Kineski restoran u Firenzi zatvoren i zapečaćen po sudskoj odluci, jer je gostioničar Kinez sirovinu pribavljao sam, hvatajući potiho pse lutalice po Michelangelovu gradu, koljući ih i derući ih u svojoj garaži, pa ih zatim priređujući i servirajući gostima po svim pravilima kineskoga gurmanluka i krkanluka.
Tu je vijest donio rimski Il Messaggero, jedine dnevne novine koje čita papa Frane, dakle relativno pouzdan sekundarni izvor informacija. Na lokalnim portalima, kao što je “055firenze”, bilo je još preciznijih detalja. Tako su čitatelji mogli doznati da su Kinezu koji je servirao pse dohakali anonimni doušnici koji su o tome informirali snage reda, ne predstavivši se.
Bešćutni gostioničar
Neki su se detalji donekle razlikovali: po jednima zlehudi Kinez u zatvoru čeka suđenje, dok je po drugima već oglobljen s 30.000 eura.
Autor u Messaggeru nije propustio priliku zgroziti se nad okrutnošću bešćutnoga gostioničara. Ali njegov gnjev je bio lahor spram grmljavinskih oluja anonimnih komentatora. Poput onoga koji je u poduljem e-pisamcetu obavijestio i upozorio da se po talijanskim autocestama danomice voze kamioni puni natiskane prasadi, teladi i sličnih nesretnih životinja namijenjenih hladnjacima po supermarketima. A drugi je izrazio sumnju da se serviraju i kineski pokojnici jer, tvrdi, nitko nije čuo da je neki Kinez u Italiji umro i pokopan.
Našao se pritom i cinik koji je podsjetio na istraživanja u Americi, prije poprilično godina, koja su - mjereći električni napon rajčica, dakle nekom vrstom “elektroparadajzograma” - dokazali da rajčici naglo raste elektroaktivnost dok je režu, pa zaključili da pritom osjeća i strah i bol.
Nakon gnjeva spram mesoždera treba očekivati i pokrete protiv veganske svireposti, a možda ćemo čitati i “Krik i bijes natrijeva klorida”, kad se izmjeri nivo frustracije minerala koje rastvaraju korijeni biljaka. Život je, naime, bolna pojava, srećom privremena ali, na svoju nevolju, nerijetko hranjiva, čak ukusna.
Il Fatto Quotidiano je otišao korak dalje od Messaggera: telefonirao je u Firenzu: tužilaštvu, policiji, karabinijerima, financima, zdravstvenom poduzeću - i nitko nije ništa znao, nego su i neki od njih panično tražili grozni restoran. Tako je Il Fatto pokazao da je vijest o kineskomu Džeku Cuckosjeku pakosna izmišljotina satiričkog portala “Corriere del Corsaro - L’informazione irriverente” (Gusarov glasnik - Neuljudna informacija), namijenjena upravo onima koji se ne hrane tuđom hranom nego lokalnim predrasudama.
Smrznuto pseće meso
Na tragu navodnih vijesti da su kineski trgovci u Pratu zahtijevali dozvolu za uvoz smrznutoga psećeg mesa, odnosno da je Evropsko povjerenstvo odobrilo jestivost cucketine na zahtjev tvrtke Xinshipu Ltd (posve slučajno nepostojeće).
Još smo dobro prošli. Dok se netko ne sjeti gostioničara iz Velike Mlake koji je zaista bio optužen da je servirao pečeno pseće meso kao teleće. Ili onoga splitskog glumca s Dicma koji je iz kože istjerao gostioničara u nedalekom selu upitavši ga: “Je l’ ti ta teletina još jučer lajala oko kuće?”