Predsjednik Afričke unije Macky Sall u ponedjeljak je naglasio kako Afrika nije "protiv Ukrajine", zemlje "pod agresijom", ali je naglasio da je odluka brojnih afričkih zemalja da ne zauzmu strane u tom ratu reakcija na ravnodušnost međunarodne zajednice prema problemima njihovog kontinenta.
"Afrika nije protiv Ukrajine i ne treba imati dojam da su Afrikanci neosjetljivi na situaciju u toj zemlji. To uopće nije tako", rekao je Senegalac na osmom izdanju međunarodnog foruma u Dakaru, skupa afričkih čelnika i stručnjaka za sigurnost.
"Afrikanci govore kako je, u isto vrijeme dok je Ukrajina u ratu, pod invazijom i napadom, Afrika trajno pod napadima terorizma", dodao je, pa govorio o izostanku međunarodne solidarnosti pri ekonomskoj krizi koja pogađa kontinent i bolestima s kojima se bori.
"Mi smo u 2022., nije više era kolonija. Mi smo u 2022. u kojoj države, iako su siromašne, imaju jednako dostojanstvo. Moramo se odnositi prema njihovim problemima s istim poštovanjem".
Sall je ponovio svoj poziv na bolju zastupljenost afričkih zemalja u međunarodnim organizacijama poput Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda ili formata G20.
Upotreba riječi "agresija" za Ukrajinu značajan je pomak u diskursu predsjednika Afričke unije. Ruski napad podijelio je afričke zemlje, što se pokazalo na glasanju u UN-u u veljači 2022.
Gotovo polovica njih bila je suzdržana ili nije sudjelovala na glasanju 12. listopada kad je Opća skupština osudila ilegalnu rusku aneksiju ukrajinskog teritorija.
Afrička unija je savez nasljednik Organizacije za afričko jedinstvo (OAU), osnovane 1963. i nastale na ideji ujedinjenja koje je prema BBC-ju izvorno zagovarao Kwame Nkrumah, prvi predsjednik Gane. Za mnoge u Africi i dalje je simbol antikolonijalizma i modernizacije afričkog društva.
Organizacija 2002. prerasta u Afričku uniju, danas okuplja sve afričke države i zagovara "integriranu, bogatu i mirnu Afriku koju vode njezini građani, kao dinamičnu snagu u svjetskoj areni". Sjedište joj je u etiopskoj prijestolnici Addis Abebi.
AU se u Africi smatra organizacijom ograničene moći, posebice jer većina sredstava u njezin proračun stiže od donatora poput Europske unije i Ujedinjenih naroda, zbog čega je percipirana ovisnom o vanjskim silama.