ZA NIJANSU PREVIŠE TAMNA

Boja moje kože bila je toliko odvratna, baš kao i ono što su moji biološki roditelji učinili


Vedrana Sunko
06.07.2019.17:00
Boja moje kože bila je toliko odvratna, baš kao i ono što su moji biološki roditelji učinili
Profimedia

sažeto

Dok je odrastala Sara-Jayne je znala da izgleda drugačije od svojih roditelja, dugo je vremena bila jedina crna djevojčica koju je poznavala, a njezine kolege iz razreda su je često dirale po kosi 


Vedrana Sunko
06.07.2019.17:00

Kad je sletjela u Johannesburg, bilo je to prvi put nakon više od 25 godina da je Sara-Jayne King bila u Južnoj Africi. Nije je se sjećala jer je otišla dok je bila beba, s manje od dva mjeseca. Majka ju je dala na posvojenje u Veliku Britaniju i s tim je teretom živjela cijeli život. 

 u Johannesburg je otišla je u rehabilitacijski centar u kojem se nadala da će uspjeti složiti komadiće svog života. Dok je prolazila ulicama pomislila je "bila sam ovdje već ranije, ovdje pripadam", kasnije se ispostavilo da je to bilo i točno.  

Dok je odrastala Sara-Jayne je znala da izgleda drugačije od svojih roditelja, no nikada se nije takvom doživljavala, sve dok joj drugi nisu to počeli naglašavati. Dugo je vremena bila jedina crna djevojčica koju je znala, a njezini kolege iz razreda često su je dirali po kosi i govorili da je poput vune, piše BBC

Pokušavala se nositi sa činjenicom da je posvojena crnkinja, bez ikakvih slika koje pokazuju od kud dolazi. Osjećala se odbačenom i samom. Detalji njezina posvojenja bili su magloviti. Znala je da njezina majka nije mogla imati djece i da je ona došla iz Južne Afrike.

U njezinom selu Crowhurst Afrikanci su smatrani siromašnima, a njezina škola prikupljala je sredstva za djecu koja gladuju u Etiopiji. Slike izgladnjele djece okružene muhama, smatrala je na neki način svojima.

 "Bila sam zahvalna što sam spašena od tamo", kaže.  Vjerovala je da je biti crnac na neki način loše, a uskoro je saznala da i tu ima puno nijansi.

Zabrana spolnih odnosa između različitih rasa

Kada je imala 14 godina slučajno je, dok je njuškala po majčinoj sobi, otkrila pismo svoje biološke majke, napisano gotovo godinu dana nakon njezina rođenja. Pismo je bilo adresirano na nju. Otvorila ga je i saznala šokantnu priču o svom posvojenju. Njezina biološka majka je Britanka koja je, dok je bila u vezi s bijelcem, imala aferu sa crncem. Kada je ostala trudna nije bila sigurna tko je otac. Pri rođenju činila se i ona bijela pa ju je majka nazvala Karoline. No nekoliko tjedana kasnije shvatila je da baš i nije i tada su počeli problemi.  U vrijeme njezina rođenja zakoni su zabranjivali spolne odnose među različitim rasama, pa je tako Karoline postala dokaz nezakonite afere. Zato su majka i njezin suprug, uz pomoć liječnika, tvrdili kako Karoline boluje od rijetke bolesti bubrega i da joj je potrebno liječenje u Londonu. Dali su je na posvajanje, a kad su se vratili bez djeteta, svima su rekli da je umrla.

Boja moje kože bila je toliko odvratna, baš kao i ono što su moji biološki roditelji učinili. Odvukli su me iz zemlje i morala sam odrastati negdje drugdje. Najvažnija osoba na svijetu koja bi te trebala voljeti, tvoja majka, bila je sposobna učiniti tako nešto, odreći se svog djeteta, kaže. 

Ti osjećaji javili su se kod nje i prije nego je pročitala pismo, sa 13 godina pokušala se ubiti, a kasnije se počela samoozljeđivati. Nekoliko godina kasnije ,preko agencije za posvojenje, je uspjela pronaći svoju majku. 

Nije se ispričala niti pokazala žaljenje

 Biološka majka joj je rekla da će joj odgovoriti na pitanja, ali da nema želju za nastavkom komunikacije, a nije joj se nikada ni ispričala ili pokazala žaljenje.  U tom je periodu razvila i poremećaj u prehrani i počela se liječiti sama alkoholom i kodeinom. Završila je fakultet i diplomirala novinarstvo, a zatim radila niz dobrih poslova od Velike Britanije do Dubaija i gradila karijeru na radiju.

 Otac koji ju je posvojio više nije bio prisutan u njezinom životu, brat se ubio, a biološka majka odbila ju je drugi put. Nastavila se boriti s poremećajem u prehrani, alkoholom i samoozljeđivanjem te dobila otkaz u Dubaiju. Shvatila je da joj je potrebna pomoć i da su rehabilitacijski centri jeftiniji u Africi.

"Kad smo sletjeli imala sam osjećaj da sam konačno stigla kući", kaže. 

Taj osjećaj dok se vozila prema centru, da je već tamo bila, čini se bio je točan jer je bolnica u kojoj ju je majka rodila u blizini. Godinu dan provela je tamo na liječenju. Tamo je upoznala svog polubrata, a neko vrijeme bili su vrlo bliski. Vratila se u London, a nakon što je nekoliko godina provela putujući između te dvije relacije, odlučila je preseliti se u Južnu Afriku.  "Osjećala sam se kao da sam kod kuće", rekla je.  

 Prije dvije godine objavila je knjigu koja opisuje njezino posvojenje i život nakon toga. Unajmila je privatnog detektiva da joj pomogne pronaći biološkog oca, no bez uspjeha. Nakon nekog vremena spomenula ga je promovirajući knjigu na radiju i uz pomoć Twittera vrlo brzo dobila njegov broj telefona. Iako živi i radi u Cape Townu povremenu putuje u Johannesburg u posjet ocu i braći. I dalje ima blizak odnos s majkom u Velikoj Britaniji, no presretna je što je pronašla svoju afričku obitelj. 

djeca

Afrika

usvajanje

rasa

boja kože

posvojitelji

newsletter

Prijavite se na Newsletter