Rimske policije – i državna i karabinijerska – užurbano tragaju za provalničkom bandom koja brave na blindiranim vratima ne razbija, nego otapa moćnom kiselinom.
Policijski izvori ne otkrivaju sastav te kiseline – nisu glupi ponuditi takav kemijski otpirač drugim bandama – ali kažu da je mnogostruko razornija od solne kiseline (koja rastapa i kamenac, a i tjelesa mafijaških žrtava). Također kažu da se ne nalazi na tržištu. Netko ju je morao smisliti i izraditi. I znati njome rukovati.
Policija smatra da provaljuju mladi i spretni kemičari, možda iz istočne Evrope (ne kažu zašto tako nagađaju), koji su pronašli prikladnu formulu za rastapanje opruga i klipića cilindarskih brava na blindiranim vratima. A brava je najosjetljivije mjesto blindiranih vrata: kad se rastope klipići koji pomiču lateralne poluge, dovoljno je izvijačem otključati te čvrste barijere i ući.
Uskršnji udar otkrila je susjeda: primijetila je da su ulazna vrata tuđeg stana samo pritvorena, iako je stanarka otišla na izlet. Telefonirala joj je, zlosretna vlasnica vratila se navrat-nanos u Rim i otkrila da su vrata naizgled neoštećena, ali da se ne zatvaraju. A iz stana je ukradeno sve što je imalo neku vrijednost a moglo se odnijeti pod rukom. Uključujući i sadržaj malog sefa.
Osnovana je teza da provalnici odustaju kad vide više od jedne brave. Boje se da bi im trebalo suviše vremena i suviše buke da uđu. Taj put provalnici se nisu dali impresionirati: sredili su obje brave, u apsolutnoj tišini, jer kiselina ne lupa. Možda malo cvrči, ne znamo.
Provalnici koriste odsutnost stanara. U jedan stan je provaljeno na gregorijanski Uskrs, u još neke za posljednjeg vikenda. Iako je tih slučajeva zasad malo, po rimskim medijima širi se panika.
Širi je i rimski Il Messaggero, ali i umiruje čitatelje: "Dovoljno je na bravu staviti prikladnu zaštitu." Na žalost, nisu se sjetili objaviti kakvu.