sve ih je smotala oko malog prsta

Bila je kurtizana koja je postala princeza, potom i - ubojica! Šarmu ove fatalne žene nisu odoljeli ni britanski kralj ni egipatski princ


Daniel Radman
05.11.2019.16:00
Bila je kurtizana koja je postala princeza, potom i - ubojica! Šarmu ove fatalne žene nisu odoljeli ni britanski kralj ni egipatski princ
Getty Images

sažeto

Marguerite Alibert je bila jedna od najslavnijih pariških kurtizana. Ovo je njezina životna priča 


Daniel Radman
05.11.2019.16:00

Kurtizana, princeza, ubojica. Priča je ovo o Francuskinji Marguerite Alibert čiji je životna drama dostojna najvećih holivudskih scenarija. Rođena i odrasla u pariškoj radničkoj klasi još kao tinejdžerka dotakla je dno i završila na ulici da bi se ubrzo uzdigla se do najviših društvenih krugova. Potom je uslijedio još jedan pad, ubojstvo i ležanje u londonskom zatvoru u iščekivanju smrtne kazne te, konačno, povratak u birano pariško društvo.

Marguerite je rođena 1890. u Parizu. Prvu tragediju doživjela je još kao dijete. Dok se igrao na ulici, njezinog četverogodišnjeg brata udario je kamion. Poginuo je, a Margueritini roditelji svalili su krivicu na nju. Ona je bila ta koja ga je trebala paziti. Kasnije je pokušala ušminkati priču, govorila je da njezin brat poginu u 'Velikom ratu', a tom uljepšavanju prošlosti ostat će sklona do kraja života.

Odrastala je u internatu s časnim sestrama

Kao djevojčicu roditelji su je poslali u školski internat kod časnih sestara koje joj nisu ni malo pomogle da se riješi krivnje radi bratove smrti. Naprotiv, učestalo su je podsjećale na njezin 'grijeh'. Ipak, kod njih je dobila solidno obrazovanje, svladala je pjevanje, a naučila je i najvažniju lekciju – kako se (iz)boriti za sebe.

S 15 godina časne su je smjestile kod odvjetnika Henri-Julesa Langloisa gdje je radila kao sluškinja (tada je 'prodavala priču' da ne služi, već da je gospođa Langlois njezina kuma), no tamo se nije dugo zadržala. Godinu poslije ostala je trudna te se vratila roditeljima. Kako je nisu mogli uzdržavati, kćerku Raymonde dala je usvojiteljima na imanju u središnjoj Francuskoj. Ipak, nije ju napustila zauvijek, čim bi stekla uvjete da se brine za nju, vratila bi je da žive skupa.

Madame Denart je od nje stvorila kurtizanu

Tada je i prvi put završila na ulici kao prostitutka, no imala je sreće da je zapala za oko vlasnice bordela Madame Denart. Pod njezinom paskom Marguerite postaje elitna kurtizana, sama Denart je izjavila za nju da je bila 'ljubavnica gotovo svih najboljih klijenata, džentlmena, bogataša i ljudi na pozicijama iz Francuske, Engleske, Amerike i drugih zemalja', ističući kako je upravo njezina zasluga da je Marguerite 'postala takva dama' (između ostalog, pokupit će i dikciju i govor pariške elite).

Već sa sedamnaest upoznala je svog prvog muža. Barem je tvrdila da je njezin muž, bio je to bogataš, 40-godišnji Andre Meller od kojeg je i uzela prezime. No, u stvarnosti Meller nikad nije napustio ženu, tek je svojoj ljubavnici kupio stan kako bi se mogli nesmetano družiti. Njihova veza raspala se nakon šest godina zbog Mellerove ljubomore.

Susret s budućim britanskim kraljem

Profimedia

Uskoro je izbio Prvi svjetski rat tijekom kojeg će u Parizu upoznati princa Eduarda, budućeg engleskog kralja i taj će joj susret umnogome odrediti život. Nedugo nakon što su se upoznali, njihov odnos postao je intiman, a budući kralj je toliko gubio glavu za njom da joj je u trenucima razdvojenosti pisao brojna ljubavna pisma, najmanje 20. Osim ljubavi, bilo je tu i opaski o vođenju rata, također i onih osobnih momenata, poput 'tračanja' vlastitog oca, a bilo je, dakako, i 'neprimjerenih' ljubavnih riječi posebno za nekoga tko će postati kralj.

Kad je Eduard izgubio interes za Marguerite, pokušala ga je ucijeniti, upozorila ga je da je sva pisma sačuvala, no odustala je kad se okrenula drugome. Bio je to još jedan pripadnik pariškog visokog društva Charles Laurent, koji će joj 1919. postati prvi legalni muž. No, u braku su bili tek šest mjeseci. Brak je propao zbog nepremostivih razlika (nju je zanimala zabava, njega kulturni događaji - kazalište, opera...), no razvodom je uspjela doći do novca kojim je kupila stan, štalu za konje, automobil, a imala je dovoljno novca da si plaća i sluškinje.

Umjesto britanske, postala je egipatska princeza

Ipak, gledala je dugoročno, nije se zadovoljila samo s time. Godinu poslije razvoda upoznaje jednog od najbogatijih Egipćana, deset godina mlađeg princa Ali Fahmyija koji je ostao očaran Margueritom. Kao što je i ona njegovim bogatstvom. Fahmy zapravo i nije bio pravi aristokrat, no imao je titulu 'bej' - u Engleskoj bi to odgovaralo tituli 'lorda'. No, volio da ga u Parizu oslovljavaju s princ i nije se trudio to demantirati, pa su njega i Margueritu oslovljavali s 'princ i princeza Fahmy'.

Već krajem 1922. stupili su u brak, prvo civilni, a u siječnju 1923. i vjerski. Zauzvrat je Marguerite morala preći na islam, makar je i ona imala svoje uvjete. Tražila je od supruga da zadrži pravo nositi zapadnu odjeću te da ima mogućnost razvoda. Ovo drugo je Ali odbio, ali je sebi zato dodao mogućnost da ima više žena.

Svađa poslije 'Vesele udovice'

Profimedia

Ni ovaj brak nije bio nešto sretan. Marguerite se žalila da je Fahmy postao grub prema njoj, smatrala je da je želi u potpunosti podčiniti, a kasnije se tužila i da ju je iskorištavao na 'neprirodan način'. Bila je to aluzija na Alijevu homoseksualnost, a šire gledano, vjeruje se, i dio plana da dobije razvod.

Njihove svađe doći će do vrhunca tijekom zajedničkog puta u London u srpnju 1923. godine. Nakon povratka iz kazališta (gledali su, ironije li, 'Veselu udovicu') u hotelu Savoy bračni par je imao žučnu svađu poslije koje je Ali otišao u 'nepoznatom smjeru' (vjeruje se da je tražio mušku ili žensku prostitutku). Vratio se nakon dva sata, a tada je Marguerite u njega ispucala tri hica. Nakon sat vremena podlegao je ozljedama.

Branio je najbolji engleski odvjetnik

Marguerite je uhićena, ali tada je izvukla svoj glavni adut. Pisma princa Eduarda. U zamjenu za diskreciju dobila je suđenje kakvo je samo mogla poželjeti. Tijekom suđenja ni jedna tajna budućeg kralja nije otkrivena, a vrhunski odvjetnici – predvođeni možda i najslavnijim pravnikom tog doba, Edwardom Marshallom Hallom, u sudnici su sproveli posao do kraja.

Bilo je to jedno od najspektakularnijih suđenja tog doba, interes medija je bio ogroman, a Hall je prema tim izvještajima briljirao. 'Nije samo odličan odvjetnik, već i glumac', bio je jedan komentar na Hallovo izlaganje tijekom kojeg je uživljeno mahao pištoljem da bi ga okončao ispuštanjem pištolja na tlo.

Povratak u Pariz

Pokušali su Fahmyija prikazati kao sadističku zvijer, a iz današnjeg kuta gledanja obrana je bila čisti rasizam. Pokušali su dokazati klasičnu crno-bijelu priču 'što se dogodi kad zapadna žena pođe za čovjeka s Istoka' i umjesto smrtne kazne koja joj je prijetila Marguerite je izašla na slobodu.

Vratila se u Pariz i nastavila živjeti u elitnim krugovima, čak je imala i manje uloge na filmu, a zanimljivo, s princom Eduardom srela se nakon njegove abdikacije (nije se smirio ni poslije, a odstupio je zbog braka s rastavljenom Amerikankom Wallis Simpson). Poslije se ipak povukla iz javnosti, makar su je sve do poznih godina viđali u društvu starijih pariških uglednika. Umrla je kada imala 80 godina.

ubojstvo

Marguerite Alibert

kralj Eduard

kurtizana

egipatski princ

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter