvo, no ispod površine obožavanja svetaca uspjeli su očuvati šamansku i psihodeličnu tradiciju. Zbog toga je, pogotovo za neiskusnog psihodeličara, puno sigurnije eksperimentirati s južnoameričkim biljkama koje imaju uhodane načine pripreme i konzumacije.

Damjan Tadić/CROPIX

Ne preporučuješ eksperimentiranje s europskim psihodelicima?

U Europi je tradicija uništena pa mi danas ne znamo pripremiti kompot od bunike i ne znamo kako ih pravilno konzumirati, niti imamo iskusne šamane koji bi nas vodili kroz ritual konzumacije. Oni koji se ipak upuste, najčešće se predoziraju pa njihova iskustva nisu ugodna. Ni ja zbog toga nisam probao ni jednu europsku psihodeličnu biljku. Ali razgovarao sam s onima koji jesu što je opisano u knjizi.

I što kažu?

Da europska psihodelija nije za svakoga jer je prilično opaka. Neke od tih biljaka izrazito su toksične, a neke poput muhare i smrtonosne. I oni, kao i ja preporučuju južnoameričke psihodelike.

Koji ti je omiljeni južnoamerički psihodelik?

Kompot od ajahuaske i psilocibinske gljive, no probao sam i LSA kulture poput morning gloryja, hawaian baby, meskalin, žabu kambo... Južnoamerički psihodelici teže jedinstvu s Bogom, odnosno s nekom sveprožimajućom i dobrohotnom inteligencijom. Duh ajahuaske je majka priroda. Životinjski avatari europskih psihodelika su puno mračniji. Najčešće su to vrane, gavranovi ili grabežljive životinje poput vukova.

Jesi li religiozan?

Ne, definitivno nisam.

Otkud onda interes za ovo područje?

Nisam religiozan, ali sam duhovan.

Damjan Tadić/CROPIX

Što to znači?

Nisam vjernik abrahamskih monoteističkih religija. U njima se ne pronalazim. Mislim da su one napravile dosta lošeg čovječanstvu u globalu. Za početak, uništile su izvorne europske narode. Zbog toga su mi smiješni oni koji govore da dolaze narodi s Bliskog Istoka koji će uništiti Europu. Već su je uništili i to prije dvije tisuće godina. Zbog toga ne znamo koja je naša stvarna tradicija i o njoj nemamo nikakvih podataka. Kada sam čitao o Južnoj Americi, zgražao sam se nad onim što su španjolski konkvistadori radili tamošnjem stanovništvu. Kasnije sam shvatio da su to isto prošli i stari narodi Europe.

Crkva je, znači, kriva za to što nemamo psihodeličnu šamansku tradiciju?

Kada sam počeo istraživati tu tematiku, shvatio sam da apsolutno sve velike religije, čak i budizam, uz klasične tabue poput zoofilije, pedofilije i sličnog, svojim vjernicima konsenzualno zabranjuju psihodelike.

Zbog čega su psihodelici grijeh?

Zato što su vrata u duhovne svjetove koji se često ne poklapaju s religijskim dogmama. Osim toga, za takvu ti duhovnost ne treba posrednik što bi ih sve ostavilo bez posla. Po tome su možda najbolji način čovjeku da shvati prirodu svijeta i prirodu svog bića i to bez posredstva organizirane religije. Ono što je također zanimljivo jest da se iskustva ljudi na psihodelicima poklapaju s onim što je opisano u spisima drevnih hermetičko-gnostičkih i katarsko-bogumilskih učenja.

iStock

Koje je bilo tvoje najupečatljivije duhovno iskustvo na psihodelicima?

Bilo je to prije nekih šest, sedam godina na ajahuaski. Vozio sam se na ringišpilu. Smijao sam se, bilo mi je super. Oko mene su bila djeca i shvatio sam da se neka od njih smiju, dok druga plaču. To me prosvijetlilo jer sam čitavu situaciju doživio kao alegoriju života. Svi smo na istom ringišpilu koji se vrti. Neki se smiju toj vožnji. Drugi plaču. Psihodelici su samo filteri koji nam omogućuju da vidimo jasniju sliku realnosti izvan osjetilne spoznaje.

Kako bi se ateist ponašao na psihodelicima? Bi li i on postao duhovno biće?

Vjerojatno ne, ali bi svakako počeo drugačije razmišljati. Problem je u tome što ateisti ne žele pristati na takvo nešto. Njih je najteže nagovoriti. Strah ih je nepoznatog, a zid obrane im je skepsa pa su oni i najglasniji u kritikama psihodelika koje uopće nikada nisu ni probali.

Gdje je u tome svemu znanost? Je li znanost dogmatična?

Nije dogmatična u okviru paradigme, no kada se počne govoriti o promjeni paradigme, pojavljuje se dogma. Promjene paradigmi u znanosti su nedopuštene. U tom će procesu važnu ulogu igrati psihodelici jer totalno mijenjaju paradigmu.

iStock

Hoće li znanost ikada prihvatiti psihodelike?

Psihodelici pokazuju da je svaki svemir subjektivan, a znanost želi objektivan svemir. Zbog toga je kod psihodelika ogroman problem standardizacija koja je gotovo nemoguća. Zbog toga u znanstvenim istraživanjima najčešće koriste LSD, ketamin i MDMA jer postoji veliki postotak ljudi na koje djeluje slično. Međutim, čar psihodelika je u tome što na svakog djeluju subjektivno. Pokušaj standardizacije psihodelika je slično kao kada bi psihijatar išao standardizirati svakog svog pacijenta.

Koji bi psihodelik preporučio tipičnom hrvatskom građaninu koji je u potrazi za smislom života?

Gljive, psilocibe.

Zašto?

Njihov učinak nije toliko snažan kao kod nekih drugih psihodelika. Bit će mu zabavno, a vidjet će kako stvari stoje u svijetu halucinogenih droga.

Koji ti halucinogenik preferiraš?

DMT. Djelovanje počne u vrlo kratkom roku, najčešće odmah nakon devet sekundi. Traje kratko, desetak minuta, ali je iznimno intenzivan. DMT te lansira kroz tunel i doslovno odletiš u drugu galaksiju. Joe Rogan nazvao je DMT jednosmjernom kartom za hipersvemir i to je možda najbolja definicija.

Kako izgleda hipersvemir na DMT-u?

Vrlo zanimljivo, turbulentno i eksplozivno. Jako je intenzivan. Vidio sam more fraktala i majanskih ornamenata. Oko mene su bile galaksije, a stupio sam i u kontakt s interdimenzionalnim entitetima.

Družio si se s vanzemaljcima?

Nisu to baš bili vanzemaljci. Na psihodelicima su to najčešće interdimenzionalna bića. Dosta su čudni. Vizualno, podsjetili su me malo na Cara Mrazomora, ali nisam osjetio lošu energiju od njih. Vidio sam kako plešu između polja frekvencija. Ta bića nazivaju još i digitalnim vilenjacima.

Treba li potencijalni psihodeličar otputovati u Južnu Ameriku kako bi doživio takvo iskustvo?

Ne, to nije nužno potrebno. Svoja najintenzivnija iskustva imao sam ovdje. Dio šamanske priče u Južnoj Americi se 'prostituirao'. Rituali na psihodelicima postali su turistička zabava za dokone Amerikance pa je velika šansa da nabasate na lažnog šamana koji nema pojma što radi. Prije deset godina se isplatilo ići, sada može biti i riskantno. Usporedimo to s partijima. Najbolji partiji su na Ibizi i u Berlinu, no katkad i tamo nastupaju loši DJ-i. Isto tako, da bi slušali dobar tehno, nije nužno ići tamo jer dobri DJ-i stižu i u Hrvatsku.

Kako je najbolje konzumirati psihodelike?

Oni su enteogeni, odnosno povlače informacijsku strukturu mjesta i kulture u kojoj se uzgajaju pa ih je idealno jesti u prirodnom okruženju. To se najbolje vidi na ajahuaski. Prilikom jakih doza, oni koji je uzmu oko sebe počnu primjećivati amazonsku džunglu. Na gljivi se pak ljudi znaju osjećati kao da su negdje pod zemljom. Ako si u Amazoni u prirodnom okruženju, nećeš gubiti energiju na vizualiziranje Amazone pa bi vizije, pretpostavljam, bile drugačije.

Koliko je konzumacija narkotika uopće raširena u Hrvatskoj?

I više nego što misliš. Mnogi Hrvati konzumiraju narkotike, ali to skrivaju. I po tom pitanju vlada licemjerje. Oni koji najviše koriste narkotike u slobodnom vremenu, u javnosti se bore protiv toga. Slično je i s ljudskim pravima. Oni koji su najglasniji u borbi protiv prava LGTB osoba, često budu uhvaćeni u gay seks skandalu. Tako je i u Hrvatskoj. Oni koji su najglasniji u borbi protiv kanabisa, 'rokaju' se sa svim i svačim.

iStock

Kako uopće stojimo s kanabisom?

Vjerovala ili ne, aktualna HDZ-ova vlada legalizirala je uzgoj u medicinske svrhe. Nedavno je izglasan zakon kojim se ljudima izdaju licence za korištenje medicinskog kanabisa. Teško ju je dobiti, ali nije neizvedivo. Još je sve u povojima, vidjet ćemo kako će funkcionirati u praksi.

Jesi li zadovoljan radom Vijeća za medicinsku konoplju?

Raspustili su staro i sada imaju novo. Ne zanimaju me riječi, samo djela. Riječi kod nas najčešće odudaraju od djela. Po meni, u takvom vijeću nema što tražiti netko tko nikada nije zapalio joint, a takvi su nažalost u većini. Po njihovoj retorici vidim da nemaju blage veze o tome što govore.

Postoji li u Hrvatskoj psihodelična scena?

Postoji. Slična je kao elektronska scena, čini ju mali broj ljudi koji se međusobno poznaju.

Tko su oni?

Na ceremonijama bude svakakve ekipe, ali bih istaknuo nadobudne njuejdžere koji se na prvu čine najotvorenijima, no to zapravo i nisu. Odjeveni su u hipi odjeću i imaju rastafarijanske frizure. Kada dođeš na ceremoniju u trenirci i tenisicama, takvi umjesto da te prihvate - osuđuju, sumnjičavo gledaju i podcjenjuju. Znaju te zbog vizualne predrasude i prozvati da zbog trenirke uzimaš psihodelike radi zlouporabe. Jedino oni imaju svoj pravi, šamanski đir i sveti cilj. Mnogi se vole nadmeno držati u odnosu na druge, bilo da su odradili dijetu i pripremu dulje i bolje od drugih, bilo da im je namjera značajnija. Ni oni nisu cijepljeni od ega i predrasuda, iako misle da jesu.

Možemo li govoriti o psihodeličarima kao o modernim hipicima?

Kod nas je dosta sociološki bitno to što u 60-ima nije bilo masovnog pokreta djece cvijeća. Ta generacija u SAD-u je danas najotvorenija new ageu i legalizaciji psihoaktivnih biljki. Kod nas je slučaj obratan. Oni su najkonzervativniji, čak i od generacije svojih roditelja. U Hrvatskoj imamo situaciju da su mladi otvoreni za psihodelike, a srednja generacija potpuno zatvorena. One starije generacije rođene prije Drugog svjetskog rata u mnogim hrvatskim regijama pućkali su konoplju na poljima, njihovi unuci također su skloni psihodelicima. Njihovi sinovi i kćeri apsolutno su zatvoreni, a trebali bi biti oni koji legaliziraju psihodelike jer su na pozicijama moći.

Profimedia

Imaju li psihodeličari problem s egom i isključivošću?

Moglo bi se tako reći. Duhovnost nije za svakoga, a ima tu i puno licemjerja. Mnogi od njih bore se za sustav bez novca, a onda svoje šamanske usluge naplaćuju tri puta više nego ostali. Koliko god se trudili biti van sistema, svaki sustav koji koristi novac je kapitalizam pa tako i u ovom slučaju.

Jeli svijet bez novca uopće moguć?

Novac je fiktivan. Model koji radi novac od drevnog Babilona pa sve do danas je model manjkavosti. On daje dodatnu vrijednost nekom resursu kojeg ima malo. Jedini način na koji ovakav model može nestati je da napravimo replikator, poput onoga u Star Treku, odnosno da počnemo stvarati nešto ni iz čega. U trenutku kada budemo to u stanju, model manjkavosti će se raspasti sam od sebe pa neće biti potrebe za dodanom vrijednosti, odnosno kapitalom. Model budućnosti može biti bez novca, no dodana će vrijednost biti replikator.

Prvi si, ako ne i jedini autor u Hrvatskoj koji otvoreno pod punim imenom govori o psihodelicima. Jesi li zbog toga imao problema?

U početku sam doživio opće zgražanje, ali s vremenom se to normaliziralo. U međuvremenu je i dosta ljudi probalo psihodelike pa su promijenili mišljenje. Kad sam počeo pisati, svima je to bilo dosta apstraktno, no s vremenom se klima prema psihodelicima promijenila, prvo u svijetu, a mijenja se polako i kod nas. U pocastu Joe Rogana mnogi su priznali svoja iskustva s psihodelicima. Radi se o jakim imenima poput Mikea Tysona koji je pričao o svojim pozitivnim iskustvima na DMT-u, Billa Gatesa... Danas čak i ozbiljni znanstveni autori nemaju problema sa psihodelicima, niti im priznanje da su ih konzumirali može na bilo kakav način štetiti karijeri. Kod nas to nije slučaj.

Tko je tebi sve u podcastu priznao iskustva sa psihodelicima?

Neven Ciganović, General Woo mi je pričao o gljivama, Stoka... Ne mogu se sad sjetiti svih, ali dosta ih je bilo. To nije ni kod nas više bauk.

Zbog čega je Inkubator najgledaniji podcast?

Najgledaniji je jer je jedini. Dobro, ima ih sada još nekoliko. Surove strasti su primjerice odličan podcast.

Je li Inkubator kreirao hrvatsku podcast scenu?

Lako je 'kreirati scenu' kada imaš para. Mi smo krenuli od nule i ulagali svoje slobodno vrijeme kako bismo napravili projekt.

Imate li sada sponzore? Možeš li živjeti od bavljenja podcastom?

Imamo. Daleko je to još od high lifea. Uvijek može bolje, ali ne žalim se.

Gosti su vam, blago rečeno, raznovrsni. Je li inkubator zbog toga kontroverzan?

Mislim da puno činimo za medijski pluralizam u Hrvatskoj. U Inkubatoru su svi dobrodošli, od znanstvenika kakav je primjerice Ivica Puljak do ravnozemljaša. Široka nam je paleta gostiju i u političkom smislu. Dobrodošli su opskurni ljevičari i opskurni desničari. Važno je jedino da je gost zanimljiv i zabavan. Svi imaju prostor.

I je li zbilja tajna javna da je Zemlja ravna?

Pa ne znam, hahah. To trebaš pitati nekog kompetentnijeg za problematiku. Iako, shvatio sam da se oni naljute kad im kažeš da je Zemlja ravna ploča. Ravnozemljaši kažu da nije ravna ploča i nije na kornjači što im često pripisuju. Ako im kažeš da je na kornjači, polude. To ih jako smeta.

100posto

Nego?

Zemlja je po njima udubljena tepsija s kupolom.

Koji ti je omiljeni gost?

Teško mi je reći jer sam ih imao puno. Najzanimljivije mi bude kada ništa ne očekujem, a onda se iznenadim. Volim i trash. Što je trash veći, to mi je zabavnije.

Vidim da te oduševila Ava Karabatić?

Da , odlična je bila. Ona i ravnozemljaši su mi možda do sada najdraži.

Koga bi volio imati u podcastu?

Velika želja mi je Vuco. Šteta što se nije kandidirao na ovim izborima. Volio bih ugostiti i Bregovića, ipak je on pionir psihodelika na ovim prostorima. Huljić bi bio odličan gost. Žižeka bih isto volio imati u podcastu, ali ne znam koliko je to ostvarivo.-I Chrisa Novoselica. Ima ih...

Jedan od najgledanijih podcasta je bio onaj u kojem si ugostio Karamarka. Kakav je on tip?

Jako zanimljiv. Ima odličan smisao za crni humor i zna se šaliti na svoj račun što nije čest slučaj s političarima. Ljudi misle de je nekompetentan, ali uopće nije. Drugi političari su za njega ravne ploče što se toga tiče. Njegov je problem taj što ne zna dobro artikulirati svoje stavove u javnom nastupu. U podcastu mu je trebalo 45 minuta da se opusti, no kad se opustio, bio je koncizan. Drugi su političari samodopadniji, teatralniji i samopouzdaniji. Njemu fali samopouzdanja.

Klinci obožavaju Inkubator. Kako to?

Bolje da gledaju nas nego neke cenzurirane televizijske kanale. Imamo fandom, zovu se Reptili i redovito objavljuju memeove na svom Facebooku i sprdaju nas. Hvala im na tome jer se često i sam nasmijem njihovim provalama. Zbog njih postajemo bolji. A i treba se šaliti na svoj račun. Nema mi ništa draže nego kad me sprdaju.

Jesi li ti influencer?

Influencer izmišlja svoj influens. Ja se ponašam kako se inače ponašam. Spontan sam pa što bude, bit će.

Podcast Inkubator Reptili

Tko je prema tvom mišljenju najpsihodeličniji predsjednički kandidat?

Ava Karabatić svakako. I Ante Pavlović.

Tko će u drugi krug?

Kolinda i Milanović. Kampanja će biti uzbudljiva jer su gotovo poravnati.

Koje bi psihodelike preporučio predsjedničkim kandidatima?

Od svih kandidata, predsjednica mi se čini najzrelija, najotvorenija i najspremnija za psihodelike. Za početak bih joj dao gljive, psilocibe, kasnije i DMT. Čini mi se da bi ona prva i pristala. Sa Škorom bi mi bilo najteže. Njega sumnjam da bih uspio nagovoriti i da zapali joint.

A Milanović?

On uopće nije psihodeličan lik. Njemu bih dao nešto da ga izbije iz cipela, salviju divinorum jer je egotriper. Treba mu malo 'popeglati' ego, a salvija je za to idealna.

Podcast Inkubator

Ratko Martinović

psihodelici

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter