Kad se dogodi tragedija poput one koja se u srijedu dogodila u beogradskoj Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar, tada je i kafanskim i profesionalnim komentatorima lako otploviti na ugodni teritorij površnog sociologiziranja.
Jednu tragediju koja je po svemu unikatna - unikatna po mladosti počinitelja, po surovosti, po svojoj psihopatologiji, društvenoj i obiteljskoj genezi - lagodno je pretvoriti u metaforu nečeg šireg. Priljepčivo je i jednostavno tumačiti kao odraz socioloških i političkih silnica, društvenih stilova, vrijednosti ili - naprosto - vladajuće politike. Veliko zlodjelo - ma kako neočekivano - najednom, naknadnom pameću, postane "neizbježno", "očekivano" i "logična posljedica".
Nakon što je 13-godišnji učenik Kosta u...