Washington na praktički svakom samitu Sjevernoatlantskog saveza (NATO) europski liderima poruči da počnu više trošiti na obranu. Međutim, na sastancima koji se odvijaju daleko od očiju javnosti, Washington im kaže da se potrude da dosta tog novca završi na računima američkih obrambenih tvrtki. Politico piše da se europski lideri za sada uspješno odupiru tim nastojanjima.
- Moramo razviti istinski europsku tehnološku i industrijsku bazu u svim zainteresiranim zemljama te na razini Europe koristiti suverenu opremu - rekao je prošlog mjeseca na konferenciji u Bratislavi francuski predsjednik Emmanuel Macron.
Washingtonov višedesetljetni angažman na tom polju počeo je davati vidljive rezultate. Iako većina članica Europske unije još uvijek za obranu ne izdvaja od strane NATO-a propisanih dva posto svog BDP, Unijino trošenje na obranu raste zadnjih osam godina. EU je 2022. na obranu potrošio 345 milijardi američkih dolara, gotovo 30 posto više no što je to bio slučaj 2012. godine. Naravno, tomu je tako zbog ruske invazije na Ukrajinu koja je počela krajem veljače 2022. godine.
Sad je nameće pitanje: kako li će se taj novac potrošiti?
SAD želi da europske zemlje nastave trošiti na američku opremu. Politico navodi da pola njihovog novca već odlazi američkim tvrtkama. Washington ne želi da se to promijeni, no neki europski lider žele da više europskog novca ostane na Starom kontinentu. Može li europska obrambena industrija odgovoriti na taj izazov?
- Više se od 25 godina sumnja da će doći do promjene europskih obrambenih sposobnosti - rekao je Max Bergmann, direktor Programa za Europu, Rusiju i Euraziju pri Centru za strateške i međunarodne studije u Washingtonu.
- U kojem će smjeru ići Europska unija? Znači li to da će se EU odvojiti od NATO-a? Što bi to znači za američku obrambenu industrijsku politiku? - dodao je Bergmann.
Trenutno se u Bruxellesu raspravlja o tome treba li obrambena politika EU uključivati obvezu da se nabavlja isključivo europska oprema. Za to se zalažu francuski predsjednik Emmanuel Macron i povjerenik za unutarnje tržište Thierry Breton. Washington se boji da Europa neće dopustiti američkim tvrtkama da se javljaju na europske obrambene natječaje.
- Planiramo europskim novcem podržati jačanje naše obrambene industrije, što zbog Ukrajine, što zbog vlastite sigurnosti - rekao je prošlog mjeseca Thierry Breton.
Svi oni koji se zalažu za europsku obrambenu autonomiju ne smiju zaboraviti da je Europa na tom polju i dalje ovisi o Americi. Iako Europa ima potentne obrambene tvrtke, daleko razvijenija i veća američka obrambena industrija vrlo je atraktivna za europske kupce. Najviše se traži borbeni zrakoplov Lockheed Martin F-35 Lightning II koji košta 80 milijuna dolara. Među traženijom opremom su i rakete za ispaljivanje s ramena i municija za artiljeriju.
- Nakon što je Rusija napala Ukrajinu, Europa želi uvesti više oružja, i to napraviti brzo - stoji u izvještaju Instituta za istraživanje međunarodnog mira u Stockholmu.
Upravo je rat u Ukrajini pokazao koliko je dominantna američka obrambena industrija. Niz europskih zemalja kupuje protutenkovske rakete Javelin, Poljska će 116 tenkova M1A1 Abrams platiti milijardu i 400 milijuna dolara, a sklopila je 10 milijardi dolara vrijedan dogovor za kupovinu raketnih sustava HIMARS. Slovačka će kupiti borbene avione F-16, a Rumunjska pregovara o kupovini F-35-ica.
Ti su ugovori, dogovori i pregovori mnoge natjerali da se zapitaju može li se Europa odviknuti od američkih obrambenih tvrtki. Francuska i Njemačka zabrinuti su zbog navoda da se Španjolska planira dati u kupovinu F-35-ica dok radi na razvoju budućeg europskog borbenog zrakoplova. Međutim, skladišta se moraju puniti, a oprema slati u Ukrajini. Nakon više desetljeća smanjivanja, europska se obrambena industrija muči s prilagodbom na nove uvjete.
- Naši europski partneri nikada nisu iskusili ovako nešto. Nemaju dovoljno proizvodnih kapaciteta da bi bili brzi i zato su nam se okrenuli. Mislim da će od nas mnogo toga naučiti - rekao je jedan visoki dužnosnik Ministarstva obrane SAD-a.
Otkad je Rusija napala Ukrajinu, Amerika je sa stranim partnerima potpisala još bilateralnih ugovora o snabdijevanju sigurnosnom opremom kako bi pomogla Europi. Od listopada naovamo, potpisala je nove ugovore s Latvijom, Danskom, Japanom i Izraelom. Ti im ugovori omogućavaju da brže i lakše prodaju i razmjenjuju obrambene proizvode i usluge. Bidenova administracija i Europska unija oformili su krajem travnja radne skupine koje su dobile zadatak pozabaviti se s problemima koji muče njihove opskrbne lance. Uz to, obje strane mogu sudjelovati na sastancima u Ministarstvu obrane SAD-a i Europskoj obrambenoj agenciji.
Međutim, partnerstvo između SAD-a i EU-a nije bez granica. Kratkoročno gledano, najave da će Europa promijeniti način na koji troši novac za obranu zbog proizvodnih kapaciteta europskih tvrtki i političke volje u zemljama članicama EU-a neće bitno naštetiti američkoj vojno-industrijskoj politici. Iako je potrošnja na obranu među članicama EU značajno porasla tijekom posljednjih 18 mjeseci, projekti na razini Unije susreću se s preprekama. Europske tvrtke tvrde da će im trebati dosta vremena da dostave naručene proizvode, a i da ugovori koje potpisuju s naručiteljima moraju biti duži kako bi uspjele realizirati potrebne investicije. Na koncu, globalni porast potrošnje na obranu znači da bi trebalo biti dovoljno novca za sve, pogotovo zato što se zemlje žele dokazati u očima NATO-a i europskih saveznika te zato što ruska prijetnja još uvijek nije neutralizirana.