U četvrtak, 9. svibnja, Hrvatska kao spomendan obilježava Dan Europe i Dan pobjede nad fašizmom, tako je propisao Sabor 2019. godine i dobro je propisao. Slavi i cijela naša Europska unija. Antifašističke su snage 8. svibnja ušle u Zagreb i nisu našle vodstvo navodno Nezavisne Države Hrvatske jer su zločinac Ante Pavelić i njegova svita s ostatkom izdajničkog režima pobjegli ostavljajući stanovništvo. Dan kasnije su prestale vojne operacije u Europi.
Fašizam je ostao prevladavajući pojam kad se govori o zlu 20. stoljeća iako bi trebalo govoriti o pobjedi nad fašizmom i nacizmom. Komunizam je zasebna tema, totalitarizam koji je izazvao izuzetno mnogo zla, ali je sudjelovao u uništenju ova dva čiji je cilj bio porobljavanje svijeta. “Gospodin Bog je dopustio nacizmu 12 godina postojanja, a nakon 12 godina ovaj sustav se srušio. Vidi se da je to bila granica koju je Božja Providnost nametnula ovoj vrsti ludila.” Izrekao je to sv. Ivan Pavao II istodobno tumačeći da se “u određenim konkretnim situacijama ljudskog postojanja može dogoditi da se zlo [komunizam] otkrije korisnim onoliko koliko stvara prilike za dobro.” Kad je riječ o totalitarizmima i njihovoj ulozi u modernoj europskoj povijesti, malo je autoriteta koji su bolje definirali važnu razliku dva zla: nacizam i fašizam nisu vodili dobru.
Fašizam je pokrenuo Benito Mussolini na ideji obnove Rimskog carstva što je već samo po sebi bila sumanuta ideja. Fasces je u Rimu bio svežanj pruća vezan remenom sa sjekirom u sredini koji se nosio ispred državnih predstavnika vlasti kao simbol vlasti. Nacizam se razvija kao oblik fašizma, derivacija u smjeru potpunog zla koje se opredmetilo u istrebljivanju ljudi koji su bili drukčiji. Valja uvijek imati na umu da je nacizam zdušno radio ostvariti svijet kojim upravlja arijevska rasa u kojoj nije bilo mjesta Židovima, ali ni Slavenima.
Ustaše, kao najgori zločinici u hrvatskoj povijesti, i njihovo vodstvo, nisu bili svjesni da Hitleru i ostalim nacističkim liderima služe isključivo kao radna snaga koja će obaviti dio posla u uništavanju Židova, Roma, homoseksualaca i svih “izopačenih”, a zatim ih čeka ista sudbina. Nasreću, velik dio Hrvatske je bio na strani antifašističkih snaga pa smo na kraju Drugog svjetskog rata bili na pravoj, pobjedničkoj strani, što god o tome mislili zadrti neofašisti koji se i dalje pozivaju na ustaštvo.
Saveznici su vojno porazili nacizam u Europi 1945. godine, ali nisu fašizam koji je mirno nastavio živjeti u Španjolskoj pod vlasti Francisca Franca, gdje je 1975. godine ispustio poganu dušu, pa je vraćena demokracija. Određenim krugovima u vojsci to se nije sviđalo pa su 1981. godine udarom, nasreću neuspješnim, pokušali vratiti propali sustav. Žilav je fašizam, da, posebno ga vole oni koji su na vlasti.
“Mussolinijev fašizam temeljio se na ideji karizmatičnog vladara, na korporativizmu, na utopiji imperijalne sudbine Rima, na imperijalističkoj volji osvajanja novih teritorija, na raspaljenom nacionalizmu, na idealu cijele nacije odjevene u crne košulje, odbacivanju parlamentarne demokracije, antisemitizmu”, tako ga je pregnantno opisao Umberto Eco u poznatom eseju ”Ur-fašizam” objavljenom u The New York Review 1995. godine, u doba kad se u svijetu snatri o kraju povijesti jer je srušen komunizam.
Novinari talijanskog javnog servisa RAI u ponedjeljak su pokrenuli štrajk jer je uprava, kako tvrde, cenzurirala govor Antonija Scuratija povodom Dana oslobođenja 25. travnja. Prsti su upereni u premijerku Giorgiju Meloni, čelnicu desničarske populističke stranke Fratelli d‘Italia koja vuče korijene iz neofašističkih pokreta nakon Drugog svjetskog rata. Meloni ponavlja da odbacuje "sve totalitarne i autoritarne režime" te da je kraj fašizma postavio temelje za povratak demokracije u Italiji.
Njezine politike, ali i mnogih drugih u Europi i svijetu, kad se podvrgnu analizi temeljenoj na Ecovim kriterijima “ur-fašizma”, pokazuju da je osnovna ideja i dalje živa, živahna pače, kako je napisao i Eco. Kult tradicije i odbacivanje modernizma kriteriji su koje ćemo pronaći i oko nas, kod svih desničara, nepovjerenje u intelektualni svijet koje vodi iracionalizmu smo tako bolno promatrali tijekom pandemije.
Mnogi krivicu prebacuju na društvene mreže, one su samo sredstvo, želja urušavanja sustava u kojem znanje i kreativnost predstavljaju vrijednost živjeli su i prije Facebooka, samo nisu imali alat kojim će doseći istomisleće koji ne pristaju na dijalog. “Neslaganje je znak različitosti. Ur-fašizam raste i traži konsenzus iskorištavajući i raspaljujući prirodni strah od razlika”, tumači Eco. Zbog toga Europska komisija snažno promovira slogan “ujedinjeni u različitosti”.
“Ur-fašizam proizlazi iz individualne ili društvene frustracije. Zato je jedno od najtipičnijih obilježja povijesnog fašizma bilo obraćanje frustriranoj srednjoj klasi, klasi koja pati od ekonomske krize ili osjećaja političke poniženosti, a uplašena je pritiskom nižih društvenih skupina.” Eco je predvidio model na kojem će se razviti najopasnija desna stranka u Europi, Alternativa za Njemačku, koja neskriveno baštini ideje nacizma.
“Ljudima koji se osjećaju uskraćenima za jasan društveni identitet, ur-fašizam poručuje da im je jedina privilegija ona najobičnija, rođenje u istoj zemlji. To je podrijetlo nacionalizma. Osim toga, jedini koji mogu dati identitet naciji su njeni neprijatelji. Stoga je u korijenu ur-fašističke psihologije opsjednutost zavjerom, po mogućnosti međunarodnom. Sljedbenici se moraju osjećati da su pod opsadom. Plamti sa svih strana kod nas i oko nas nacionalizam, precizno je to Eco definirao.
Europa, i Hrvatska kao njezina integralna sastavnica, mora neprestano biti na oprezu jer su i fašizam i nacizam na svoj krvavi i po ljude tragičan put krenuli unutar demokratskih društava, za razliku od komunizma koji je zazivao revoluciju. Moramo uvijek imati na umu briljantnu ideju filozofkinje Hannah Arendt o banalnosti zla koje je kroz poslušnost otvorilo vrata zločinima totalitarnih ideologija. Treba uvijek na umu imati izreku luteranskog pastora Martina Niemöllera: “Prvo su došli po socijaliste, a ja se nisam oglasio - jer nisam bio socijalist” … Zatim su došli po mene - i više nije bilo nikoga tko bi govorio u moje ime.”
Pobjeda nad fašizmom i nacizmom 1945. godine bila je povijesna prekretnica, stvoren je globalni poredak koji je doveo do najbržeg rasta blagostanja u povijesti, osobito nakon pada Berlinskog zida i rušenja komunizma. Malo je onih koji se sjećaju Drugog svjetskog rata i ustaških zala, sve manje i onih koji pamte kako je stvarno bilo u komunističkoj Jugoslaviji, sve je više onih koji demokraciju uzimaju zdravo za gotovo pa je smatraju napornom, sporom, zahtjevnom, koji gledaju prema Rusiji s neskrivenim divljenjem, koji smatraju da je pravi put iliberalna demokracija što je contradictio in adiecto.
Koji bi uskraćivali prava manjinama, svim, rodnim, etničkim, koji bi pod egidom lažnog tradicionalizma od žena tražili da sjede kod kuće. Sve su to prava koja su stečena teškom borbom tek kad su se, nakon 1945. godine, stvorili uvjeti da ih se smije tražiti. Svaki udar na ta i sva druga prava put je prema totalitarizmu kakav zaziva Ruska pravoslavna crkva, talibanski režim koji se groze liberalne demokracije. U njihovom imaginariju, koji je postao državni sustav, ne živi načelo da je društvo toliko slobodno koliko je slobodan svaki njegov pojedinac.
Vidio sam prije koji dan mladića, srednjoškolca, vozi se na električnom romobilu odjeven u crnu majicu na kojoj piše “Ustaše”. Naše društvo mora shvatiti da bi jedini ispravan čin bio njegovih roditelja da mu ne dopuste odjenuti tu majicu, a ako je ipak odjene da ga snage sigurnosti zaustave, odvedu kući i zabrane mu izlazak u toj majici. Veličanje fašizma i nacizma mora biti zabranjeno. Odgovor advokata tih sustava da će tek tada biti primamljivi mladima razbija se o argument odgojne funkcije zakona.
Proslavimo Dan Europe i Dan pobjede nad fašizmom sretni jer živimo u demokratskom društvu, u Europi koja donosi mir i blagostanje, sretni jer su i hrvatski partizani, antifašisti, sudjelovali u stvaranju preduvjeta da se takav svijet ostvari, svijet u kojem je sloboda pojedinca temelj svih sloboda. Svaki nasrtaj na takav sustav vodi fašizmu u kojem manjina nasilno vlada većinom.