Ostao je nepokretan, a onda je tek počeo pakao

'Boljelo me toliko da sam želio vrištati, ali nisam mogao ni to. Neke stvari su bile toliko užasne da ih ni danas nisam nikome ispričao'


Lada Novak Starčević
19.07.2019.18:00
'Boljelo me toliko da sam želio vrištati, ali nisam mogao ni to. Neke stvari su bile toliko užasne da ih ni danas nisam nikome ispričao'
Marko Todorov/CROPIX

sažeto

Zagrepčaninu Slavenu Škrobotu na moru je puknuo peti kralježak i ostao je kvadriplegičar. Na svom blogu iskreno je ispričao detalje svojeg oporavka


Lada Novak Starčević
19.07.2019.18:00

Slavenu Škrobotu (32) život se okrenuo naglavce prije deset godina. S društvom iz djetinjstva tog je srpnja 2009. godine na Krku skakao u more s omiljenog mola.

"Prvi se zaleti, pa svi idu za njim. Ja sam bio zadnji…".

Nije mu se više ni dalo skakati, ali ga je prijatelj nagovorio na još jedan skok. Zatrčao se dvadesetak metara, odskočio na glavu i u letu vidio drugog prijatelja koji je ostao roniti. Glavom se zabio u njegovo bedro.

Ostao sam plutati na vodi. Ništa me nije boljelo. Samo su mi leđa bila vani. Međutim, u trenutku kada sam htio izroniti, shvatio sam da mogu pomicati samo oči. Nisam se uspaničio, vjerojatno jer sam bio u stanju šoka. 

Mislio je da je mrtav. Dvojica su ga izvlačila van iz mora.

"Glava mi je visjela i klatila se na sve strane. Moguće da je to dodatno pogoršalo stvar jer mi se kost zabila u leđnu moždinu. No, nismo to mogli znati", ispričao nam je Zagrepčanin, kojem je puknuo peti kralježak i ostao je kvadriplegičar, što znači da je nepokretan od vrata na dolje.

Iako njegova sudbina umnogome zvuči gotovo kao horor, Slaven je genijalac koji se ne predaje niti trenutka. Još je iz toplica 'pobjegao' na koncert Rammsteina, ako treba spava u šatoru i putuje po svijetu.

Privatni album

O svojim putovanjima Slaven piše na Facebooku i Instagramu, a sada je pokrenuo i nevjerojatno inspirativan BLOG čiji tekstovi se čitaju u jednom dahu (i to nije samo floskula). 

Na svoju godišnjicu nesreće, ili kako kaže svoj 'rođendan', detaljno je opisao svoj put od oporavka od boravka na intenzivnoj njezi u riječkoj bolnici.

"Tamo sam proveo skoro dva mjeseca s konstantnom temperaturom (između 38 i 40°C), dobio sam rane od ležanja, vidio sve i svašta i proveo cijeli taj period u bolnici, nesvjesno zbog 1,2 L tramala i nešto morfija koje sam dobivao radi bolova. Bila su to dva mjeseca halucinacija i snova… takvih halucinacija da još dan danas ne znam za neke da li su istinite.

Lovio sam medvjede na Antartici, letio iznad Havaja, doživio smak svijeta i dobio priliku stvoriti svoj vlastiti planet ponovo, ma čudo. Bilo je tu jako smiješnih stvari, a bilo je i onih jako užasnih, o kojima nikada nikome nisam pričao. Rekli su mi kako bih trebao napisati knjigu u tome, ali mislim da to riječima nikada ne bih mogao opisati. Možda crtežima, kada bih znao dobro crtati!

Tamo sam iskusio i najveću bol u životu, kada mi se na ukočenu/oštećenu čeljust upalilo uho. Bila je to bol za vrištanje, ali kako nisam mogao ni to, vjerovatno su svi mislili kako sam jak i hrabar!

Jedna od najneugodnijih stvari bila je sigurno cijev koju su mi na živo gurali kroz nos u želudac. Sve je to prošlo lakše uz super sestre koje sam tamo imao i fizioterapeutkinju. Tamo sam prvi put podignuo glavu od kreveta (oni su je podignuli) i odmah sam pao u nesvijest. Tada sam prvi put počeo micati lijevu ruku i za samo jedan mali okret ruke na mjestu, trebalo mi je užasno puno snage...", navodi.

iStock

Dolazak u toplice bio mu je strašan šok.

"Puknuti zidovi, raspala žbuka, smrad, u sobi vrećice mokraće po podu, sestre bacaju pelene pune dreka na pod, vrata širom otvorena, posjete vas gledaju golog, kao da ste u izlogu i naš najdraži doktor koji se, čim me ugledao, počeo derati na mene govoreći da više nikada neću hodati. Divno! Ljeto sam proveo u toj sobi, u temperaturi, dok su moji pijatelji bili na moru.

Danima nisam spavao, osim konstantne temperature, imao sam dvije rane i nisam smio ležati na leđima. Nisam smio ni na bok, zbog kanile, tako da sam bio nekako između, noge na boku, trup na leđima. Stavili su mi jastuke oko glave da bi mi stajala na mjestu kako bih mogao zaspati. Noći sam provodio budan, pokušavajući pomicat malo mišićno vlakno koje se trzalo na desnoj ruci.

Neću zaboravit tu nemoć, kada je sok bio 20 cm od mene, a ja ga nisam mogao dohvatiti.

U sobi smo imali taktiku da skupimo šlajm u kanili i onda zovemo sestru kako bi nekog od nas aspirirala, a onda bi ju svi iskoristili da nam da za pit!."

Dobio je MRSA-u i završio ponovo na intenzivnoj, točnije na izolaciji.

"Nisam imao sat, televizor, mobitel, stalno sam kurio i tresao se, nisam imao posjete i prva dva dana nisam ništa smio jest i pit. Taj sam period proveo gledajući u strop ili gledajući sestre kako jedu čokoladu, pošto sam bio u 'stakleniku' pa sam vidio njihovu portu ispred sebe.

Toliko nisam znao kud ću sa sobom, da sam išao namjerno jako brzo disati i gledao EKG kako reagira, jedini zabavni dio u tom periodu", opisuje slikovito Slaven, čiji cijeli tekst o nevjerojatnoj hrabrosti i upornosti možete pročitati OVDJE.

inspiracija

invaliditet

hrabrost

mrsa

Slaven Škrobot

nepokretnost

Snaga

bolničko liječenje

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter