Europska unija u žaru je predizborne kampanje u kojoj je i u Bruxellesu sve dopušteno. Nije bez razloga 2024. nazvana godinom megaizbora u EU jer se, osim za Europski parlament, u brojnim državama članicama održavaju izbori o kojima ovisi i daljnji razvoj događaja u EU.
Jer treba uvijek podsjetiti, EU je ono što države članice žele, a ne ono što govore ili rade institucije u Bruxellesu. Prava moć EU je u Vijeću, a ne u Europskoj komisiji i Europskom parlamentu. Zato će svakoj stranačkoj skupini u EU biti važno da u što više država članica njihovi članovi budu na vlasti. Zbog toga je u EU i velik interes za izbore u Hrvatskoj. Ali tu treba biti krajnje oprezan, pogotovo mediji, jer ne postoji neki "službeni Bruxelles", nego će i iz Bruxellesa poruke dolaziti više u svojstvu navijača, a ne neovisnih institucija EU. Zato se poruke iz Bruxellesa moraju u ovo vrijeme uzimati s rezervom i gledati iz kuta stranačke solidarnosti i interesa.
Svaku izjavu predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen kojom bi podržala HDZ treba vidjeti kao izraz stranačke potpore koja je, uostalom, i njoj bitna jer je pobjeda EPP-a važna i za njezin reizbor. Otkad je prihvatila kandidaturu u ime EPP-a za još jedan mandat, ne može više biti neovisna, kao što sad ne može više biti neovisan ni predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović. Uostalom, tim Ursule von der Leyen već se raspao i ima povjerenika koji na društvenim mrežama otvoreno kritiziraju svoju šeficu. Jedino pitanje koje se postavlja jesu li koristili privatni ili službeni profil i jesu li izrazili samo osobni stav. Kao što je na skupu HDZ-a to učinila Dubravka Šuica koja tamo nije govorila u ime Komisije, nego u svoje i ime stranke. Slično je i s povjerenicima koji dolaze iz drugih političkih grupa.
U EU postoji tradicionalno pravilo da u ime institucija nikad ne komentiraju unutarnja politička pitanja država članica. Tako nisu i neće komentirati događaje u Hrvatskoj, koliko god bili dramatični i zanimljivi. Može Hrvatska upasti u ustavnu krizu. Može se nastaviti svađa predsjednika i Vlade, a EU neće na to reagirati. Da smo i dalje u procesu pristupanja EU, bilo bi drugačije. Europska komisija sigurno bi pratila i način na koji je Ivan Turudić izabran za glavnog državnog odvjetnika.
Zato do jeseni, kad će politička konfiguracija EU i država članica biti jasnija, ono što dolazi iz Bruxellesa ne treba uzimati previše ozbiljno. Tad će se vidjeti kako stranke stoje, koja je država klizila previše udesno, a koja nije.
I EU je u svojevrsnom razdoblju "tehničke vlade" u kojem se ne očekuju važne odluke. Ali dugoročno gledano, za EU će biti važno i tko je na vlasti u Hrvatskoj i kakvu će politiku voditi prema ključnim pitanjima. Nije tajna da su dosadašnji stavovi Zorana Milanovića o Ukrajini i ovlastima EU bili većini neprihvatljivi. Jer to su pitanja oko kojih nema prostora za kalkuliranje i analizu detalja. Ako bi Milanović postao premijer i uživao potporu većine u Hrvatskoj, dakle ako bi imao realno vlast i zadržao ovakve pozicije oko Ukrajine, to bi za EU, ali i NATO bilo problematično. Time bi bio blizak sadašnjim premijerima Mađarske i Slovačke, Viktoru Orbánu i Robertu Ficu. Njihovi stavovi upućuju na to da kraj rata u Ukrajini vide kroz pobjedu Rusije koja bi se dogodila kad Zapad ne bi pomagao Ukrajini.
Dosad su u EU i NATO-u izjave Zorana Milanovića uglavnom ignorirali i na njih nisu reagirali. Jer realne štete od toga nije bilo. Na kraju krajeva, niti je Hrvatska blokirala ulaz Finske i Švedske u NATO, niti je blokirala dodjelu novčane pomoći Ukrajini.
Ali bez obzira na to hoće li Milanović biti kandidat za premijera ili ne, nema sumnje da će Europski socijalisti i demokrati podržavati SDP, kao što će Zeleni podržavati Možemo!, a EPP će podržavati HDZ. S kim će i kako oni koalirati na domaćoj sceni, to su pitanja u koja se neće miješati.