Snimka od svega dvadesetak sekundi prikazuje nenaoružanog ukrajinskog zarobljenika koji je prvo odbio skinuti oznaku čina s ukrajinske zastave na uniformi, nakon čega je mirno i prkosno poručio, pušeći cigaretu, ‘Slava Ukrajini!. Nakon toga je izrešetan kišom metaka iz strojnice uz povike ruskih vojnika "Umri, ku**o!". Ubrzo se saznalo tko su ubojice – to su pripadnici Rusiča, ruski neonacisti poznati po zločinima, iza kojih stoji Putinov režim.
Diverzantsko-jurišna izvidnička grupa (DShRG) Rusič je ruska krajnje desničarska ili neonacistička paravojna jedinica koja se borila protiv ukrajinskih snaga u Rusko-ukrajinskom ratu, a suosnivač i voditelj je Aleksej Miljčakov i dio su Wagner grupe. Njihovi ideološki stavovi su neupitni - Logotip Rusiča sadrži slavensku svastiku poznatu kao Kolovrat.
Od samog početka, Rusič je dio koalicije s krajnje desničarskom skupinom, Rusko nacionalno jedinstvo. Jedna slika objavljena ne Telegram kanalima, pokazuje borce Rusiča, snimljene vjerojatno u Ukrajini, kako drže zastavu Valknut, simbol koji također obično prisvajaju bijeli rasisti. Termin Rusič je stari etnički naziv za stanovnike srednjovjekovne Kijevske Rusi, odnosno varijanta etnonima Rus.
Slični Arkanovcima
Sve je krenulo još 2009. kada je vojnu bazu za obuku osnovao Aleksej Miljčakov, neonacist iz Sankt Peterburga. Prije odlaska u Donbas imao je nadimak "Fritz", koji je tamo promijenio u "Srbin", što mu i odgovara jer Rusič je sličan Arkanovcima ili Belim orlovima, koji su ubijali po Hrvatskoj. Sudjelovao je u paravojnom programu obuke ruskih gerilaca u Centru za koordinaciju pomoći Novorosiji (KCPN) koji vodi Ruska carska legija, paravojni ogranak Ruskog carskog pokreta. Inače, i Miljčakov i nominalni zapovjednik Wagnerove grupe Dmitrij Utkin služili su u 76. gardijskoj desantno-jurišnoj diviziji Zračno-desantnih snaga. Miljčakov se "proslavio" kada su blogeri i novinari otkrili niz fotografija i videa na kojima on ubija psića, reže mu glavu i (navodno) ga jede.
Jedna druga video snimka, objavljena u prosincu 2020., prikazuje dva lijepo odjevena Rusa kako pijuckaju američki viski u čašicama brendija i raspravljaju o ubijanju Ukrajinaca.
"Ja sam nacist. Ja sam nacist", izgovara jedan od muškaraca, Aleksej Miljčakov, na kojega se fokusira spomenuti video koji je objavljen na ruskom nacionalističkom YouTube kanalu.
"Neću ići naokolo i reći, ja sam nacionalist, patriot, imperijalist i tako dalje. Reći ću otvoreno: ja sam nacist. Morate shvatiti da kad ubijete osobu, osjećate uzbuđenje kao kada ste u lovu. Ako nikada niste bili u lovu, trebali biste probati. Zanimljivo je", objašnjava šef Rusiča.
Onda ne treba iznenaditi da je Rusič stekao reputaciju zbog iznimne brutalnosti svojih pripadnika. U rujnu 2014., napali su kolonu ukrajinskih dragovoljaca u blizini grada Metalist u Donbasu, ubivši četrdesetak Ukrajinaca. Nakon toga su članovi Rusiča sakatili i palili mrtve protivnike, a slike su kružile internetom i postale dio mita grupe. Tijekom angažmana u Donbasu 2014.-2015., Miljčakov, njegov zamjenik Jan Petrovskij i drugi pripadnici Rusiča su nastavili objavljivati slike zločina i selfije s mrtvim tijelima, a ukrajinske skupine za ljudska prava su ih optužile za mučenje ratnih zarobljenika.
Hvalisanje brutalnostima putem društvenih mreža služilo je kao korisna propaganda, i predstavljanje Rusičevaca kao opasnih ratnika, iako ih je, prema obavještajnim podacima, relativno mali broj ratovao u Ukrajini tijekom razdoblja 2014.-15. Grupa je bila jedna od najspominjanijih po negativnostima u ukrajinskim medijima i blogerima, upravo zbog fotografija poginulih vojnika Ukrajine i priča da grupa ne uzima zarobljenike. U 2017. vojno tužiteljstvo Ukrajine optužilo je Miljčakova za umiješanost u ubojstvo 40 ukrajinskih vojnika.
Kap koja je prelila čašu
Miljčakovljev zamjenik, Jan Petrovskij, u prošlosti je živio u Norveškoj, gdje se povezao s tamošnjim članovima ekstremne desne skupine "Odinovi vojnici". Koliko su neonacisti međusobno povezani pokazao je podatak da su se u to vrijeme u Rusičovim redovima borili i neki Poljaci iz krajnje desničarske skupine Zadruga. Rusičevi partneri iz Ruskog imperijalnog pokreta (RIP) u "bratskim" su odnosima sa švedskim neonacistima iz Švedske stranke (Svenskarnas parti) koji su sudjelovali 2015. godine na Međunarodnom ruskom konzervativnom forumu (The International Russian Conservative Forum), a ranije, prema pisanju ruskih neovisnih medija, RIP je imao kampove u kojima su se obučavali njemački, poljski i finski neonacisti.
Hvalisanje Rusiča u sukobu u Donbasu, očito je bila kap koja je prelila čašu za norveške vlasti. Prepoznati su kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti i u listopadu 2016. norveška policija uhitila je Petrovskog i deportirala ga u Rusiju.
Rusičevci su se 2016. povukli iz Ukrajine 2015., da bi se ubrzo pojavili u Siriji, gdje su čuvali strateški važnu naftnu i plinsku infrastrukturu koja pripada ruskim tvrtkama, a paralelno i režim Bašira al-Asada koji je spašen zahvaljujući vojnoj pomoći Vladimira Putina. Objave na Instagram računu skupine pokazivale su članove u regija Palmira u središnjoj Siriji, a na jednoj, pripadnik Rusiča pozira s naci pozdravom, ispred drevnih ruševina.
Istraga portala New America pokazala je da su članovi Rusiča trenirali u ustanovi ruske vlade u blizini Sankt Peterburga i to zajedno s drugim organizacijama krajnje desnice. To je pokazalo da desničarske paravojne skupine u najmanju ruku imaju prešutnu potporu Kremlja, čak i ako je nepoznato jesu li pod izravnom kontrolom Kremlja.
Miljčakov se u Ukrajinu vratio u ožujku prošle godine, a u travnju je lakše ranjen. U lipnju 2022. Jan Petrovskij se vratio u Sankt Peterburg kako bi pokopao jednog od svojih suboraca koji su poginuli u Ukrajini. Na sprovodu je Petrovski — okružen uniformiranim članovima Saveza dobrovoljaca Donbasa — održao hvalospjev. "Vrata Valhale doista su se otvorila pred njim i on će ući časno i dostojanstveno. Jednog dana ćemo se tamo sresti s njim, okupiti se za istim stolom i guštati. Slava Rusiji!"