U Kini se upravo zbivaju kadrovske promjene koje će predodrediti ključne politike najmnogoljudnijeg komunističkog imperija u svjetskog povijesti, pa će stoga imati snažan utjecaj na globalne ekonomske trendove i geopolitičke odnose. Svugdje, pa i u Kini, ljudi su ključni, a kineski predsjednik Xi Jinping, nakon što je dobio treći petogodišnji mandat, nastavlja u najvažnijim tijelima instalirati sebi odane te se nakon dugog razdoblja otvara pitanje znači li to da će se Kinom upravljati manje tehnokratski nego u zadnjih 20 godina.
Kad se piše o Kini, ističe se kako je u njoj vrhovna vlast Komunistička partija, što je točno jer ona izglasava ključne odluke, ali su u stvarnosti najbitnije javne politike kreirali dobro obrazovani tehnokrati. Još u listopadu Xi je pomeo sedmeročlani Politbiro komitet, najviše tijelo KP Kine koje donosi odluke te je u njega imenovao redom ljude koji su mu lojalni.
Sad pak Xi namjerava za novog premijera postaviti bivšeg šefa partije u Šangaju, Li Qianga, i to zato što je tijekom 2000-ih s njim usko surađivao na provincijskoj razini. Qiang (63) ima diplomu Politehničkog univerziteta u Hong Kongu. Nadalje, Xi namjerava smijeniti kinesku ekonomsku superzvijezdu; ekonomista koji se školovao na Harvardu, Liu Hea, koji je od 2017. vodio mudru kampanju smanjivanja rizika "bankarstva u sjeni" i akumulacije ogromnih dugova, sve kako bi prevenirao financijsku krizu. Strelovita ekspanzija kineskih nacionalnih dugova doista je zaustavljena: u jednom trenutku dosegli su 273 posto BDP-a, da bi prije globalne krize pali na 150 posto.
Poziciju Liu Hea kao svojevrsnog kineskog ekonomskog cara prema Xijevim zamislima trebao bi preuzeti He Lifeng, čovjek koji je veći dio karijere proveo u vodama lokalne politike, ali je blizak Xiu.
Imenovanja lojalnih koje provodi Xi, tumače dobri poznavatelji javnih politika i kadrovskih pitanja u Kini, mogla bi posebno transformirati i način na koji se vodi monetarna politika Kine. Iako su svi nominalno odgovorni Komunističkoj partiji, pa tako i kineska centralna banka, jasno je da se kineska monetarna politika značajnim dijelom bazirala na tehnokratskom pristupu: kineska monetarna politika vođena je analizama dugoročnih učinaka, a sad se očekuje da bi centralna banka nakon više desetljeća mogla više udovoljavati dnevnopolitičkim željama.
U Komunističkoj partiji Kine trenutačno čak raspravljaju o osnivanju superkomiteta koji bi nadgledao centralnu banku i ostale regulatorne institucije u financijskom poslovanju. Bila bi to moćnija institucija čak od postojećeg Komiteta za financijsku stabilnost i razvoj. Ideja je da novi superkomitet brže odgovori na moguće rizike koji se isprepleću u više sektora nacionalne ekonomije, a kao što je, primjerice, bio kolaps velike developerske kompanije Evergrande.
Novi superkomitet navodno bi trebao voditi Ding Xuexiang, čovjek koji trenutačno drži titulu moćnog šefa osoblja predsjednika Jinpinga. Novim ministrom financija trebao bi pak postati glavni partijac iz priobalja, Lu Zhiyuan. Narodnu banku Kine bi umjesto Yi Ganga ubuduće trebao voditi predsjednik državnog financijskog konglomerata Citic Group, Zhu Hexin.
S obzirom na to da nakon dugog razdoblja Kina upravo doživljava najbrže stope rasta proizvodnje u zadnjih 10 godina, vrlo je izvjesno, procjenjuju eksperti, da će se i ove godine vratiti na staze visokih stopa ekonomskog rasta. Međutim, za stručne promatrače otvara se pitanje hoće li kadrovske promjene koje su očigledno motivirane lojalnošću kao vrlo važnim kriterijem kod izbora na vlast dovesti ljude koji će znati osigurati održivi višegodišnji rast.
Ukratko, jedna od najvažnijih svjetskih ekonomija ulazi u dugački eksperiment u kojem ćemo vidjeti koliko se ekonomski isplati preferirati lojalnost.